RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Bošnjačko-srpski sendvič s nadjevom od Hrvata

Napisano 25.04.2015. 12:39
Winston Churchill

Možda je jedan od odgovora na pitanje zašto međunarodna zajednica (mirotvorci ili moćnici) šalje u Hercegovinu i Bosnu diplomate bez rejtinga i rezultata, dala Marija Todorova u svojoj knjizi „Imaginarni Balkan". Prepričala je razgovor Churchilla i Fitzroya MacLeana, šefa britanske misije među Titovim partizanima. MacLean je upozorio Churchilla na Titovu odanost komunizmu i bojazan kako će buduća Jugoslavija biti pod utjecajem Sovjetskog Saveza. Churchill ga je upitao namjeravali li se poslije rata preseliti u Jugoslaviju. Odgovor je bio ne. Churchill je dodao: „Ni ja. Kad je već tako, što se manje Vi i ja budemo brinuli o obliku vladavine koju će oni uspostaviti, tim bolje."

 

Kićenje izlizanim perjem

Mirotvorci s putovnicom moćnika dolaze u Bosnu i Hercegovinu, a o njoj ništa ili vrlo malo znaju. Ne moraju znati kako ovdje u srednjem vijeku nije bilo smrtne kazne, ili kako je „Humsko pitanje" suvremeni međunarodni sud. Ali, morali bi znati što je njihovo dvadesetogodišnje mirotvorstvo donijelo Hercegovini i Bosni.

Kao dobro uvježbani zbor odgovorit će - mir. A poslije toga ništa dobroga. Dobili smo umrlu državu podijeljenu na dva dijela, a tri baštinika; federaciju kakve nigdje u svijet nema ni u teoriji ni u praksi; skupu a neučinkovitu upravu; model privatizacije koji je omogućio zakonit oblik lopovluka; model povratka koji je dovršio ratom započeto etničko čišćenje, krepalo gospodarstvo, izborni zakon koji treba mijenjati, neustavni Statut Mostara ...

Njena Ekselencija Maureen Cormack studentima u Sarajevu kaže kako Daytonski sporazum i dalje služi svrsi, kako to moramo svi istaknuti i poštivati. Jasno kaže i kako postojeći okvir dopušta postojanje potpuno funkcionalne države, ako postoji politička volja. Još jedna pridika onih učitelja koji misle kako poučavaju istinu, a ne znaju je ni sami. Ili se prave Englezi.

Rimljani su kazali kako je iskustvo najbolju učitelj. Experientia est optima rerum magistra. A dvadesetogodišnje iskustvo ne može potvrditi kako Dayton i dalje služi svrsi.

Tjedan dana prije njenog govora u Mostaru se održao okrugli stol „Dayton + 20". Svi sudionici su suglasni kako Sporazum treba mijenjati, ali nisu suglasni kako. Nazočio je i Jonathan Moore, voditelj Misije OESS-a u BiH.. Čuo je na jedno uho ponovno što Hrvati misle, žele i trebaju. Drugo uho je sve to propustilo pa voditelj Misije, čija je zadaća pratiti stanje ljudskih prava, zaključi kako u Daytonskom sporazumu nigdje ne piše da Bošnjaci glasaju samo za bošnjačke kandidate, Srbi za srpske, Hrvati za hrvatske. Bitno je tko ima povjerenje i volju većine birača. Razvidno je dakle, tko puše Komšiću u leđa. Razvidno od kuda dolazi jeka "jedan čovjek jedan glas"

 

Sendvič s nadjevom od Hrvata

Nije Moore neznalica. Kako je dulje u Hercegovini i Bosni trebao je već znati, kako bez ravnopravnosti Hrvata nema nikakve Bosne i Hercegovine.

U najnovijoj povijesti Hrvati su je zaštitili od propasti. Njihovim glasovima na referendumu postala je neovisna i samostalna. Od Ujedinjenih Naroda priznata u AVNOJ-evskim granicama koje su najvećim dijelom granice Otomanskog i Austro-Ugarskog carstva. Rat i obrana Bosne i Hercegovine nisu počeli opsadom Sarajeva 6. travnja 1992. godine, nego mnogo ranije listopada 1991. napadom na hrvatsko selo Ravno koje je do temelja razrušeno i spaljeno.

Ako su Bošnjaci tada mogli kazati „to nije naš rat", jer je Ravno u Hercegovini i hrvatsko, OESS mora spoznati ugroženu sigurnost neke njene članice. Dok su se Hrvati pripremali za obranu, Bošnjaci su preko Filipovića i Zulfikarpašića s Karadžićem uglavljivali „povijesni Bilećki sporazum" o ostanku u zajedničkoj državi. Pravio se bošnjačko srpski sendvič s nadjevom od Hrvata. Sreća je što je taj sporazum propao, a nesreća što su „mirotvorci" napravili sendvič po istom receptu.

 

Obitelj se gradi po potrebama najslabijeg

Veleposlanica Cormack je pripremajući se za svoju zadaću, vjerojatno pročitala izvješće američke Informativne agencije o stradanju naroda BiH u četverogodišnjem ratu. Po njemu su Hrvati najviše stradali. Čak četrdeset dva posto Hrvata osjetilo je posljedice rata. Svojim su stradanjem i spašavanjem Bosne i Hercegovine najbolji temelj za gradnju uređene, stabilne, održive i europske BiH.

Reći kako su fundamentalne političke reforme od ključne važnosti ne znači ništa. To već i vjeverice u parkovima znaju. Nabrojala je veleposlanica četiri pet oblasti koje treba mijenjati reformama: ustav, gospodarstvo, korupciju, obrazovanje, očuvanje prirodnih ljepota. Tražila je nove lidere i uputila im i poruku izaberi zadaću i uključi se kako bi BiH postala zemlja dobrih šansi.

 

Tronožac u Sarajevu

Hercegovina i Bosna bit će održiva samo ako bude „sjedila" na tronošcu. Udoban je i stabilan samo ako su sve tri noge jednake. Ako nisu, prevrne se. Napraviti ga može samo iskren „mirotvorac", dovoljno moćan i voljan ispraviti sve poslijeratne nepravde u nesuglasju s temeljnom idejom Sporazuma o ravnopravnosti konstitutivnih naroda.

Priča kako se Hrvatima mora vratiti jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima treba se i pričati i obistiniti u Sarajevu. Deklaracija HNS-a, ma kako uznemiravala brojnije ukućane, nudi rješenje za pravljenje tronošca. Bez njega i najnovija englesko njemačka inicijativa neizmjerno podsjeća na nastavak Churchill-ove politike: što manje brige to bolje. Svako odgađanje onoga što se ne smije i ne može odgađati samo je još jedna prevara Hrvata u nizu.. Bosni i Hercegovini je previše kasno živjeti sutra, živi se još danas.

 

Stojan Nikolić/Dnevnik.ba


Nema komentara

Anketa

Ustavi