RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Četiri suda za 19 godina nisu riješila slučaj Ćibo

Napisano 05.07.2012. 14:43

Četiri suda za 19 godina nisu riješila slučaj Ćibo
 
Od srpnja 1993. godine, kada je Okružno vojno tužiteljstvo u Mostaru pokrenulo istragu protiv Safeta Ćibe i drugih za ratne zločine protiv civila i vojnika hrvatske nacionalnosti na području općina Konjic i Jablanica prošlo je već devetnaest godina. O tri krivična spisa izjašnjavali su se različiti sudovi u Mostaru, Haagu i Sarajevu, ali istraga nikada nije okončana. Zašto ? 
 
Piše: Esad Hećimović, Dani

Istrage i suđenja u slučajevima ratnih zločina na području Konjica i Jablanice, od Bradine preko Trusine do muzeja u Jablanici, pokazala su kako su počinjeni i naređivani masovni zločini, uključujući javna pogubljenja civila i zarobljenih vojnika srpske i hrvatske nacionalnosti, ali je ostalo neizrečeno pitanje o političkim naredbodavcima zločina. U nizu optužnica, od slučaja Memić i drugi (slučaj Tursina), preko slučajeva Raseme Handanović i Edina Džeke, koji su deportirani kao osumnjičeni izvršitelji zločina iz Sjedinjenih Država, do tri optužnice protiv Nihada Bojadžića, očito je da nisu bili mogući ovako široki zločini bez političkog znanja i zapovijedi. Da li će Tužiteljstvo BiH, poslije dobivene presude za dva udružena zločinačka pothvata, u kojima su sudjelovali članovi Ratnog predsjedništva Bugojna, otvoriti pitanje o odgovornosti političara za zločine na području Konjica i Jablanice?

Vrlo osjetljivo

Novinar Dana je u posjedu dokumenata iz dvogodišnje pravne potrage o istragama ratnih zločina, koje su vođene od 1994. godine o ratnim zločinima na području Konjica i Jablanice, u kojima je prvi osumnjičeni bio Safet Ćibo, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Općine Konjic, Jablanica i Prozor. Iz izvora upoznatih sa istragom Tužiteljstva BiH, novinaru Dana je potvrđeno da je Safet Ćibo i dalje pod aktivnom istragom. Regionalni tužiteljski tim Visokog tužiteljstva BiH podnio je Sudu BiH 24. listopada 2005. godine Prijedlog za preuzimanje predmeta Županijskog tužiteljstva HNŽ-a Mostar protiv Safeta Ćibe, Hasana Hakalovića i Midhata Pirkića.

„Prvookrivljeni Safet Ćibo, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Općine Konjic, Jablanica i Prozor, početkom travnja 1993. godine, naredio je postrojbama muslimanske vojske na području općina Konjic i Jablanica da oružano napadnu postrojbe HVO-a, institucije Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i hrvatsko pučanstvo na području Općine Konjic, što su postrojbe muslimanske vojske i učinile. U prvom naletu postrojbe su ubile 15 vojnika HVO-a, zauzele većinu baza, punktova i stožera HVO-a u Konjicu, ubile 39 civila, djelomično ili potpuno spalile i opljačkale 42 sela sa pretežno hrvatskim pučanstvom. Oko 500 vojaka HVO-a i 400 civila su uhitili i izmjestili u improvizirane logore u Konjicu, Parsovićima, Ostrožcu, Čelebićima i Tarčinu, gdje su prema njima primjenjivane mjere izgladnjivanja, prisiljavanja na prinudni rad i razni drugi oblici mučenja i nečovječnog postupanja. Mjerama zastrašivanja i terora su od 12.500 Hrvata sa područja Općine Konjic prinudno protjerali i raselili 10.000 Hrvata. Muslimanske oružane snage su na području Konjica ubile 138 vojaka HVO-a i oko 100 civila”, pisalo je u Prijedlogu Tužilaštva BiH u kojem se Ćibo direktno tereti da je „zapovjedio da se prema civilnom pučanstvu vrše ubojstva, mučenja, nečovječna postupanja, mjere zastrašivanja i terora, uzimanje taoca, protuzakonita zatvaranja, prisiljavanja na prinudni rad i pljačkanje imovine pučanstva”. Tvrdi se da je „u namjeri da djelomično uništi hrvatsko pučanstvo na području Općine Konjic naredio da se vrše ubojstva Hrvata i da se Hrvati stave u takve životne uvjete koji dovode do potpunog ili djelomičnog istrebljenja Hrvata sa tog prostora”.

Sud BiH je Rješenjem od 2. prosinca 2005. godine preuzeo ovaj kazneni predmet na dalje postupanje i uputilo ga Tužiteljstvu BiH. Obrana osumnjičenih se protivila preuzimanju i predlagala je da se nastavi procesuiranje pred Županijskim sudom u Mostaru. U Rješenju Suda BiH, koje je potpisao sudac Hilmo Vučinić, procjenjuje se da je riječ o „vrlo osjetljivom predmetu”, zbog težine počinjenog djela i statusa počinitelja u relevantnom periodu.

Oznaka A

Okružno vojno tužiteljstvo Mostar je 8. srpnja 1993. godine zatražilo provođenje istrage protiv Safeta Ćibe i drugih, i potom je vođena istraga u odsutnosti u kojoj je saslušano više svjedoka. Protiv osumnjičenih je još 9. svibnja 1994. godine Vojno tužiteljstvo Mostara podiglo optužnicu, ali ona osumnjičenima nikada nije dostavljena, pa tako nije ni stupila na pravnu snagu. Više javno tužiteljstvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je 27. travnja 1998. godine dostavilo Haškom tužiteljstvu fotokopirani sudski spis protiv Safeta Ćibe i drugih sa svim dokazima. O tome je istog dana izvijestilo i Viši sud Republike BiH u Mostaru. Već narednog dana, Federalno ministarstvo pravde je Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu dostavilo kaznene spise Višeg suda u Mostaru pod brojevima K-60/95, Ki-61/95 i Ki-64/95 u kaznenim predmetima protiv Safeta Ćibe i drugih. Prvi spis se, prema dostupnim podacima, odnosio na događaje na području Općine Konjic; drugi spis na događaje u selu Trusina 16. travnja 1993. godine, a treći spis na selo Orlište. Sadržaji ovih spisa su objašnjeni naknadno u korespondenciji Županijskog suda u Mostaru i Uredu haškog tužitelja. U prvom spisu je uz Ćibu bilo još 9 optuženih: Zulfikar Ališpago, Hasan Hakalović, Jusuf Hadžajlija, Midhat Cerovac, Esad Ramić, Midhat Pirkić, Emir Kovačić, Miralem Duračić i Jasmin Guska. U drugom spisu za Trusinu uz Ćibu je bilo još 38 optuženih, dok je u trećem spisu za selo Orlište na području Općine Konjic vođena istraga protiv Ćibe i još 6 okrivljenih. U korespondenciji između mostarskog i haškog suda bilo je očito nerazumijevanje o tome kakva je bila odluka Haškog suda, u skladu sa Pravilima rimskog puta, za svaki od ova tri slučaja. Graham T. Blewitt, zamjenik haškog tužitelja, 11. listopada 2000. godine obavijestio je Viši sud u Mostaru da je slučaj Safeta Ćibe stavio u kategoriju „A” standardnih oznaka Haškog tužilaštva: „Tužitelj je mišljenja da su prema međunarodnim standardima dokazi izneseni u vašim spisima dovoljni da pruže razumne razloge za vjerovanje da je Safet Ćibo počinio ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava.”

Prema dostupnim podacima iz korespondencije sudova u Mostaru i Haagu, Haški sud je proslijedio svoja mišljenja o spisu za Trusinu protiv Ćibe i još 38 osoba.
„Međunarodni sud nije našao dovoljno dokaza da bi se protiv navedenih osoba mogao voditi kazneni postupak i za navedena kaznena djela”, napisao je zamjenik županijskog tužitelja Blago Dodig u službenoj zabilješci. Na osnovu toga je Županijsko tužiteljstvo u Mostaru obustavilo kazneni postupak protiv većine osumnjičenih u ovom slučaju, uključujući i Ćibu. Iz dostupne dokumentacije nije jasno na koji način je obustavljena istraga u spisu koji se odnosi na selo Orlište.

Tako je, u stvari, ostao jedino spis K-60/95 koji se odnosio na događaje na području općine Konjic, koji je konačno 2005. preuzeo Sud BiH i proslijedio Tužiteljstvu BiH na dalje postupanje. Tužiteljstvo BiH je skrenulo pažnju Sudu BiH da bi prilikom odlučivanja o preuzimanju ovog predmeta, „sud trebao uzeti u obzir mogućnost naklonjenosti lokalnih vlasti prema osumnjičenima, a samim tim i potrebu da se suđenje održi na što brži i efikasniji način u što boljim uvjetima, kako sa stajališta nepristranosti suda, tako i sa stajališta okolnosti koje će osigurati izvođenje dokaza bez vanjskih utjecaja”.
Tijekom istrage i suđenja za Trusinu, pojavili su se brojni dokazi koji ne dozvoljavaju da se ovaj masovni zločin karakterizira samo kao nekakav izolirani incident u kojem su sudjelovali pojedini pripadnici neke male postrojbe, koja nije bila ni pod čijom kontrolom.

Novinar Dana je pokušao da kontaktira Safeta Ćibu, kako bi objavio njegov komentar o optužbama koje mu se stavljaju na teret i istragama koje su protiv njega vođene od 1993. do 2012. godine, ali nije odgovarao ni na pozive ni na poruke. U ranijim istupima u javnosti negirao je da ni on ni bilo ko drugi u vlastima Konjica i Jablanice nije uradio bilo što loše, tvrdeći, između ostalog, i da nije bilo nikakvih logora za Hrvate u Jablanici, niti zločina Armije BiH.

| Dani | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi