• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (162208)
• Povratničke tegobe Hrvata (160995)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (93322)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (88620)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Proširuje se odgovornost za zločine nad Hrvatima Bugojna

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9568
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Fra lvo

Fra lvo

Fra lvo

Tamo u nas, u travničkom kraju, protjeraše vojnici tamošnje katolike. Što ne protjeraše, to utukoše. Na licu mjesta pogubiše. Svu preostalu čeljad, iskupljenu oko gučogorskog samostana, iskasapiše, a fra Ive oca, zamalo pa osamdesetogodišnjeg udovca, poštedješe. Najbliže mu rođake, ne pitajući za ime i godine, pobiše. Slovom i brojem, njih jedanaestero. I ne bi im ni to dovoljno, nego na divljački način obeščastiše starčev dom.

I do njega dođe vijest, da ga, bogdo, nije pronašla nikada! Ali takve vijesti uvijek nađu put! Ako treba hladnu rijeku savladati, savladaju je. Zatreba li neprijateljsku stražu prevariti, prevare je. Nema toga što neće učiniti da ucvile. Šuljaju se, pužu i migolje, samo da dospiju do nesretnikova uha. I otrov mu svoj u nj bez odlaganja saspu... Eto, baš tako, i nikako drugačije, bi i u ovome slučaju. Da ga braća ne vide, da ga ne čuju, fra Ivo otrča iz sobe i sakri se u budžak. Nakon jedno pola sata, obrisa suze i pohita se pomoliti, da u duši svojoj redovničkoj nasilnicima oprosti - prije negoli poželi osvetu...

U roditeljsku mu kuću useliše muhadžeri. Polijegaše svoje starce - gdje će nego na roditeljske krevete. Uz uzglavlja naguraše muhadžerske smotuljke. Pod jastuke uspomene. Križ sa zida skinuše i pod sećiju ga metnuše. Zapališe vatru da se ogriju. Posjedaše da se odmore. Polijegaše da prenoće... I ondje, sve do jednoga, ostaše. Godina je dana prošla, a otale nemaju kud.
 
Ni putovi, ni mostovi nisu bili još slobodni, ni vrijeme se zimsko nije smirilo, a fra Ivo krenu svome selu u pohode. Da vidi što je od njega ostalo. Da odluči što mu je činiti. Dogura se pod padinu - on zna kako - pa se poče osvrtati, ne bi li našao društvo za ostatak puta. Ali ne bi nikoga - ni da salazi, ni da uzalazi. (Nije vrijeme da se ikud kreće! Ako nije bojevati, ako nije bježati, najbolje je nikud ne mrdati.) Penjući se strminom, putnik se poče bodriti molitvom. Bijes sinovski njome stade gušiti. Bio je čovjek u najboljim godinama - u četrdesetima.

Stasit, snažan i poletan. Bio je spreman mnoga dobra djela poduzeti. Mnogoj se nevolji on već suprotstavio i mnogoga nevoljnika s krivoga obratio na pravi put. A evo sada, ni do pola puta nije došao, a poče ga nešto strašno kopkati: i u njega se pojavila potreba da se, kako bilo, zločincu osveti... Ondje, na licu mjesta, ne zateče ubojice. Tamo se bio nastanio nekakav izgladnio svijet.

Raščupani i bradati, poda se savijenih nogu, sjedili su nepomično. Nisu puštali glasa od sebe. Žene im se, uvijek nečim zauzete, skupljahu u hrpama. Jedna s drugom udružene, lakše su se dogovarale. Lakše su se domišljale čime će nahraniti čeljad. Čime će i kako će poviti nejač.

Sažali se nad njima pridošlica, a svoga se bijesa zastidje. Pokaja se zbog ogorčenja. Poče nevoljnike obilaziti i pomagati. Poče ih, u nestašici svakojakoj, hrabriti.

Tako je fra Ivo, čovjek junačan i srdačan, spasio svoju dušu.
U vrijeme kada je spasiti dušu bilo najteže.
Kada su bjesomučnici iz sveg grla vikali: Onaj koji se nije osvetio, nije se posvetio

/ Obzor / Kratka priča /