RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

HB Retrovizor

Napisano 20.06.2012. 13:05
HB Retrovizor

■ Operacija ‘Lipanjske zore' je je prva velika akcija HVO-a. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. To je prva pobjeda nad srpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije BiH i Republike Srpske.

Većina vojnih stručnjaka smatra kako je ova akcija bila prekretnica u ratu u BiH, ali i kako je oslobađanjem doline Neretve spašena i južna Dalmacija. U operaciji ‘Lipanjske zore' sudjelovalo je ukupno 4.670 hrvatskih vojnika. Ukupno tijekom prvih dva dana poginulo je deset hrvatskih vojnika. Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine. Napad HVO-a krenuo je iz šest pravaca. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum. Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navijestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u vojarnu „Stanislav Baja Kraljević" i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve.

Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a pet dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu. U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice maršala Tita.

Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobađa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Toga 15. lipnja snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (IV. bojna HVO „Tihomir Mišić" potpomognuta s nekoliko boraca iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Zaposjednuto je i zloglasno brdo Fortica iznad Mostara. Osobito uspješna je akcija oslobođenja Bijelog Polja, naselja na lijevoj obali Neretve, koja je izvedena 19. lipnja 1992. Tijekom 26. lipnja, dan koji se smatra danom oslobođenja mostarske općine, hrvatske snage odguruju srpskog neprijatelja i sa snažnog uporišta Merdžan glave. Oslobođeno je područje od 1.800 četvornih kilometara teritorija i ovo je bio prvi veliki poraz JNA u BiH.

■ 19. obljetnicu stradavanja i progona Hrvata općine Kakanj političke stranke i udruge proizašle iz Domovinskog rata, rodbina i prijatelji obilježili su sudjelovanjem na Sv. Misi zadušnici koja se slavila u srijedu 13. lipnja 2012. godine u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci.

Brojna su stratišta zločina nad Hrvatima u kakanjskoj općini za ratnog sukoba između Armije BiH i HVO-a. Civilnih žrtava bilo je 79, od toga 61 odrasli civil, 6 djece i 12 zarobljenih vojnika HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 16. tisuća Hrvata. Na blagdan sv. Ante Padovanskoga, kojega u Bosni uz katolike uvelike štuju i pravoslavci i muslimani, došlo je do masovnog stradanja Hrvata u općini Kakanj. Toga dana paravojne i redovite postrojbe Armije BiH ubile su u selu Drenoviku 16 Hrvata, u Slapnici 9, u Kraljevoj Sutjesci 4, u Bištranima 4, u Kovačima-Bradarićima 10, u Grmačama 3.

Frontalni napad postrojbi Armije BiH na hrvatska sela u kakanjskoj općini počeo je 8. lipnja, a kulminirao je 13. lipnja 1993. godine. U zbjeg je krenulo oko 15 tisuća Hrvata, uglavnom žena, djece i staraca u Vareš, koji ih je teškom mukom sve prihvatio.

U tom napadu sudjeluju postrojbe Armije BiH iz Zenice, Kaknja, Visokog i Breze. Ti vojnici su provodili politiku spržene zemlje jer su hrvatske kuće i stanove najprije pljačkali, a potom ih palili i minirali da se ljudi poslije ne bi mogli vratiti svojim domovima. Još i danas stravično izgledaju spaljene i puste kuće kakanjskih Hrvata, njihova polja su neobrađena, a gospodarstva su im uništena.

Zarobljeni vojnici HVO-a su ubijani na razne načine, žene su silovane, djece ubijana. U selu Ričici 12. lipnja 1993. zarobljen je pa okrutno ubijen Drago Babić, vojnik HVO-a. U selu Bradarićima vojnici Armije BiH naredili su skupini civila da legnu na zemlju, stave ruke na zatiljak i onda su ih izbliza ubijali. Janja Bradarić, žena Marka, zaklana je, a prije je u nju pucano. Sa svoja tri sina ubijen je Juro Jurić.

U jednom hrvatskom selu nađen je zaklan starac, a njegove dvije kćeri su silovane i ubijene. Jedna od njih je bila vezana rukama oko umivaonika i nakon silovanja priklana. Druga je bila vezana rukama za bide i s glavom u njemu.

Posebno je bila okrutna paravojna postrojba imama Ševala Omerspahića. On je rodom iz kakanjskog sela Kaparovića, prije rata je radio u Islamskoj zajednici u Sarajevu. Njegova postrojba imala je mnogo stranih i domaćih mudžahedina, a isticala se okrutnošću prema hrvatskim žrtvama. Bojili su se u crno, nosili su crne marame i svojom pojavom su ulijevali strah i trepet. Hrvati kakanjske općine posebno optužuju za okrutnost 7. muslimansku brigadu iz Zenice i jednog od njenih komandanata Muhmuta ef. Karalića.

■ Vitežani su obilježili još jednu tužnu, 19. po redu obljetnicu stradanja osmero djece, u naselju Podgradina, tijekom proteklog rata.

Tog dana oko 20 sati i 45 minuta doletjela je navođena granata s položaja Armije BiH, kalibra 120 mm, i pala dva metra od 14-ero djece u igri. Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak tog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran i BBC.

Na obljetnicu jednog od najtužnijih dana u povijesti Viteza članovi obitelji poginule djece, prijatelji, sumještani, kao i predstavnici udruga proisteklih iz domovinskog rata i predstavnici izvršno-političke vlasti su položili vijence i upalili svijeće. Cvijeće su položili i predstavnici ekipa koje sudjeluju na košarkaškom turniru u Vitezu, a koji se igra u znak na osmero poginule djece.

U 18,00 sati na spomen obilježju „Osmica" služene je sveta misa za poginulu djecu, a Vitežani se uvijek s tugom sjećaju dana kada je od samo jedne minobacačke granate, ispaljene s položaja Armije BiH, u naselju Podgradina poginulo osmero djece: Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević (1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.).

Za ovaj teški zločin nad nedužnom djecom do danas nitko nije procesuiran, niti je odgovarao.

■ U popodnevnim satima na blagdan Svetog Ante u Posuškom Gracu je na dostojanstven način proslavljena 20. obljetnica utemeljenja prve profesionalne postrojbe HVO-a „Ante Bruno Bušić". Pukovnija „Bušića" upravo je prije dvadeset godina, 13. lipnja 1992. godine, svečano prisegnula u tom već povijesnom mjestu. Misno slavlje predvodio je župnik župe Posuški Gradac fra Ivan Landeka uz sjećanje na poginule koji su imali jasan cilj, a oni, kao i događaji, žive za vječnost. Potom je uslijedio mimohod u kojemu su se našli i branitelji i framaši s fotografijama 105 poginulih pripadnika elitne postrojbe HVO-a i čuvari baštine i svi drugi nazočni.

Uslijedili su pozdravi gostima i uzvanicima sa svih strana, obiteljima poginulih, hrvatskim ratnim invalidima, članovima brojnih udruga, potom i visokim časnicima - generalu Željku Šiljegu, admiralu Hrvatske ratne mornarice Anti Budimiru, generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, brigadirima Slavku Grubišiću i Antunu Luburiću te predstavnicima općinske, županijske i države vlasti. Intonirana je „Lijepa naša", a minutom šutnje s ponosom je odano poštovanje poginulim „Bušićima". Prigodan recital pripremili su framaši, a vijence su položile brojne udruge i postrojbe - od „Bušića" do predstavnika vlasti svih razina. Bilo je i čestitki i pozdrava, a prvi se na jubilarnom skupu obratio pukovnik Josip Duspara, predsjednik krovne udruge postrojbe „Ante Bruno Bušić". Među ostalim, istaknuo je.

- O „Bušićima" se mora znati prva istina pa i najmlađi u školama, a tome će pripomoći monografija koja uskoro izlazi. Danas nismo pozivali političare nego predstavnike vlasti radi zajedničkih akcija. Bili smo jedni uz druge kada je bilo najteže, ali i danas moramo biti složni i uporni i obilježavati značajne datume naše povijesti i elitne postrojbe koja je ovdje prisegnula na blagdan Sv. Ante - istaknuo je pukovnik Duspara.

Potom se kraćim, ali temeljnim govorom obratio Antun Luburić, ratni zapovjednik.

- U Posuškom Gracu piše se povijest hrvatskog naroda na ovim prostorima To su bili dani velikih žrtava, ali i dani kada ništa nije bilo teško U već pripremljenim materijalima čitao sam podatke koji govore kako je u pukovniji bilo 600 „Bušića", nikada nismo bili zajedno jer smo bili na bojišnicama. Ali kad se zbroji ono što smo odradili, mislim da nas je bilo deset puta više. O nama se još govori kako smo bili najstabilnija postrojba jer je svakome pomagala i sama o sebi brinula. Jesmo li ostvarili svoje snove - jesmo i nismo. Jesmo, jer imamo slobodnu Hrvatsku, a nismo jer nisu ostvarena prava Hrvata Herceg Bosne - naglasio je Luburić.

■ Slavlje navijača hrvatske reprezentacije u Fojnici, nakon utakmice Hrvatska- Italija, pretvorilo se u noćnu moru. Nekoliko navijača privela je policija, a privedeni, kao i oni koji su bili dio navijačke skupine koja je brojala tridesetak članova, kažu da je policija bez ikakve potrebe upotrijebila silu, a jednom od navijača, tvrde, slomljena je i ruka.

„Utakmicu smo gledali organizirano u kafiću „Čarli". Pjevali smo navijačke i Thompsonove pjesme, a nakon toga smo se automobilima provozali do naselja Gojevići i to sporednim putovima jer nam policija nije dozvolila s hrvatskim zastavama voziti se glavnom ulicom. Nakon povorke automobila, vratili smo se do kafića „Čarli", okupili smo se ispred i slavili tako što smo stajali ispred kafića i na nogostupu. Tu smo opet zapjevali navijačke i Thompsonove pjesme. Tada je upala policija, silom su odveli nekoliko navijača, jednom su čak i slomili ruku. Nije mi jasno zašto su to uradili, mi nismo nikoga vrijeđali, nismo imali niti upotrijebili pirotehniku, a kamoli vatreno oružje, nismo ni blokirali ni ugrozili promet, samo smo slavili. Zar je zbog toga trebalo upotrijebiti silu, a jednog od navijača zadržati punih 12 sati?", ispričao nam je u nevjerici jedan od navijača.

U Policijskoj postaji Fojnica dobili smo tek šturu informaciju da je zbog narušavanja javnog reda i mira, nakon utakmice, privedeno nekoliko osoba koje su puštene kući.

Navijači kažu kako postoje snimke koje su napravili mobitelima, a koje potvrđuju da za bilo kakvu intervenciju policije, a pogotovu uporabu sile, privođenja te izdavanje prekršajnih naloga nije bilo potrebe. Uvjereni su da je u pozadini cijelog slučaja nacionalna netrpeljivost prema Hrvatima u ovoj danas većinski bošnjačkoj općini.

■ Nakon privođenja navijača VATRENIH u Fojnici, isto se događa u Odžaku

Nakon utakmice Hrvatska-Irska hrvatski navijači su u Odžaku slavili pobjedu Hrvatske nogometne reprezentacije. Pjevajući navijačke pjesme krenuli su prema centru grada slaveći pobjedu te su došli do parka u Odžaku, gdje očito nisu smjeli, i gdje ih je policija zustavila iz njima znanog razloga.

U tom trenutku upućene su dvije psovke prema policajcima i zbog te psovke je jedan mladić privden, a policija je naredila ostalim navijačima da se raziđu i vrate u „svoj" dio grada, iako nikome od građana Odžaka nije jasno da u Odžaku postoje granice gdje ovi ili oni nebi smjeli ići. Znači nikakvih nereda nije bilo, nitko se nije potukao, nitko nije nikoga napao niti je pričinjena bilo kakva materijalna šteta, i to je sve završeno prije ponoći. Sutradan je iz PU Odžak stiglo priopćenje kako su u Odžaku pravljeni neredi te kako se kršio javni red i mir, kako su službenici policije spriječili nerede, ili nekoga u namjeri da napravi nerede, iako je u grupi navijača bilo više od 100 osoba, a samo 3 policajca pa se pitamo da je netko htio napraviti nerede da li bi to 3 policajca uspjela spriječiti.

Policija je sutradan počela pozivati ljude na obavijesne razgovore kao i vlasnike ugostiteljskih objekata, iako za to nije bilo nikakvog razloga, te su na obavijesnim razgovorima iznosili brdo laži i neistina i pokušali represijom i zastrašivanjem iznuditi priznanje nekakvih nereda kojih uopće nije bilo. Sve je se svelo na to da je od nereda jedino bilo, kako oni kažu, remećenje javnog reda i mira jer je se pjevalo poslije 22 sata i kako kažu građani su bili uznemireni i uvrijeđeni. Svi smo vidjeli kako se slavilo u Orašju i svim dijelovima BiH, kao i širom Europe gdje ima Hrvata pa nam nije jasno zašto u Odžaku nekome to smeta i zašto se nepotrebno dižu tenzije i unosi nemir među građane, a sve to širenjem laži i dezinformacija od onih koji bi se trebali prvi boriti protiv toga.

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi