Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9874
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » HDZ nije učinio ništa iako su Hrvati izgubili konstitutivnost u BiH

HDZ nije učinio ništa iako su Hrvati izgubili konstitutivnost u BiH

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 29.11.2011. 09:12

Dr. sc. Dražen Pehar, nositelj liste Stranke hrvatskog zajedništva

HDZ nije učinio ništa iako su Hrvati izgubili konstitutivnost u BiH

Piše: Zoran Krešić, VL

Nositelj liste Stranke hrvatskog zajedništva u XI. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor Dražen Pehar predstavio je u nedjelju u Mostaru svoj program kazavši da Hrvati u BiH trebaju iskoristiti pravo na samoodređenje i samoorganiziranje ukoliko se položaj ovoga naroda ne popravi u ustavnim reformama u BiH, za što će se zauzimati i u Hrvatskome saboru, ako bude izabran. Ovaj neortodoksni političar istaknuo se do sada jasnim stajalištima i glasnim kritikama kako vladajućih hrvatskih političara, a napose bošnjačkih političara. Svoja stajališta ne boji emocijama, nego argumentima.

■ Zašto vjerovati dr. Draženu Peharu više nego HDZ-ovcima?

Postoji li neka dokumentacija koja pokazuje da sam ja održao svoja politička obećanja? Ne, definitivno ne postoji. No, ja nudim program, nudim vrlo konkretne političke ideje, i vrlo jasnim terminima opisujem političku zbilju. To znači da se ja u odnosu na birače obvezujem. Ukoliko birači meni daju glas, znat će vrlo jasno držim li se svojih riječi i obećanja, i na koncu jesam li uopće održao svoja obećanja, i u kojoj mjeri. Postoje još neke metode kojima birači, nakon što daju povjerenje ili 'mandat' nekome, mogu kontrolirati predstavnika za kojeg su glasovali. Kod nas se na to ne misli nego se o obećanjima, vjerovanju, povjerenju i sl., razmišlja samo neposredno prije novih izbora. U međurazdoblju, ljude kao da ne brinu pitanja demokratske, javne kontrole izabranih predstavnika. Za razliku od mene, HDZ ne nudi ništa. Ne vidim ni program niti strategiju. HDZ, zapravo, od birača traži da mu daju potpisan, ali po novčanom iznosu nedefiniran ček.

■ Što mislite zašto dva HDZ-a u BiH nisu bila spremna utemeljiti neovisnu listu za Hrvatski sabor kako bi se emancipirali od Zagreba, a Hrvati konačno počeli graditi odnose s državom a ne strankama?

To biste trebali pitati HDZ-ove. Pri tome treba imati na umu da 'HDZ' možda danas više i nije posve jasan i precizan termin, posebno kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Znam mnoge ljude u HDZ koji su nezadovoljni stanjem, koji se tuže na nedemokratičnost te stranke. Danas je HDZ BiH vrlo jasno stranka jednoga lica, posve nespojiva s načelima demokracije, pluralizmom i slobodom političkog mišljenja i izražavanja. Ne mogu vjerovati da to može donijeti neko dobro hrvatskom narodu. Glede same liste, vjerujem da je u zbilji riječ o kombinaciji činitelja: HDZ RH i HDZ BiH, uključujući HDZ1990, sve manje zanima sama XI. izborna jedinica. Drugo, stranka u BiH ipak doživljava matičnu stranku u RH kao stariju sestru, ili roditelja. Treće, HDZ RH polazi od pretpostavke da u RH gubi, pa nastoji kompenzirati taj gubitak barem donekle u BiH. U tim okolnostima Jadranka Kosor nema vremena čekati na rezultate debate unutar Hrvatskoga narodnog sabora.

■ Ali i Vi ste na listi Stranke hrvatskog zajedništva, a lista za dijasporu je samo filijala. Što je razlika?

Razlika je u tome što ja ne idem u 'stožer' po mišljenje, i što slobodno iskazujem stavove koje formuliram sam, ili nakon konzultacija sa svojim užim suradnicima. Stranka hrvatskog zajedništva mlada je, 2,5 godine stara stranka. Ona se postupno gradi. Osim toga, premda se slažem s predsjednikom te stranke oko načelnih političkih pitanja, ja nisam član te stranke.

■ Pa ipak, Hrvatska je pod vodstvom HDZ-a prihvatila Zakon o dijaspori, saborsku deklaraciju kojom se neizravno poziva na federalizaciju BiH, izdvaja se značajan novac za potporu Hrvatima u BiH?

Ne slažem se s tezom da je HDZ u RH išta značajno učinio za Hrvate u BiH tijekom posljednjeg desetljeća. Kakva je bila reakcija HDZ-a RH u odnosu na platformaški državni puč? U biti, nije je bilo. Novac se izdvaja automatizmom. Uglavnom se dijeli stihijski, bez brige o hrvatskim strateškim, dugoročnim interesima u BiH. Nešto toga se i opere preko projekata. No, najbitnije, i neposredno u svezi sa spomenutom saborskom deklaracijom: u njoj se, u preambuli, kaže da su Hrvati konstitutivan narod u BiH. To jest istina, ali samo u deklarativnom smislu. U stvarnom, danas od međunarodne zajednice prihvaćenom ustavnom smislu, bh. Hrvati izgubili su status konstitutivnog naroda. To u deklaraciji niti je priznato, niti su ponuđeni neki instrumenti kojima bi se realna konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH obnovila.

■ Nedavno je vjerojatno buduća šefica diplomacije RH Vesna Pusić bez ustezanja poručila da BiH treba novu teritorijalno-administrativnu jedinicu od kojih će jedna biti većinska hrvatska. Je li to, po Vama, predizborna poruka i otkuda takav zaokret?

Vjerujem da je to predizborna poruka, no i takva poruka obvezuje. No, Pusić je također dodala da RH ne može ništa nametnuti. Drugim riječima, Vesna Pusić se i obvezuje i ne obvezuje. Ono što vidim kao glavni problem jest to da dosadašnje vlasti RH, uključujući i Pusić u ovome predizbornom razdoblju, nastupaju na osnovi dviju premisa: prva, Hrvatska uglavnom ne može ništa napraviti glede problema/pitanja Hrvata u BiH. Drugo, narodi u BiH mogu se i moraju međusobno dogovoriti. Te su dvije premise vrlo sporne i za nas u BiH izrazito štetne. Što činiti kada se narodi očito ne mogu međusobno dogovoriti? Što činiti u situaciji kada međunarodna zajednica igra veliku ulogu u jednom, u vanjskopolitičkom smislu, protektoratu, a u unutar političkom smislu, u tiraniji/diktaturi visokog predstavnika (što je BiH de facto počevši od konca 1997.)? Ukoliko budem izabran, pomoći ću novim vlastima RH da formuliraju uvjerljive i dobro utemeljene odgovore na ova pitanja.

■ Nino Raspudić je zaštitu Hrvata u BiH od Zagreba nakon posljednjih izbora usporedio kao kada vam huligani cipelare brata, a vi upućujete oštra upozorenja. Može li nova hrvatska politika biti snažnija, dosljednija?

Da, naravno. BiH je za RH uvijek nudila jednu dodatnu vanjskopolitičku opciju, i u vrijeme ratnoga sukoba i u vrijeme mira. To je u samoj RH nedovoljno prepoznato. Osim toga, RH nije uputila niti oštra upozorenja. Njena reakcija bila je mlaka koliko je to uopće moguće.

■ Bolne ratne teme u Hrvatskoj su izvirile u prvi plan u izbornoj kampanji s tvrdnjama da je, primjerice, Vukovar pao jer je pomoć i naoružanje otišlo u Herceg Bosnu. Je li to tako i kako gledate danas na sudjelovanje Zagreba u navlačenju luđačke košulje Hrvatima u BiH u Daytonu?

Ta teza o luđacima koji žive na Balkanu, koji se znaju samo tući, koji su suicidalni i nezreli pa ih treba zaštititi od sebe samih je uglavnom teza američke vanjske politike tijekom posljednjih 20-ak godina. Dijelom, i u RH povremeno gledaju na 'Hercegovce' kao inherentno problematičan element, kao neku vrstu neobrazovanog djeteta koje nije stiglo upoznati standarde civiliziranoga svijeta i uljuđenoga ponašanja. Onda se to može i dodatno generalizirati. Uglavnom, riječ je o jednom ideološkom mehanizmu kojim se ljude nastoji uvjeriti da 'ovdje kod nas' nema problema, da su 'stvarni problemi i luđaci' na drugome mjestu. Posljedica tog mehanizma obvezno uključuje i neku vrstu kolonijalnog stava, imperijalizma, a onda i otvorenoga preuzimanja kontrole, odnosno vlasti. BiH je dobar primjer. Jedini odgovor na taj stav, dolazio on iz RH, SAD-a ili s nekog drugog mjesta, jest ponašati se kao zrelo, dostojanstveno ljudsko biće koje se može u nešto uvjeriti argumentom, ali kojemu se ništa ne može nametnuti silom. 'Luđačku košulju Daytona' nosit će samo oni koji pristanu na dragovoljno ropstvo i koji ne uspiju formulirati svoju racionalnu političku strategiju.

■ Stranačka kampanja Vam je skromna, vodi se pod sloganom 'Mi sami'. Što time poručujete?

Ne bih se složio da je skromna. Prije bih rekao da nastojimo biti jednostavni, prirodni i pristupačni. 'Mi sami' znači da se mi (bosanskohercegovački Hrvati) moramo osloniti uglavnom i u najvećoj mjeri sami na sebe. Mi moramo od pozicije i statusa 'objekta' preći u status 'subjekta' politike. Moramo početi voditi aktivnu, smislenu, stratešku politiku. Moramo shvatiti da smo mi ti koji mogu najbolje definirati svoje probleme, i da smo stoga mi ti koji mogu ponuditi, sa nas same, najbolja rješenja. Moramo svoje stavove poduprti jasnim argumentima, brinuti sami za svoj moralni kolektivni Integritet, a to dvoje predstavlja skoro nepobjedivu kombinaciju.

■ Istaknuli ste se brojnim kritikama prema aktualnoj bošnjačkoj politici. Jedni politiku i metode Zlatka Lagumdžije uspoređenju s Miloševićem, drugi pak kažu da on samo koristi većinski model demokracije. Što Vi kažete?

Prvo, smatram da Lagumdžija otvoreno zastupa antidaytonsku politiku. Činjenica da on to može, danas u BiH, više govori o američkoj i europskoj politici, i dosljednosti te politike, negoli o Zlatku Lagumdžiji. Većinski model demokracije nije prosta stvar, ovdje ne bih ulazio u to. Važno je samo naglasiti da Lagumdžija brani taj model, i da je taj model odbačen kroz ključne ustavne strukture prihvaćene u Daytonu.

■ Izdali ste knjigu o Aliji Izetbegoviću s prijevodom na engleski jezik. Analizirate uzroke rata i mainstream bošnjačke politike. Osim Srba koji danas nemaju oružje JNA, ali koji su nagrađeni na koncu sukoba, je li se danas u suštinskome smislu oko možebitno dugotrajnog rješenja bilo što značajnije promijenilo od vremena 1992.?

Ne znam koliko bi se bosanskohercegovački Srbi složili s Vama. Dakle, premda moja knjiga o Izetbegoviću ne govori izravno o tome, ona sadrži važne implikacije za Vaše pitanje. Te implikacije sam objavio na internetu u tekstu 'Rat u BiH nikada nije završen, samo je postao gorim.' Uglavnom, postdaytonska Bosna i Hercegovina neodoljivo podsjeća na Bosnu i Hercegovinu tijekom 1990. i 1991. Prijeratni rat riječi, misli, interpretacija, ideologija, nacionalnih programa... nastavljen je i nakon Daytonskog mirovnog sporazuma. Smatram da je, glede postdaytonskog političkog, pravnog i simboličkog rata, muslimansko-bošnjačka elita, politička ali i intelektualna, najžučnija, najratobornija i najviše odgovorna za taj rat.

■ Kako gledate na ponašanje hrvatskih platformaša prije svih HSP-a i tvrdnje da Hrvatima ne treba entitet, republika, federalna jedinica te da se takvim idejama pogoduje velikosrpskoj politici?

Velikosrpska politika, ili ideologija, doživjela je poraz. To nije bio samo poraz u vojnom nego i u diplomatskom i političkom smislu. Kroz tezu HSP-a nastoji se Hrvatima nametnuti neki osjećaj krivnje, ili osjećaj da su slični onima koji su zastupali, ili zastupaju, ekstremnu, nemodernu politiku nacističkoga tipa. To je posve promašen pokušaj. Glede sličnosti, ali govoreći posve jasnim i konkretnim riječima, zamislite da srpskoga člana Predsjedništva BiH bira muslimansko-bošnjačka većina, i da je to tobože legitimirano nekim izbornim zakonom. Zasigurno biste u BiH imali potpunu blokadu svih državnih institucija, i početke snažnog državnog osamostaljivanja Republike Srpske.

I VL | HB.org |