• Povratničke tegobe Hrvata (204149)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167643)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96767)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94330)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9866
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Hrvatski Narodni Sabor BiH: Tresla se brda, rodilo se...povjerenstvo

Piše: Gustav Antunović

Tako to ide u nas Hrvata, i s jedne i s druge strane zamišljene crte koju popularno nazivamo granicom. Za sve nedaće koje dohvate ovaj narod postoji samo jedno hitno rješenje - osnivanje povjerenstva. Da na Biokovu ili Humu nastane erupcija vulkana ne bi se dogodila hitna evakuacija stanovništva već hitno osnivanje Povjerenstva za vulkane. Može se ono zvati i "vijeće", "komisija", "radna skupina", "sijelo mlatitelja prazne slame" ili kako god vam odgovara, no modus operandi je uvijek isti. Jel' politička kriza? Ne brinite, riješit će ju povjerenstvo. Jel' korupcijska afera? Povjerenstvo će utvrditi nepravilnosti. Jel' prirodna katastrofa? Ma dajte, ne brinite, povjerenstvo je tu.

Ta nekakva tijela, koja kao žustro rade za hrvatsku stvar iza zatvorenih vrata, najjača su karta svih hrvatskih nazovi političara u obmanjivanju javnosti koja puno očekuje. A ovaj put je hrvatska javnost itekako puno očekivala. Na stranu činjenica da je realnost surova i teška te da je iluzorno očekivati da se na prvom zasjedanju novog saziva Hrvatskog narodnog sabora BiH riješe svi godinama nagomilavani problemi hrvatskog naroda u BiH, svejedno od prvog zasjedanja sabora u zadnjih deset godina očekujete nekakve natruhe sadržaja, očekivano obilato upakiranog u kičastu šatro državničku ambalažu. A dobijete povjerenstvo. Pardon, Vijeće. Što će Vijeće raditi? Zasijedati. I koordinirati, dakako. Koga će koordinirati i u kojim djelatnostima? To ni sam Bog ne zna. Informacija je to koju ćemo valjda saznati u drugom nastavku serijala. Nastavku koji će, za pretpostaviti je, također biti pompozno najavljivan, medijski popraćen, sa zebnjom iščekivan da u običnom čovjeku stvori dojam da će iz predsjedavateljevih usta izaći revolucionarna vijest kako je hrvatska politika u BiH otkrila način kako cijepati atom nožem za biftek. Ali ne, hrvatska politika u BiH je naučila osnivati povjerenstva. To više nikog ne impresionira. Impresioniralo je možda u začecima hrvatskog političkog pluralizma, ali odonda su Hrvati kroz nebrojene primjere iz RH uvidjeli što povjerenstvo u stvari znači. Prodavanje muda pod bubrege. I čak ni u tome hrvatski političari iz BiH nisu u korak s vremenom. U RH je to već passe.

Danas su sve oči Hrvata bile uprte u Mostar, u Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača. Tražili smo borbu, očekivali program, molili za jedinstvo. Dobili smo Vijeće koje koordinira. Lijepo. Što smo još dobili? Jako puno monotone govorancije, izlizanih fraza, par ishitrenih izjava koje lako mogu diskreditirati sve ono pametno rečeno i jednu blijedu recitaciju. Recitaciju zaključenu navijačkim stihom Borisa Novkovića. Falilo je još samo da Vilim Šoda iz "Kometa" i njegov Mali iz grupe "Vrata" odsviraju "Majko stara", uspješnicu Matka Jelavića, da dojam bude potpun. Seoska zabava. Iz svega viđenoga lako je donijeti zaključak kako hrvatska politička scena u BiH jednostavno nema dovoljan kapacitet da bi kvalitetno implementirala hrvatske težnje u političku realnost, jer osim Čovića na horizontu se ne vidi baš ni jedan pravi "igrač". A Čović je kompromitiran i prilično mutan da bi se od njega očekivalo da u ovim olujnim morima bosanskohercegovačke politike bude pravi kapetan hrvatskog broda i da i potone s brodom ako ustreba. Bezrezervno vjerovati u lisca kakav je šef HDZ-a BiH bilo bi prilično naivno. Tu je još Božo Ljubić kod kojeg se na dnevnoj bazi izmjenjuju faze života i smrti, čovjek koji je čas pun života, čas mrtviji od mrtve prirode te Ljiljana Lovrić koja ima retoričke sposobnosti, ne fali joj ni odlučnosti, ali još uvijek nema političke mudrosti niti snage obračunavati se s jačima od sebe što je pokazao i rasplet u slučaju HSS-NHI.

Ostali su, po mom skromnom sudu, zalutali u politiku. Na tapet su u svojim govorima iznijeli svašta - malo komunizma, UDBA-e, Bleiburga, islama, rata i Hrvatske republike Herceg-Bosne, branitelja, pradjedova, ognjišta i paušalnih povijesnih ocjena te duhovitih pubertetskih diskvalifikacija političkih oponenata, ali jako malo konstruktivnoga i državničkoga. Konstruktivniji od ekipe "zalutalih" bio je tek Željko Koroman, opunomoćenik Ruže Tomašić i njenih pravaša za područje Bosne i Hercegovine, koji je iznio jednu jako zanimljivu sintagmu po kojoj bi se hrvatska politika prema BiH morala voditi - ne postoje dvije hrvatske domovine, samo jedna. A ona se sastoji od dvije države. Jedne nacionalne države Hrvata, Republike Hrvatske, i druge sačinjene od tri konstitutivna naroda, Bosne i Hercegovine, na koju naš narod polaže sva prava, ali ne i ekskluzivna. Nakon projekata Hrvatske do Drine i nekih separatističkih ideja koje bi našu politiku prema BiH rado ukalupljivale u srpske kalupe, ovo razmišljanje je kvalitetan pomak prema onome što nam zaista treba. Nešto državničko.

Kad se zbroje očekivanja i rezultati ove konstituirajuće sjednice drugog saziva Hrvatskog narodnog sabora ne može se pobjeći od osjećaja da, uz puno praznog hoda, nije napravljeno ništa. Današnja je sjednica konstatirala postojeće stanje koje je vidljivo i jasno već i pticama na grani, ali i pokazala svu nemoć hrvatske politike u BiH. Nemoć koja izvire iz ponavljanja odavno plasiranih informacija, a bez konkretnog rješenja i kvalitetne inicijative. Nemoć koja će političkim protivnicima, umjesto panike, izazvati samo podsmijeh. Nemoć koja je u svojoj bezidejnosti ponudila i suviše materijala za diskreditaciju svega danas izrečenoga. No, nije vrijeme za predaju ni za malodušnost jer, treba biti realan, problemi hrvatskog naroda u BiH nisu počeli jučer niti se itko realan nadao da će biti okončani danas. Hrvatskom narodu predstoji grčevita višegodišnja borba za ravnopravnost u bosanskohercegovačkom dijelu hrvatske domovine, a prvi čin lišen sadržaja neka bude poput početka nogometne utakmice visokih uloga kad protivnici samo odmjeravaju snage. Ali, za postići nešto više u tom odmjeravanju snaga trebat će puno više.

Hrvatska Hrvatom