Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9585
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Ima li (i)gdje Hrvata?!

Ima li (i)gdje Hrvata?!

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 07.02.2013. 14:28

Reforma Federacije: Što mogu Moonovi dečki (i djevojka)

Ima li (i)gdje Hrvata?!

Zašto samo hrvatsko pitanje rješavati u Federaciji BiH? Odgovor je jednostavan: zato što nema Hrvata u Republici Srpskoj... Istina je, nastavlja zadovoljan svojim odgovorom, da demografska snaga Hrvata postoji samo u FBiH u kojoj su Hrvati dotučeni groznim Petritschevim ustavnim promjenama. No, bolje je rješavati nešto nego ništa, i s malim je zadovoljan Čovićev Vrankić

Piše: Josip Vričko, Dani

Potkraj prošle godine, još dok smo, dakle, samo znali kako nam Amerikanci, po vlastitu priznanju, nešto spremaju za rano proljeće, ali ne i to da Patick Moon već priprema reformatorski tim što će na federalni teren istrčati u Novoj godini, hadezeov je zastupnik u državnom Parlamentu Dragan Vrankić lakonski riješio dvojbu koju su, u biti, nametnuli američki veleposlanik i njegovi odabranici: Može li se unutrašnja, pa i teritorijalna organizacija jednog dijela države vršiti bez teritorijalne reorganizacije cijele Bosne i Hercegovine?

Jasno, od svoga šefa Dragana Čovića atestiran kao autentični Hrvat, Vrankić se bavio, prije svega, napaćenim Hrvatima. Pa se, tako atestiran, pita, ali i odmah odgovara: „Zašto samo hrvatsko pitanje rješavati u Federaciji BiH? Odgovor je jednostavan: zato što nema Hrvata u Republici Srpskoj... Istina je”, nastavlja zadovoljan svojim odgovorom, „da demografska snaga Hrvata postoji samo u FBiH u kojoj su Hrvati dotučeni groznim Petritschevim ustavnim promjenama. No, bolje je rješavati nešto nego ništa”, i s malim je zadovoljan Vrankić.

Drama u stolnom gradu

Prošlog vikenda, a gotovo slijedom Vrankićeve proklamacije kako je Srpska davno pala, ali da zato Federacija ne smije pasti, sastale su se u stolnome gradu Mostaru dvije stožerne hrvatske stranke – dva, naime, HDZ-a. Nešto ranije, stožernik Dragan Čović je, baš u kontekstu reforme – pa makar i Federacije – više puta obznanio kako su pred Hrvatima presudni dani. Štoviše, kako bi već nekako s proljeća Hrvati mogli na zelenu granu. No, odnosi među sestrinskim strankama i nisu baš onakvi kakvi bi trebali biti, e da se pitaju (samo) stranački prvaci Čović i njegov vjerni Božo Ljubić.

Glasovi s terena, međutim, govore kako relacije nisu baš sestrinske; Dobro, nije baš kao u sezoni 2006/2007. kada je, ne valja se rugati, Ivo Sanader pomogao Ljubiću da osnuje Devedesetku, ali nije ni mnogo bolje. Tako su se, čulo se uoči prošlog vikenda, u Vukosavlju, Usori, Žepču, Novom Travniku, Vitezu, Jajcu, Rami, Grudama, dvije stranke međusobno isključivale iz vlasti, pronalazeći radije partnere u SDA, HSP-u BiH i Lijanovićevu Boljitku, te, zamislite, SDS-u, samo kako ne bi zajednički činili vlast u općinskim vijećima. Na županijskoj razini nije ništa bolje. I, sve u svemu, središnja Bosna, kao što su to, uostalom, i navijestili lokalni izbori, šaptom pada.

Pa kada onda Vrankić, iščitavajući neke od dosada dostupnih federalnih ustavnih projekcija, kaže kako neki od njih imaju zadatak zavaditi bh. Hrvate, bacajući, zapravo, kost između Hercegovaca i Bosanaca, čini se da je u zabludi. Ma tko, naime stajao iza tzv. okrupnjavanja kantona, ili, pak, njihova ukidanja, nema potrebu svađati (već) posvađane. Istina, kao što su Dani već pisali, Čović je za ožujak najavio povijesni Hrvatski narodni sabor, pa, valjda, i povijesnu pomirbu HDZ-ova.

Prvi april?!

Što bi, dakako, s gledišta najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda bilo od velikog značaja. Jer, već za travanj – nadam se ne za 1. – Moonovi dečki i, među njima, usamljena djevojčica najavljuju kako će izaći sa svojim prijedlogom. A do tada će, povjerili su proteklih dana znatiželjnom pučanstvu, proći Bosnom kroz gradove, skupiti sve što se dosada čulo o reformi Federacije, pa tako puni iskustva i ideja, spremno se suočiti s potencijalnim kritičarima.

Sudeći, pak, po onom što se dosada zna, a osobito ono što je prezentirao jedan od Moonovih reformatora i, vidjeli smo, terenskih istraživača Kasim Trnka, ekipa mala, ali (zato) pomno odabrana, će inzistirati na nalaženju modela koji bi bio kombinacija zaštite građanskih i kolektivnih prava. Što, ako nas sve skupa, usred sad već prijeteće inflacije raznih da ne kažem raznoraznih reformatora, služi sjećanje – podsjeća na SDP-ovu nakanu, koja je od starijeg HDZ-a, inače, svojedobno anatemirana, sve dok iznenada nisu, uz Dodikovo posredovanje, vezali zastave.

Zastave jesu vezane, ali potkraj tjedna zamjenik predsjednika HDZ-a ’90 Martin Raguž, navijestio je kako bi moglo doći i dio razvezivanja. Govoreći o političkom dekonstituiranju Hrvata, koje je, činilo se – dok ovdje nije stigao drugi Austrijanac, Inzko! – svoju kulminaciju doživjelo 2001. za stolovanja Wolfganga Petritscha, Raguž je poručio kako je krajnje vrijeme da se prestane manipulirati s praznim predizbornim obećanjima kao što su, kazao je, „Država za čovjeka”.

„A evo gdje smo sad”, gotovo je, što mu baš i nije običaj, podviknuo Raguž, dometnuvši kako Devedesetka odavno upozorava kako je kucnuo čas za rekonstrukciju Federacije. Ali, ne, oprezan je, neke zemljopisne, već je nužna racionalizacija adminsitrativnog aparata i županija, od koji se neke više nisu u stanju financirati. Što bi moglo značiti Ragužev povratak na vlastitu ideju o spajanju (hrvatskih) županija iz vremena kada je Devedesetka bila u ljubavi s Jurišićevim pravašima.

No, i SDA i SDP su u ono vrijeme u tome prepoznali drugo ime za treći entitet. Nema ni danas naznaka da se tu što u odnosu ove dvije stranke, od kojih je jedna, po vlastitu priznanju, multietnička, promijenilo. A da bi se moglo svidjeti Hrvatima. Ma koliko ove dvije stranke bile udaljene jedna od druge.

Sulejman zaboravljeni

Zanimljivo je, međutim, da je malo tko reagirao na ljetošnju ideju Sulejmana Tihića i njegovo zalaganje za domaći Dayton; tj. unutarnje politički dogovor kojem bi osnova bio Dejtonski sporazum, ali bi na principijelan način riješio ravnopravnost naroda na svim razinama i na cijeloj bosanskohercegovačkoj teritoriji. Vjerojatno je i to, uz ostalo, ponukalo Moona da svojim odabranicima povjerio uspristojenje (makar) Federacije. Istina, Mirjana Nadaždin-Defterdarević, Mile Lasić, Kasim Trnka, Vehid Šehić i Krešimir Zubak i suradnik im Zlatan Begić jesu domaće snage, ali pod američkim ravnanjem.

To se, kad smo već spomenuli ono zloglasno mjestu u državi Ohio, prije 18 godina nije pokazalo baš dobrim. Ili, ne makar svima podjednako dobrim.