RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ivo Čakarić - Kandidat za načelnika općine Dobretići

Napisano 28.09.2016. 16:05
Dobretici

Uvijek nas raduje kada čujemo da se mladi i sposobni ljudi vraćaju u BiH. Jedan je takav primjer Ivo Čakarić, koji je rodom iz Dobretića, a veći dio života proveo je u Hrvatskoj. Po struci inženjer građevine s radnim mjestom na Sveučilištu u Rijeci, ovaj dvadesetšestogodišnjak odvažio se vratiti u svoj zavičaj i dati svoj doprinos razvitku svojega kraja i opstanku našega naroda.
U vremenu iza sudjelovao je aktivno u održavanju veza dijaspore i starog kraja, pokretanju časopisa Glas Pougarja i web-portala Pougarje u srcu. Izabran je za predsjednika Zavičajnog kluba Pougarje, aktivni je član Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Pougarje...

Njegovo zalaganje, trud i sposobnosti prepoznali su mnogi ljudi. Stoga mu je i ponuđena kandidatura za načelnika Općine Dobretići ispred Koalicije za Pougarje (HSS Stjepana Radića i HSP BiH).

Odluka nije bila nimalo laka, lomila se u njemu nekoliko mjeseci, da bi oko Uskrsa ove godine riješio prihvatiti izazov i upustiti se u izbornu utrku. Stoga je odbio stalno zaposlenje na Građevinskom fakultetu Rijeci i odlučio se vratiti u Pougarje.

Tim povodom gospodin Čakarić dao je intervju našem portalu.

HB: - Gospodine Čakariću, možete li ukratko predstaviti općinu Dobretiće s obzirom da veliki dio naših čitatelja ne zna mnogo o njoj.

Vrlo rado, ali prvo bih pozdravio sve čitatelje i forumaše portala Hercegbosna.org i naravno uredništvo koje mi je ovim intervjuom dalo priliku da se još bolje predstavim svojim biračima i ostalom hrvatskom narodu. Istakao bih da sam 'glavni urednik' teme „Pougarje" na vašem i našem forumu gdje sam od prvoga dana postojanja portala informirao zainteresirane o Dobretićima-Pougarju i događanjima u njima. Ukratko ću ponoviti ono što smatram najvažnije. Pougarje je naziv za 18 hrvatskih sela koji se nalaze na obroncima manje poznate planine Ranče, sa lijeve strane rijeke Ugra u središnjoj Bosni, 15-ak kilometara sjeveroistočno od Jajca. Jajcu smo kroz povijest uvijek i pripadali, da bi 1963. godine potpali pod novoosnovanu općinu Skender Vakuf protivno volji Pougaraca. Referendumom s početka 1992. godine, gotovo jednoglasnom voljom odvojili smo se od Skendera, da bi se sredinom godine odlukom tadašnjih pougarskih civilnih i vojnih vlasti pripojili Jajcu. Poslije oslobađanja Jajca i Pougarja, znači od rujna 1995. godine pa donošenja Zakona o osnivanju novih općina u FBiH iz ožujka 1998. bili smo ničija zemlja. Zakonom je utvrđeno osnivanje između ostalih i Općine Dobretići sa sjedištem u naselju Dobretići. Dobretići vuku naziv od plemićke obitelji Dobretića koja se padom Bosne sklonila u Pougarju. Do rata u Pougarju je živjelo gotovo 5000 Hrvata, da bi se nakon oslobađanja manji dio njih vratio, a još manji do danas ostao živjeti, tako da prema posljednjem blagoslovu župljana u Pougarju STALNO boravi nešto manje od 300 duša. Pougarje je uglavnom planinski kraj, a sela su smještena od 500, pa do gotovo 1400 m nadmorske visine. Infrastruktura je loša, nema većih proizvodnih pogona, a u ovoj 6. najrazrušenijoj općini BiH još veći dio stambenih jedinica nažalost nije obnovljen.

HB: - Gdje se danas sve nalaze raseljeni Pougarci?

Najlakše reći, nema gdje nas sve nema. Ali izdvojio bi najveće koncentracije koje se nalaze oko gradova Daruvara, Pakraca, Đakova i Zagreba u Hrvatskoj te Črnomelja, Novog Mesta, Ljubljane, Kopra u Sloveniji. Ima nas i po ostalim europskim i prekooceanskim zemljama.

HB : - Što je bilo presudno u donošenju odluke o povratku u Pougarje i kandidaturi za načelnika općine?

Kada mi je ponuđena kandidatura za načelnika Općine prvo sam iz dostupnih dokumenata analizirao stanje u Općini i uvidio da svojim znanjem, iskustvom i energijom mogu donijeti napredak. Drugo, u razgovoru sa biračima naišao sam na plodno tlo odnosno njihovu podršku i s te strane sam dobio potvrdu da sa kvalitetnim radom pobjeda na izborima neće izostati. Treće je bilo razmišljanje o tome što ti ja dobivam i gubim povratkom u Pougarje, a također što Pougarje dobiva ili gubi sa mnom. Jednostavno, kukavica bi ispao da nisam prihvatio i omalovažio svoj višegodišnji rad vezan za Pougarje. Odluka je logična i samo je nastavak slijeda aktivnosti. Tu je postojao čitav niz faktora koji su me potakli na tu odluku, a možda je ključni bio odgovornost prema zajednici jer činjenica da mi Pougarci i nemamo neki spektar ljudi koji bi bili primjereni poziciji načelnika Dobretića, a da održavaju veze sa zavičajem. U konačnici, za ovu zemlju mnogi su žrtvu podnosili i živote dali te se nadam da će i ova moja žrtva pomoći opstojnosti Hrvata u Pougarju i našoj Središnjoj Bosni.

HB: - Vi i vaš tim ste uglavnom mlađi ljudi, što bi bila vaša poruka ljudima koji bi rekli da ste premladi za politiku?

Istina, tek mi je 26 godina pa velikom broju ljudi je to nepojmljivo, ali ne i onima koji me dobro poznaju. Nisu bitne godine, već ozbiljnost, način razmišljanja i konkretni rezultati koje sam pokazao. Mnogi i ne znaju, da sam već 11 godina u politici i kroz to vrijeme napredovao sam stepenicu po stepenicu. Istine radi, da sam sada ovom odlukom preskočio barem dvije. Život jednostavno traži nekad i takve poteze, a ja vjerujem da imam i znanja i volju da Pougarje učinimo boljim, ljepšim i sretnijim krajem za život.

HB: - Što smatrate najvećim problemima sa kojima se općina Dobretići susreće?

Problema ima mnogo, a nabrojat ću ih nekoliko. Prvo bi izdvojio to što se nalazi u Bosni i Hercegovini koja još ne funkcionira kao normalna država. Da se ne shvati tu ništa nacionalno, jer i ostale općine i gradovi, vjere i narodi u BiH bore se s istim problemom. Ovo govorim iz razloga što 95% Pougaraca živi u sređenijim zemljama, pa misle da sve to idealno funkcionira kao u njihovim novim postojbinama. Navesti ću primjere. Ustav BiH kaže da se ratom porušene kuće moraju obnoviti, a 24 godine od rušenja naših pougarskih domova sredstvima obnove nije riješena ni trećina slučajeva. Hidrocentrale na Ugru već nekoliko godina rade, a općina ne ubire nikakve naknade. Šume su najveće prirodno bogatstvo općine, ali zbog loših zakona, prihod od njezine eksploatacije je zanemariv.

Infrastruktura u općini je vrlo loša. Struju veći dio sela ima, putovi su 80% makadamski i zbog veličine mreže napopravljat se ne mogu, dok vodovod veliki dio sela ne posjeduje. Zbog svog geografskog položaja, klimatskih uvjeta te planinskog raštrkanog tipa naselja izgradnja, održavanje i zimsko čišćenje putova iziskuje velike troškove. Da slikovito prikažem, 150 naseljenih kuća Pougarja stalo bi u 2 km slavonskog ušorenog sela, dok je ovako raspoređeno u više do 50 km. To naravno ima svoje draži, ali u konačnici i svoju cijenu. Smatram da je jedan od promašaja pougarske politike što se u početku nije išlo ka izgradnji jednog novog naselja za stanovnike udaljenijih i nepristupačniji sela, po uzoru na susjedno Vitovlje. Netko će ovu moju izjavu dočekati na nož, ali dovoljno je da samo razmisli i uvidi da danas u pet sela imamo naseljene dvije kuće. Nije to što oni manje vole Pougarje od drugih, nego što nemaju ni najminimalnije uvjete za povratak, a da bi se oni ispunili potrebna su milijunska sredstva kojih nema. Problem budućnosti su ljudi, kojih je iz godine u godinu sve manje i biti će sve teže raditi na boljitku jer se jednostavno neće imati s kime. Sutra da otvorimo pogon od 10 radnih mjesta nastao bi problem jer ne bi imali dovoljno radne snage, pa bi ju morali uvoziti, a to nije rješenje jer Pougarju trebaju ljudi koji će ovdje živjeti, a ne izletnici. Kroz koju godinu prijeti nam i zatvaranje OŠ u Dobretićima koja je sada do 5. razreda jer nekoliko obitelji je otišlo ili će tek otići, a baš nadolaze generacije sa malo ili nimalo djece. Ako nam se to dogodi, vjerojatno će još koja obitelj krenuti put Jajca ili EU. Mlade obitelji u Pougarju, koji je danas oko 20, imaju mnogo razloga da odu iz svoga zavičaja. Na budućoj pougarskoj vlasti je da nađu razlog više kako bi one ostale na svome, a ne sreću tražile negdje daleko od svoga rodnog kraja i u tuđoj zemlji.

HB: - Kako ocjenjujete rad dosadašnjih općinskih vlasti?

O bivšim sve najbolje. Reći ću samo da sam uvjeren da je se moglo i moralo više i bolje. Sad zbog čega nije, to već iziskuje ozbiljnu analizu. Odgovornost je bila na svima nama, na nekima više, a na nekima manje, međutim naravno najviše na onima koji su bili na vlasti i odlučivali o svemu.


HB: - Gdje vidite potencijalne mogućnosti za razvoj općine, osobito u smislu turizma, stočarstva i šumarstva?

Zbog prirodnih pogodnosti Pougarje je uvijek bio stočarski kraj. Za razliku od nekad samo mali dio obitelji od stočarstva i živi, ne znam da li bi rekao na sreću ili na žalost. Stoljetni brend u vidu Vlašićkog sira je nedovoljno iskorišten. Danas mnogi sve više gledaju na porijeklo hrane i je li proizvedena na prirodan i ekološki način. Tu mi trebamo tražiti svoju priliku i brendirati proizvode koji su Bogom dani u našem kraju. Mnogo je tu i samoniklog bilja koje jednostavno propada zbog nedovoljnog poznavanja istog. Treba educiranja stanovništva koje bi se moglo ozbiljnije početi baviti tom djelatnošću.

Što se tiče turizma potencijala ima za zimski, seoski i sportski ali je iskoristivost gotovo ravna nuli. Jedan od problema smo mi Pougarci, koji nikad kroz povijest nismo bili trgovci i pitanje je koliko smo u stanju iskoristit potencijale koje imamo. Nema gotovo dana u godini da netko ne traži smještaj, a nemamo nijedno prenoćište, nijedan krevet koji se izdaje. Svaki je početak težak, ali uvjeren sam da kvalitetnim radom i informiranjem možemo promijeniti svijest ljudi da naplaćivanje konaka ne bude uvreda za nas kao što to spominje jedan novinski članak od prije 30-ak godina.

Šumarstvo, odnosno drvna industrija do sada je proizvodila gotovo isključivo primarne proizvode i izvozila dalje. Sazrjelo je vrijeme da se potraži investitor za proizvodnju gotovih proizvoda od drveta jer prvi uvjet je zadovoljen - postojanje resursa.
Nedavno je od strane SBŽ izdata koncesija za izradu vjetroparkova u Dobretićima, tako u dogledno vrijeme možemo očekivati i njihovu izgradnju. Ako budemo imali više 'sreće' nego sa hidrocentralama na Ugru, isplatom koncesijskih naknada općina Dobretići trebala bi postati napokon samoodrživa, a pogotovo zajedničkom izgradnjom planirane hidrocentrale u ušću Ugra od strane Elektroprivereda HZ HB i Elektroprivrede Republike Srpske.

HB: - U proteklom periodu je bio aktualan projekt izgradnje hidroelektrana na rijeci Ugar. Možete li nam reći nešto detaljnije o tomu i vaš stav po tom pitanju.

Na rijeci Ugru izgrađene svu dvije protočne hidrocentrale te postoji zanimanje za gradnju još nekoliko njih. Uvijek ću biti protiv projekata od kojih Općina Dobretići i njeni stanovnici nemaju koristi u vidu radnih mjesta, plaćanja komunalnih i koncesijskih naknada. Kada se bude znala potencijalna korist za zajednicu onda treba odvagati i donijeti primjerenu odluku. Ovako imamo devastiran riječni tok bez ikakva obeštećenja za zajednicu.

HB: - Imate li u vidu prijave za projekte iz fonda Vlade RH za Hrvate u BiH i koje konkretno?

Imamo u vidu te projekte i sve one na koje imamo pravo aplicirati. Konkretno vam ne mogu odgovoriti, jer to će uvelike zavisiti tko će činiti buduću Vladu Republike Hrvatske i kakve će oni projekte podržavati. Svjedoci smo da se bivša SDP-ova Vlada orijentirala na kapitale projekte, dok je su prijašnje podražavale znatno veći broj aktivnosti sa manjim iznosima. Na općinskim službama da je projekte rade iz dana u dan, a prijavljivanje bi trebalo biti samo formalnost koja se neće sigurno raditi zadnji dan. U našoj Općini postoje sada osposobljeni ljudi koju su radili projekte prekogranične suradnje sa Općinom Gornji Bogićevci i Gradom Pakracom, te imamo u planu i dalje razvijati dobru praksu i širiti prijateljstva s drugim jedinicama lokalne samouprave gdje iseljeni Pougarci žive.

HB: - Korupcija je rak-rana našega društva. Čime se boriti protiv nje, barem na lokalnoj razini?

Austro-Ugarska nije mogla stati u kraj korupciji u svoje vrijeme dok je upravljala Bosnom i Hercegovinom te je bila prinuđena jedan njen dio legalizirati. Društvo je takvo i teško ga je mijenjati, ali kada bi svi bili kao mi u Dobretićima, vjerujem da bi nam zemlja bila u rangu zemalja zapadne Europe. Mislim da je dobar početak smanjenja korupcije da narod počne birati nekompromitirane kandidate. Pougarci su to tvojim primjerom već pokazali kada su prije 4 godine.

HB: - Na kraju, vaša završna poruka stanovnicima Dobretića tj. vašim glasačima.

„Čuvajte se lažnih proroka koji k vama dolaze u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivci." Mt 7:15

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi