RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Mostar - Grad bez vlasti i bez pomirbe

Napisano 10.12.2012. 19:52

Mostar - Grad bez vlasti i bez pomirbe

Dok međunarodna zajednica pilatovski pere ruke od Mostara, političari prijete ratom

■ Bure baruta na Balkanu – „Europski Jeruzalem“ traži rješenje
■ Radikalizacija – Umjesto prema Bruxellesu, politika vraća Mostar u ratna vremena
■ Zapadni Mostar je bogatiji, istočni je turistička meka
■■ HRVATI - Traže jedinstven Mostar, uređen kao i sve ostale lokalne samouprave u zemlji
■■ BOŠNJACI - Inzistiraju na podjeli Mostara. Žele dvije ili više etničkih općina u Mostaru
■■ SRBI - Još uvijek nisu politički čimbenik u Mostaru, samo su se rijetki vratili svojim domovima

Piše: Marko Karačić, VLM

 „Ovi se ljudi ne mogu dogovoriti ni o čemu, pa čak ni o tome pada li vani snijeg ili ne.” Ustvrdio je to još na početku mostarske političke krize, neposredno nakon rata, jedan frustrirani strani diplomat, koji je ubrzo nakon toga napustio taj grad i Bosnu i Hercegovinu te se vratio kući. Oni koji su se tada smijali njegovoj frustraciji danas su smrtno ozbiljni. Međunarodna je zajednica pokušala riješiti problem ovoga grada, ali je napravila još veći kaos. Kriza traje bez prestanka još od početka rata 1992., a ratni sukobi svakoga protiv svih pretočili su se u političke probleme koje su ovaj grad učinili stalnom ratnom zonom.

Nema preglasavanja

Posljednja politička kriza u Mostaru buknula je ove godine nakon što je Ustavni sud BiH poništio Statut Mostara koji je 2004. nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown. Tim je statutom grad podijeljen na šest izbornih jedinica, tri hrvatske i tri bošnjačke. Iako su hrvatske brojnije, Statutom je određeno da svaka izborna jedinica daje isti broj gradskih vijećnika tako da Gradsko vijeće Mostara ima jednak broj hrvatskih i bošnjačkih zastupnika. To znači da je većinsko hrvatsko područje jugozapad, u kojem je upisano 29.000 birača, birao isti broj vijećnika u Gradsko vijeće kao i većinsko bošnjačko područje jugoistok, gdje je upisano 7.000 birača. Znači, jedan glas Bošnjaka vrijedio je kao četiri hrvatska glasa! Time se osiguralo da Bošnjaci u Mostaru ne mogu biti preglasani.

Paddy Ashdown je davno otišao iz BiH, ali su problemi koje je stvorio ostali. Hrvati su tražili na Ustavnom sudu BiH promjenu Statuta Mostara i izjednačavanje vrijednosti glasa svakog građanina Mostara. Sud je presudio u korist njihovih zahtjeva i dao rok od šest mjeseci za provedbu odluke. Taj je rok istekao prije šest mjeseci, no ništa se nije dogodilo. Nametnuti Statut Mostara još nije promijenjen i zbog ove situacije u Mostaru nisu 7. listopada ove godine održani lokalni izbori. Dok su građani ostalih gradova u BiH izlazili na birališta, Mostarci su izašli samo na kavu. Gradskom vijeću je istekao mandat, a jedini odgovoran u vlasti u Mostaru ostao je gradonačelnik Ljubo Bešlić.
- Do kraja godine provodit ćemo ono što je predviđeno proračunom, ali Mostar u 2013. godinu ulazi s velikom neizvjesnošću - govori Bešlić. Na pitanje ima li on sam ovlasti da nametne proračun za 2013., odgovora potvrdno, ali...
- S obzirom na političku situaciju, da proračun nameće gradonačelnik, to bi bilo jako specifično i osjetljivo pitanje. Očekujem da će OHR (Ured visokog predstavnika u BiH) imati aktivniju ulogu u svemu ovome - zaključuju Bešlić.

On do kraja mandata neće imati pomoć Gradskog vijeća Mostara, koje je raspušteno. Zamjenik predsjednika tog tijela Danijel Vidović ističe još jedan apsurd: u ovom trenutku nema ni jedne institucije u državi koja bi mogla produljiti mandat Gradskom vijeću Mostara ili vijećnike razriješiti dužnosti!
- Rad Gradskog vijeća od samog je početka mandata bio otežan. Godinu i pol dana birali smo gradonačelnika, stanje se radikaliziralo. Kada smo to preživjeli, došlo je do krize na federalnoj razini, a ona se prelila na Mostar. Mi četiri godine pokušavamo raditi u gotovo nemogućim uvjetima, napetosti i sukobi su svakodnevni - kaže Vidović.

Prijetnje ratom

Da je on u pravu, potvrđuje i posljednja izjava jednog od bošnjačkih čelnika u Mostaru. Predsjednik Gradskog odbora SDA Zijad Hadžiomerović prije nekoliko dana zaprijetio je novim ratom.
Poručio je da treći entitet znači oružje i krv te da bi osnivanje federalne jedinica s većinskim  hrvatskim pučanstvom značilo novi rat. Naravno, cijela je ta izjava vezana uz rasplet u vezi sa sudbinom mostarskoga Statuta: ako se provede odluka Ustavnog suda, to će de facto, prema čelnicima SDA, značiti da Mostar postaje hrvatski stolni grad u BiH i da je otvoren put za formiranje trećeg, hrvatskog entiteta.

Ozren Kebo uređuje tjednik Gracija u Sarajevu. I on i njegov otac, pokojni Alija, ugledni su intelektualci koji dobro kotiraju na obje strane Neretve. Danas s distance promatra politički kaos u Mostaru.
- U Mostaru je problem sve, od zadnjeg kamenčića na ulici do teških političkih pitanja. Zbog toga, a prije svega drugog, oni koji vladaju u Mostaru trebaju odlučiti da žele riješiti probleme i Mostar učiniti normalnim gradom. U ovom trenutku, ma koliko to nekome ne bilo pravo, Mostar nije normalan grad. Treba naći rješenje koje nikoga neće učiniti ogorčenim, a tu ja vidim barem četiri kategorije ljudi. Prvo, tu su Bošnjaci i Hrvati, u drugoj odmah uz njih Srbi, koji su svojevrsna žrtva konflikta dvaju većinskih naroda. Srbe nitko ništa ne pita, a trebalo bi. Tu su i Židovi i svi drugi koji ne žele na etničkoj osnovi graditi svoj identitet - ističe taj intelektualac.

Poznati mostarski odvjetnik i književnik Josip Muselimović kaže kako je BiH prije dvadesetak godina, s četiri milijuna putnika zaplovila uzburkanim vodama nesporazuma, i na žalost, nasukala se poput talijanske krstarice Costa Concordia. Sudbinu njene neizvjesnosti, ponajviše, dijeli grad Mostar.
- Potresi koje je doživio ovaj grad ostavili su pukotine koje se danas ne daju tako lako zatvoriti. Zato, kroz ova dva poslijeratna desetljeća, on nevin i nedužan tumara, grca i guši se u svojim nesporazumima. Svjetla niotkud - govori Muselimović s puno osjećaja. Ističe kako svatko razum i dobrohotan mora shvatiti kako Federacija nije samo grad Sarajevo.
- Prema gradu Mostaru (kao u Šantićevoj poeziji: „A, tebi samo ko' psu u sindžiru, bacit će mrve, o sram...“) vraćaju se mrvice i dva desetljeća po prestanku rata on djeluje napušteno i zapušteno. Njegovo središte nalik je razrušenom Dresdenu iz 1945. godine. Iza jednog visokog predstavnika, čovjeka pravog hoda i krivih pogleda, ostao je „vražji Statut“ Grada Mostara - ostao je dokument koji razgrađuje i zemlju i grad na koji se primjenjuje - smatra Muselimović.

Mogući budući gradonačelnik Mostara Slađan Bevanda, jedan od čelnika hrvatskog tima u pregovorima o izmjeni Statuta grada, smatra da Mostar nije grad slučaj veći od ostalih.
- Dapače, opće stanje u Mostaru u nekim je segmentima puno bolje od nekih drugih sredina. Međutim, određeni krugovi namjerno radikaliziraju stanje u gradu i nameću takvo mišljenje kako bi grad u konačnici dobio poseban status. Mostar mora biti jedinstven europski grad, ugodan za život svim svojim stanovnicima - ističe Bevanda. Dodaje kako Hrvati u privatnoj poslovnoj inicijativi godinama ulažu velik novac u ovaj grad jer vjeruju u njega, dok bošnjački investitori i oni iz Mostara svoja sredstva ulažu u druge krajeve.
- Na većinski hrvatskim gradskim područjima investitorima se naplaćuje renta i naknada za uređenje zemljišta. Taj se novac vraćao u te dijelove grada i oni su se razvijali. Većinski bošnjačke općine nisu donosile programe uređenja zemljišta, pa investitori nisu niti imali obvezu plaćati ta davanja, čime im se pogodovalo, a ti dijelovi grada nisu se razvijali. Možda treba postaviti pitanje gdje je završio taj novac. To je jedan od razloga zašto je desna obala Neretve razvijenija od lijeve. Usto, tri bivše općine s bošnjačkom većinom grad su opteretile famoznim kuvajtskim kreditom od 20 milijuna maraka koji je potrošen isključivo u tim općinama, a danas je otplata toga kredita, prema presudi suda, pala na cijeli grad. Hrvatski su investitori i u ovoj teškoj recesijskoj godini uložili više od 100 milijuna maraka u Mostar - zaključuje Bevanda.

Gledajući iz hrvatskog kuta, stvari stoje ovako: mi radimo, napredujemo, ekonomski smo snažniji, imamo jako zaleđe (zapadna Hercegovina) i želimo politički dominirati jedinim velikim gradom u BiH u kojem smo većina. Stoga želimo da Mostar bude uređen kao i Sarajevo i Banja Luka, u kojima politički vladaju Bošnjaci, odnosno Srbi.
Iz kuta Bošnjaka stvari izgledaju ovako: nas je danas manje, ali zbog etničkog čišćenja koje su počinili Hrvati, teže živimo jer je politička i gospodarska moć kod brojnijih Hrvata, koji su se naselili iz zapadne Hercegovine, te želimo u etničkim općinama imati sigurnost da nećemo nestati. Stavovi se nisu promijenili od kraja rata do danas. Ni za milimetar.

- Mostar je već godinama u stanju političke, ekonomske i svake druge blokade. Na žalost, neriješeni odnosi u Bosni i Hercegovini od Daytona do danas najviše se prelamaju na Mostaru - govori nam Nino Raspudić, Mostarac sa zagrebačkom adresom. On smatra da nije Mostar slučaj, nego cijela BiH.
- Za ovakvo stanje u gradu podjednako je kriva međunarodna zajednica, koja je nametnula Statut koji, kao jedinstveni slučaj u BiH, provodi diskriminaciju među građanima, ali i vodeće političke stranke u gradu, koje ne uspijevaju naći konsenzus o zajedničkim interesima bitnima za grad. Osnovni problem BiH su parcijalna i nedosljedna rješenja - imamo tri naroda, a dva entiteta. Dakle, u slučaju RS je primijenjeno načelo etno teritorijalizacije, a Bošnjaci i Hrvati su ubačeni u potpuno drugačiji, federalni okvir – objašnjava Raspudić te dodaje da Mostar treba imati rješenje u kojem neće moći biti mogu će jedan narod preglasati, a onda to rješenje prebaciti na više razine vlasti.

■ MOSTAR - DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI TEŠKU POVIJEST MOSTARA U PROTEKLA DVA DESETLJEĆA

■ 1992.
JNA i srpske paravojne snage počinju otvorenu agresiju na Mostar. Nakon nekoliko mjeseci, gube bitku za Mostar i bježe prema Nevesinju
 
■ 1993.
Počinju sukobi Armije BiH i HVO-a. Nakon niza incidenata započeo otvoreni rat između Hrvata i Bošnjaka u Mostaru
 
■ 1993.
Tijekom ovog sukoba srušen je Stari most, a za to se u Haagu sudi Slobodanu Praljku, tadašnjem zapovjedniku HVO-a

■ 1996.
Tadašnji međunarodni upravitelj Mostara, Nijemac Hans Koschnick donosi privremeni Statut po kojem dijeli Mostar na šest etničkih općina

■ 2004.
Bivši visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nameće Statut Mostara, kojim je grad podijeljen na šest izbornih jedinica. Vrijeme je pokazalo da je ovaj statut „luđačka košulja“ za Mostar te da su Hrvati uvelike diskriminirani zbog odredbi toga dokumenta. Taj je statut i danas kamen spoticanja zbog kojega Mostar nema izbore ni vlast

■ 2012.
Ustavni sud BiH donosi odluku da je statut Mostara diskriminirajući te da su nužne promjene. Odluka do danas nije provedena. Hrvatski i bošnjački političari nisu nimalo približili stajališta.

KAOS
■ Mostar je danas grad bez vlasti i bez izbora. U stanju je anarhije i nema naznaka izlaska iz krize. Ne zna se tko će i kada donijeti proračun za 2013. i kada će uopće biti provedeni lokalni izbori.

TRI KOLUMNE - BOŠNJAČKI, SRPSKI I HRVATSKI KUT

Šemsudin Gegić, kazališni i filmski redatelj

Mostarci, rat je završio još prije 17 godina

U vrijeme crvene, dobrovoljne ili prisilne titovaže, Mostar je bio grad opsjednut kazalištem. Duša su mu bili boemi kojima se pripisuje uzrečica da „Mostar nije najljepši ni u jedno godišnje doba, nego... kada odeš u Sarajevo“. Zbog tog im se vica glavni grad Sarajevo „osvetilo“ inhalacijom demokracije u inauguraciji prvih demokratskih izbora u BiH. Nakon kojih su, oni, u tom razdoblju vojno opremljeniji, izabrali rat! Iako su u Mostaru ti vojno opremljeniji bili i vojno poraženi, ipak su pobijedili u činjenju ratnih zlodjela. Za opomenu preživjelima, poželjno je svakodnevno puštati zmajeve na kojima će pisati: Za one koji još nisu čuli i(li) ne znaju - Rat je završen prije sedamnaest godina! Neriješeno. I bez revanša.
Kako su se boemi i moja umjetnička djela rasuli po svijetu, tako sam se ja, s obitelji, prije deset godina, iz Sarajeva doselio u prelijepi Mostar. Da živim, stvaram, glasam i biram povratak duše i zajedništva u iskonsku mostarsku arhitekturu. I vidim: u skokovima uvis nadmeću se munare i zvonici, a zvona i ezani se čuju ravnomjerno i ravnopravno. Građanin se u diskreciji dopisuje s istomišljenicima iz Rima, Istanbula, Londona, Surguta... Dvadeset mostarskih generacija rođenih u ovih posljednjih dvadeset godina malo se ili gotovo nikako ne poznaje. Jer se ne druže. Ne vole. Ne sklapaju brakove. Ne mole se istom Bogu i, što je važnije, nisu članovi iste narodne partije, stranke, zajednice... Nemaju svoje sheme i klubove. Zbog toga: vrijeme je da se mostarski izbori postave posljedično-uzročno. Umjesto polisa koji njih bira, preživjeli vijećnici birali bi svoje članstvo. Uvjeravanjem, kupnjom, dodvoravanjem... Kako bi na takav način provođenja izbora njihovi rezultati bili u postotku zanemarivi, onda bi nadmoćna većina glasača što je dotad apstinirala, siguran sam, među sobom i apsolutnom većinom izabrala zajedničku vlast i birala jedinstveni Mostar. Pravedan i za svakoga.

Veselin Gatalo, književnik

 

Suviše je povijesti za jednu zastavu  

Pogrešna je, čak maliciozna tendencija, da se grad Mostar poistovjeti s pojmom „most“. Most je, ponajprije na rječničkoj razini, korijenski pojam, koji su mnogi političari od zanata lukavo iskoristili kao pojmovnu pozadinu za pojam „spajanje“ podrazumijevajući pod time spajanje kultura, civilizacija, nacija ili čak rasa. Politički podijeljeni grad gotovo sve gradske mostove ima u dijelu koji, ponajprije izvan Mostara, nazivaju „istočni“. Slojevita i burna povijest, česte promjene strukture stanovništva, neriješena politička situacija nakon 2. svjetskog rata i nakon ovog posljednjeg, daju prostora i mogućnost da se sa švedskog stola historije, istorije i povijesti, retorikom izvuku potrebna tumačenja pojedinih događaja, uglavnom u političke i profiterske svrhe. Otud imamo tri povijesti Mostara, srpsku - doba kad je srpski živalj bio najbrojniji i najbogatiji, muslimansku - doba kad je Turska imala apsolutnu vlast i hrvatski - vrijeme nakon posljednjeg rata, kad je Mostar postao politički i ekonomski centar za Hrvate BiH. Nezahvalno bi se bilo upustiti u dublje analize političkog stanja u Mostaru, puno više prostora bi trebalo za to. Ali, postoje značajke koje će uvijek ostati mostarske; poput mediteranske klime potpuno različite od one u Bosni, književnog govornog jezika, koji je uzet za standard svih južnoslavenskih jezika, činjenicu da je Mostar prostorno ograničen tako da zauvijek ostane „grad po mjeri čovjeka“. Mostar, Božjom providnošću, nema arhitektonskih monstruma poput betonskih košnica Novog Zagreba, Novog Beograda ili Novog Sarajeva. Ima i klimu koja tjera ljude da žive vani, razgovaraju i stvaraju socijalnu sliku grada kakvu nema ni jedan drugi u BiH. Mostar je grad čijim je stanovnicima balkon ili dvorište bitnije od stambenog prostora, gdje je svjetlost prvo što čovjeku počne nedostajati kad ode nekamo drugdje. I ovih kišnih dana Mostar je prepun svjetlosti, nema magle koja bi spriječila da se vide brda oko grada. Osim, naravno, one političke.
 

Božo Žepić, sociolog

Šest načina za rješenje krize u Mostaru

Stanje u Mostaru, dvadesetak godina od Daytona, i dalje je vrlo složeno, neizvjesno i fluidno. Postavlja se pitanje ima li izlaza i gdje je rješenje? Na raspolaganju ostaje najmanje šest mogućnosti: prva, da lokalne političke stranke i političari pronađu kompromisno, razumno i poželjno rješenje za provođenje odluke Ustavnoga suda koje bi se kretalo u njezinim okvirima i ne bi zadiralo u preostale odredbe niti zahtijevalo nove ustavne promjene. Druga, da Ustavni sud preispita manjkavost svoje odluke i naknadno poništi istovjetnu normu Ustava Federacije, koju je poništio u Izbornom zakonu i Statutu grada. Treća, da visoki predstavnik sam provede odluku na isti način kako ju je i donio, dakle nametanjem, a njegovo pravdanje da neće ukinuti nametnuto, koje je neustavno, nepravedno i nedemokratsko - pravno, politički i moralno je neodrživo. Četvrta, da ukine nametnuti Statut u cjelini zajedno s nametnutim odredbama Ustava Federacije i Izbornog zakona te naloži da se Mostar ima urediti po istim načelima i pravima lokalne samouprave kakva u ovoj istoj državi uživaju sve druge lokalne zajednice i njihovi građani te da i u njemu održe demokratski izbori, a njegovi građani i konstitutivni narodi ostvare jednaka politička i ljudska prava. Peta, da se oštećena strana obrati Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu budući da je iskoristila sve procedure pred unutarnjim sudovima, čime su se stekli uvjeti podnošenja zahtjeva za zaštitu individualnih i kolektivnih prava i sloboda predviđenih vrijedećim dokumentima međunarodnog i europskog prava. Šesta, da se pokrenu korjenite ustavne promjene na razini države i entiteta, gdje će se primjenom temeljnog načela međunarodnoga i domaćeg prava o jednakopravnosti položaja sva tri naroda i svih građana te nacionalnih manjina i jedinica lokalne samouprave, urediti na potpuno isti način i bez izuzetka za Mostar.

Efendija Smajkić
Nećemo dopustiti hrvatizaciju Mostara

■ Dodatnoj radikalizaciji stanja u Mostaru pridonosi i mostarski muftija Seid ef. Smajkić. On već nekoliko godina ponavlja da neće dopustiti da se Mostar hrvatizira, a vjerski događaji se koriste kao podloga za političke govore. S druge strane, mostarski paroh Radivoje Krulj ističe kako Mostar ima veliku perspektivu, te kako je samo pitanje što će narodi koji žive na ovim prostorima u konačnici iskoristiti.
- Samo zajedničkim radom možemo doći do cilja i realizirati projekte koji su od velike važnosti za ovaj grad - poručuje paroh Krulj koji je u Mostaru jedan od simbola povratka Srba u ovaj grad. Unatoč svemu, suradnja vjerskih zajednica je zadovoljavajuća.

| VLM | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi