• Povratničke tegobe Hrvata (204909)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167706)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96806)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94418)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9875
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Mrak priča: čudo (bošnjačke) tehnike

MRAK PRIČA: ČUDO (BOŠNJAČKE) TEHNIKE

Posredstvom MURADIFA PAJTA, a novcem jedne islamske zemlje, u ljeto 1994. godine u BiH je stigla najsuvremenija tehnika, sredstva veze, sofisticirani prislušni uređaji; niko ne zna kako su se i za šta koristili, a samo se može nagađati da su cijelo vrijeme (moguće i danas) pod kontrolom tajne bošnjačke policije.

Gdje su završili donirani prislušni uređaji
 

Izetbegović je bio oduševljen kada su mu Alispahić i Mujezinović prezentirali neograničene mogućnosti doniranih prislušnih uređaja!

Piše: SENAD AVDIĆ, Slobodna Bosna

Muradif Pajt ne samo da je nabavio satelitske telefone nego je za potrebe Armije BiH i obranu zemlje nabavljao i sredstva veze, uključujući i tada najsuvremeniju opremu za presretanje i praćenje komunikacija neprijateljske strane.
Međutim, kada je nakon okončanja rata pokušao ustanoviti gdje je i kod koga je završila ta oprema, odgovora nije bilo. Negdje u isto vrijeme kada je Pajt pokušavao utvrditi gdje i kod koga je locirana oprema koju je nabavio i proslijedio u BiH naglo je došlo do zahlađenja odnosa između njega i bivšeg predsjednika Alije Izetbegovića!

ALISPAHIĆ U PRATNJI

Pajtova firma „MIS AG“ (registrirana u Švicarskoj) „donirala“ je logističkom centru u Zagrebu impresivnu količinu u to vrijeme najsuvremenijih i komunikacijskih sredstva kao i uređaje za presretanje (prisluškivanje). „Doniranu“ opremu prethodno je platila vlada jedne islamske zemlje. Krajnje odredište konvoja sa pošiljkom tehničkih uređaja koji je u julu 1994. krenuo iz Zagreba trebala je biti Komanda Drugog korpusa Armije BiH u Tuzli. Međutim, prema brojnim svjedočenjima, u Tuzlu je stigao tek (manji) dio ove pošiljke. Ostatak je proslijeđen u Sarajevo. Prema jednom dokumentu kojeg je napisao radnik Carinarnice Sarajevo, smješten u Hrasnici, ova „roba“ u Sarajevo je stigla 17. jula 1994. godine. (U to vrijeme još je bio otvoren tzv. „Plavi put“ preko sarajevskog aerodroma). Carinik tada izvještava svoje pretpostavljene: „Dana 17.07.1994. godine u deset časova i petnaest minuta prošao je kamion marke MAN tip 16-241 sa ceradom, registarskih oznaka ZG 303-OV. Za ovaj kamion nije uzeta nikakva dokumentacija, niti je izvršen carinski pregled, ni proveden carinski postupak. U pratnji kamiona je bio gospodin Bakir Alispahić. Vozač kamiona je bio Nebojša Dimitrijević.“

„Slobodna Bosna“ pokušala je rekonstruirati šta se dalje dešavalo sa „doniranom“ prislušnom opremom nakon što je Sarajevo stigla u pratnji Bakira Alispahića, tadašnjeg ministra MUP-a BiH. Mnogo je oko toga nejasnoća, kontradiktornosti, međutim, ono što je sasvim sigurno jeste da skupocjena tehnika nikada nije knjižena kao materijalno-tehničko sredstvo MUP-a, niti Armije BiH. Najrealnija pretpostavka jeste da je ona paraobavještajnim kanalima instalirana na više prislušnih punktova u Sarajevu.

POŠ'O BAKIR S KOLODVORSKE

Jedan od takvih punktova u sarajevskoj Kolodvorskoj ulici, fiktivnom sjedištu firme „BHPOL“ u ljeto 1994. posjetio je tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović u pratnji tadašnjeg šefa svog obezbjeđenja Harisa Lukovca i Kemala Ademovića, komandanta Specijalne jedinice MUP-a. Domaćini i prezenteri mogućnosti „čuda tehnike“ bili su im ministar policije Bakir Alispahić, potom Enver Mujezinović, šef sarajevskog resora Državne bezbjednosti i vlasnik firme BHPOL, kontroverzni biznismen Kabaš Krasnići. Izetbegović je bio oduševljen performansama i bezgraničnim mogućnostima prislušne tehnike koja mu je demonstrirana.
Otkud u ovom krajnje povjerljivom poslu, koji je imao karakter „državne tajne“ u kojeg je bio upućen samo uzak krug bošnjačkih političara i policajaca Kabaš Krasnići, do tada relativno nepoznato ime u sarajevskim strukturama?
Krasnići je sve do rata radio kao građansko lice u Kasarni JNA u Rajlovcu i uža specijalnost su mu bile komunikacije, sredstva veze... Na početku rata prebjegao je u Zagreb, a nešto kasnije je produžio za Njemačku gdje se navodno bavio građevinskim poslovima. U ljeto 1994. stigao je u Sarajevo. Radnik Ministarstva vanjskih poslova BiH u čijoj je pratnji Krasnići stigao u glavni grad BiH, pričao je kako je nakon što mu je rečeno da ga dovede iz Njemačke, Krasnići biti u Sarajevu automatski uhapšen. „Međutim“, kazao nam je, „prevario sam se, on je ubrzo bio uključen u najpovjerljivije državne sigurnosne poslove, ali i u biznis.“
Pretpostavlja se da je Krasnići doveden iz Njemačke i angažiran na uspostavi prislušnih punktova na zahtjev Envera Mujezinovića, dugogodišnjeg predratnog oficira KOS-a sa kojim se poznavao i sa kojim je surađivao godinama prije rata i koji je znao njegove stručne reference.

Tek u godinama nakon rata, prije svega međunarodne mirovne snage SFOR, kao i američki obavještajci u našoj zemlji pozabavili su se tajnim punktovima za prisluškivanje. Jedan od takvih punktova, smješten u zgradi BH Pošte, prije više od deset godina „napali“ su i razmontirali pripadnici SFOR-a.

PRIVATNO PRISLUŠKIVANJE

Operativci Federalne obavještajne službe (FOSS) nedugo zatim upali su u prostorije u Kolodvorskoj ulici, međutim, prislušne uređaje nisu našli; bili su ranije premješteni. Pronađeni su međutim nedvosmisleni dokazi da je oprema u tim prostorijama „boravila“: nađen je kablovski „utikač“ 50-paričnog kabla sa kojeg se istovremeno, dakle, moglo prisluškivati 50 telefona. Prislušni punktovi koje je koristila bošnjačka tajna policija nalazili su se i u sarajevskom naselju Crni Vrh, te Dobrovoljačkoj ulici...
Prema nekim informacijama prislušna oprema iz Kolodvorske ulice izmještena je u podrumske prostorije hotela „Dardanija“ u centru Sarajeva kojeg je na prilično mutan način privatizirao spomenuti Kabaš Krasnići. Krasnići se navodno pred prijateljima hvalio da je pod njegovom kontrolom „srce prislušnog sistema“.
Sudbina „doniranih“ prislušnih uređaja koji su u zagrebačkom kamionu ljeta 1994. godine stigli u Sarajevo tijesno je vezana za sudbinu tajne bošnjačke policije u čijim su vlasništvu bili - nestali su, ali su još uvijek prisutni, samo se ne zna gdje i pod čijom su kontrolom.
Prema pouzdanim informacijama sarajevske policije mobilni dio prislušnih uređaja dat je na korištenje nekim od najokorjelijih sarajevskih kriminalaca za „lične potrebe“, ali i za poslove od „općeg bezbjednosnog interesa“. Prema istim, policijskim, izvorima zločinac Zijad Turković, bivši rezervni radnik AID-a imao je u svom džipu jedan od takvih mobilnih prislušnih uređaja...

| Slobodna Bosna | HB.org |