• Povratničke tegobe Hrvata (204024)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167626)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96759)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94316)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9867
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Ne mogu izdati samog sebe

Franjo Komarica, biskup banjalučki

Ne mogu izdati samog sebe

Ja sam građanin ovog grada, ja sam zadužen za ovu zemlju po savjesti i ne mogu dozvoliti da šutim na godinama trajuće nepravde prema nedužnim ljudima

Razgovarala: Gordana KATANA

■ Prošle nedjelje sastali ste se s novoizabranim predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti RS-a iz reda hrvatskog naroda. Razgovaralo se o položaju Hrvata na području i Banjalučke biskupije i RS-a. Kakve dojmove nosite s tih razgovora?

- Narod kaže da nada ne smije izumrijeti, da ona posljednja umire. Tako se i ja nadam da će ljudi koji su dobili povjerenje i zaduženje da se brinu za opće dobro onih koje zastupaju, to doista uraditi. Ja sam i zahvalio za njihovu spremnost da se zalažu za opće dobro kada su se upustili u političke vode koje nisu nimalo lagane, ali sam ih zamolio da se doista potrude da budu vjerodostojni. Previše je ljudi do sada iznevjereno pustim obećanjima političara, tako da je povjerenje u političare, koliko ja znam, dobrano splasnulo.

Najdalje do portira

■ Nakon razgovora s hrvatskim dužnosnicima RS-a kazali ste da biskup i Biskupija nisu ona vrata na koja trebaju kucati ljudi kako bi ostvarili svoja statusna prava. Smatrate li da je poruka koju ste izrekli bila dovoljno jasna?

- Ja ne znam kako je u drugim zemljama, ali znam da sam ja osobno, odnosno Biskupski ordinarijat sve ove godine ovdje, a to je već dvadeset godina, bio glavna, da ne kažem
jedina destinacija mnogih obespravljenih, uplašenih, protjeranih katolika, ali i mnogih drugih nekatolika koji su se obraćali biskupu i drugim  mojim suradnicima za pomoć, koju su političari morali pružati. I meni je osobno žao da sam nebrojeno puta doživio da su mi ti ljudi, koji su mi se obraćali uz suze i gorčinu, govorili da oni nemaju gradonačelnika, da nemaju ministra, nemaju političara koji bi ih saslušao i da najviše što mogu uspjeti jeste da mogu doći do portira, ali dalje ne. I da političari ono što obećaju najčešće ne ispunjavaju. I onda ono što traže od biskupa, da uradi ono što oni trebaju, a političari ne rade, da im se omogući normalan život u njihovoj koži, u njihovom ambijentu, u njihovom rodnom mjestu... Znači da ponovo mogu dobiti kuću ili stan koji su im oduzeti ili devastirani, da mogu djecu zaposliti, da se mogu ponovo i sami zaposliti, da mogu dobiti liječnički pregled i lijek. Dakle, to su sve poslovi koje trebaju obavljati gradske, općinske, entitetske ili državne vlasti. Osobno ja nisam mogao ostati kamena srca da ne čujem vapaje tih ljudi i nastojao sam sa svoje strane, dodatnim naporima sa svojim suradnicima činiti sve što sam mogao, ako neće domaći, onda sam tražio pomoć u bijelom svijetu da im se obnovi stan ili kuća, da im se namaknu neka sredstva da započnu malu privredu, da zaposle dijete.

■ Imovina Hrvata u više naselja u okolini Banje Luke posljednjih mjeseci ponovo je bila meta napada i devastiranja. Prema Vašim saznanjima, kakva je situacija u tim mjestima. Je su li ljudi uplašeni, da li su otkriveni počinitelji?

- Meni je na moje upite nadležnim institucijama, konkretno Centru javne sigurnosti Banja Luka, došao odgovor da su oni poduzeli određene radnje u otkrivanju počinitelja i obrazložili kakvo je stanje na terenu, te su kazali da je čovjek, koji je držao ovce u kućama prognanih Hrvata, to radio uz dozvolu tih Hrvata, što zvuči i cinično i ironično. Ni jedan normalan čovjek ne dozvoljava da u njegovoj rodnoj kući bude štala. Meni su se ljudi tužili upravo zbog takvih stvari. Ja znam i drugi slučaj da je prije više godina u selu Stranjani, još bliže Banjoj Luci od Šimića, i u to sam se osobno uvjerio, čovjek držao stoku u roditeljskoj kući četvorice braće, a da je tadašnji službeni predstavnik Ministarstva za izbjeglice rekao: „Što hoćete, čovjek mora imati radno mjesto". Oni su bili ogorčeni jer su znali da se u RS-u nemaju kome obratiti. Bila je tada ovdje jedna delegacija izvana i ja sam s njima otišao da to vide. Drugim riječima, ako se ovdje ne bude sve više uvodila pravna država, onda ne treba da čudi da će ljudi sve više bježati iz sredine gdje nema nikakve zaštite. To nije dostojno ovog grada, ove države. Ja sam građanin ovog grada, ja sam zadužen za ovu zemlju po savjesti i ne mogu dozvoliti da šutim na godinama trajuće nepravde prema nedužnim ljudima. Jer ponavljam, nemam pravo biti izdajica samog sebe.

■ Nakon niza obećanja koji je iz visokih političkih krugova i RS-a i Hrvatske stizao tijekom prošle i početkom ove godine, ima li naznaka da će doći do značajnijeg povratka kako u Posavinu, tako i na područje Bosanske krajine?

- Da pojasnim. Ne radi se, po mom saznanju, o pet posto povratnika. Mi smo imali više katolika, ali to su uglavnom Hrvati i neposredno nakon rata više njih je bilo nego što ih sada imamo. Mi smo imali 7,5 tisuća ljudi, sada ih imamo 5.800. Dakle, ostalo je otprilike 9,5 tisuća katolika na području Posavine, jer je to Sarajevska biskupija, ali za moju biskupiju znam da ih sad ima 11,5 tisuća. Evo navodno je jedan dio ljudi umro u međuvremenu, ali je manje od 5 posto ljudi ostalo i vratilo se. To je neshvatljivo i neprihvatljivo i takvog slučaja nema nigdje na području ove nesretne zemlje. Puno se više Srba vratilo u Republiku Hrvatsku, puno se više Bošnjaka vratilo u Republiku Srpsku, puno se više Srba vratilo u Federaciju BiH. U jedan Drvar se vratilo daleko više Srba, nego Hrvata u cijeli RS. Meni je Wolfgang Petritsch, u vrijeme kada je bio visoki predstavnik, rekao da su oni bili zahtjevniji, da su imali političare koji su se za njih zauzimali, i da Hrvatima niko nije kriv što nemaju svoje političare da se za njih zauzmu. Pa, zar vi niste moj političar, rekao sam, ali protiv mene su bili svi. I UN, i OSCE i UN-HCR, a ja sam sam, pa opet kažu da sam ja protiv svih njih. Pa kako to? To je dramatično, to manjkanje političke volje međunarodne zajednice koja je davala novac za mogući ostanak i izgradnju kuća i infrastrukture BiH. Među tim koji su aplicirali za taj novac, nažalost, bilo je jako malo Hrvata sa područja RS-a. Dakle, očekujem od sada, kako se neki potezi povlače rekao bih pozitivnije nego što su bili do sada na relaciji političara RS-a i političara iz Hrvatske, da će oni malo pogurati proces ostanka i povratka onih Hrvata koji se žele vratiti. Koliko će se to provoditi u realnosti, to je veliko pitanje. I tu sam ja, na osnovu ranijih iskustava, veliki skeptik.

Čordaševo talambasanje

■ Budžet namijenjen za povratak u RS iz godine u godinu je sve manji. Na to je ukazao i ministar za izbjegla i raseljena lica RS-a Davor Čordaš. Kako onda omogućiti uvjete da se ljudi vraćaju?

- On je to rekao ovdje, na sastanku sa mnom i ja sam se nasmijao. Pitao sam onda zašto ste, kada je prije dvije godine ovdje bila predsjednica Vlade Hrvatske gospođa Jadranka Kosor, toliko talambasali o radosnoj vijesti da će se BiH zadužiti 400 milijuna KM za stvaranje uvjeta za povratak. Međutim, to je osporila neka od strana, mislim da je to RS, ali možda je bilo i obratno. Ali, tako je to, jer mi ovdje imamo tronožac s tri različite duljine nogu. Pa taj tronožac stalno hramlje i izvrće se.To je ta muka. Nažalost, to je tako. I ja mogu samo konstatirati da je međunarodna zajednica mogla učiniti više. Međutim, to je skup interešdžija, a ne neko ko će vam pomoći. Ali ovdje se kuća gradi na močvari. I neću reći da je ovo lakrdija od države, ali svakako nije normalna država.

| Oslobođenje | HB.org |