RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Poskoci i Daidže

Napisano 30.07.2010. 15:52
IRA

Piše: Junuz Blećina

U posljednje vrijeme konačno se nazire "humska" priča kod „poskoka“, nekoliko, ogorčenih statusom Hercegovaca u Hrvatskoj, zegejevskih (njihov naziv) intelektualaca: riječ je o spajanju tri južna, većinski hrvatska kantona, i nastanak kantona/entiteta od istih. Hrvati Bosne bi bili po njima zaštićeniji nego sad jer bi Bošnjacima u toj regiji, kantonu ili entitetu bilo onako kako je Hrvatima u Bosni.

Ne bih ja takvo rješenje odbacivao a priori kao loše iako bih osobno ostao izvan regije/entiteta. No ne sviđa mi se razlog zbog kojeg poskoci iniciraju cijelu priču, djeluju mi poput ucviljene mlade koja se „poletila“ bogato udati a prvu bračnu noć otkriva da suprugov alat i nije tako dobar kako je sanjala u mladosti, pa bi sad promijenila supruga ali da ostane poštena, odnosno pravili bi, ispravnu po njima, utopijsku Hrvatsku koja bi se samo malkice drukčije zvala.
 
Postoji i druga strana koje znamo kao daidže (Lovrenovića i Topića definitivno ne treba smještati među njih), svi znamo  protiv čega su ali u biti niko ne zna točno za što jesu, stidljivo su prezentirali planove o podjeli BiH na ekonomske regije, od kojih je jedna opet Hercegovina (Hum) s Mostarom. Nije mi jasno zašto su onda protiv poskoka, i za što se uopće bore (?) kad ionako već žive u „ekonomskoj“ sarajevskoj regiji. Fino vam je, dobro vam je, pa eto: tako vam i treba! Što se bunite?! E oni djeluju poput heteroseksualaca koji su malo kušali homoseksualni odnos pa sad imaju grižnju savjesti, te im se čini olakšavajućim ako još neko dobije po guzi.
 
Jedni bi od Hrvata napravili bolje Hrvate pod nazivom Humljani, a drugi bi napravili od Hrvata Bosance/Bošnjake katolike. Jedni se oslanjaju isključivo na Srbe kao saveznike, a drugi na Bošnjake, i to sa obje noge. I jedni i drugi zagovaraju potpunu političku neovisnost od Zagreba. Kad čovjek malo razmisli i nema velike razlike između njih, i jednih i drugih, u temeljnim stavovima. "Sukob" im služi samo da imaju medijsku pozornost.

Problem je u njihovom pristupu loš rezultat, HBŽ ili ZHŽ nisu pokazale da bi hrvatski entitet bio bogat i napredan a i male su šanse da RH i MZ podrže takav razvoj događaja. S druge strane, daidže sa svojom ulizivačkom politikom se svjesno stavljaju u podređen položaj Bošnjacima što rezultira iseljavanjem Hrvata. Samo slijepac ne vidi da Hrvate u BiH neće zadržat Bošnjaci ili Srbi nego ravnopravnost uz podršku iz Hrvatske, a nadam se i MZ, uz uvjet da imamo ljude s taktom kao predstavnike a ne, najčešće, kriminalne demagoge i populiste.
 
Osobno mi se sve više sviđa pristup predsjednika Josipovića jer nas ne odvaja, za razliku od poskoka i daidža, od hrvatskog naroda a zalaže se za stvarnu ravnopravnost i želi nam pomoći oko nje. A ta stvarna ravnopravnost nam je u biti jedina i potrebna, za nju nije nužno lizanje Srba ili Bošnjaka ili stvaranje entiteta, ona se može izvest i na druge načine. Primjerice primjenom nečega sličnog mostarskom Statutu na razini BiH ili entiteta. Jedno je sigurno: nema nas dovoljno da imamo dvije ovako potpuno suprotne a slične politike! Natezanje po portalima izgleda poput povlačenja naroda konopom na dvije suprotne strane.

Nažalost, rezultat je da se stoji u mjestu ili su pomaci jedva primjetni, a ćutimo svi da hrvatska pozicija u BiH može/mora biti bolja. Možda bi doista trebali provesti jedne općebhhrvatske izbore gdje bi jednom konačno usvojili model za koji je većina bh Hrvata, pa koji god to bio. Da znamo odgovorit sljedeći put kad nam neko kaže: Mi ćemo vam pomoći čim definirate jasan stav. Iako se meni osobno čini da i nemamo nekog izbora, poskoci i daidže su u slijepoj ulici jer ako idemo njihovim putem: ili ćemo nestati fizički ili nestat logički, poput nekadašnjih Muslimana koji su se pretvorili u nešto drugo. Čak se i izvorni Dayton čini kao bolji izbor - bar su Hrvati jasno navedeni u njemu.
 
Ključno je inzistiranje na jednakopravnosti, oko toga barem imamo konsenzus. Postoje države poput BiH koje su imale slične probleme i kod kojih su pronađeni modusi da se ona ostvari. Iako na prvi pogled djeluje Treći entitet kao jedini logični čimbenik ravnopravnosti, ima još mogućnosti: knjiga naše zagrebačke Bosanke Mirjane Kasapović (Bosna i Hercegovina, podijeljeno društvo i nestabilna država) pokazuje da su moguće široke lepeze ustavnih rješenja, najčešće teritorijima sa jakom srednjom razinom vlasti poput kantona kojima se na mala vrata može i puno više postići od ograđivanja Hrvata u jedan manji prostor.

Prostor, za koji nažalost nemamo iskustvo po kojem bi bili sigurni da bi bio ekonomski ili društveno više razvijen, a k tome nema nikakvih indicija da će, nakon što je u ratu sličan prostor uvučen u Federaciju, nam itko pomoći da ga stvorimo, nego baš obratno: ne žele ograditi Bošnjake u nešto što bi jako brzo postalo europska verzija Afganistana; srećom najnovije akcije MZ idu putem vjerojatnog prestanka formule: tri naroda, dva entiteta. Ipak smo osuđeni da gradimo cijelu BiH po našoj mjeri a ne samo dijelove. No jednog dana kada se konačno i mi ostali uključimo žešće u funkcioniranje države Bosne i Hercegovine vjerujem da ćemo i dobivat ponude od bošnjačkog vrha u kojem nam nude federalne jedinice – samo, možda nam se osladi pa ih nećemo ni htjeti.


Nema komentara

Anketa

Ustavi