RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Pozadina slučaja Turković

Napisano 22.09.2011. 11:51

Pozadina slučaja Turković

Zašto je Radončić u panici?

■ Hodajuća bomba - Što se desilo da tek nakon što je počelo suđenje Turkoviću i ostalima Radončić odluči da "rezervira" naslovnu stranu Avaza (uz drugu i treću) za obitelj Turković? Desila se, naravno, Šejla Jugo koja je za banjalučki "Blic" izjavila: "Moj suprug je bomba koja hoda. Dođe li ikada do suđenja mnogi će se tresti u strahu od onog što ćemo i on i ja reći“

■ Među Keljmendijevim suradnicima Interpol navodi i Fahrudina Radončića za koga pišu: "Vlasnik Avaza, najveće novinske kuće u BiH. Prema operativnim podacima, održava prijateljske odnose i uključen je u 'prljave' poslove sa Naserom Keljmendijem

■ Hoće li Radončić uspjeti ušutkati Turkoviće kao što je do sada uspio prepasti i ušutkati mnoge svoje protivnike? Ukoliko zaista postoji nastavak istrage, o kojem se toliko špekulira, onda bi svakako ključno pitanje na koje istražitelji moraju dati odgovor bilo: Gdje je novac od droge koju je Turković prodavao? Tko mu je obezbjeđivao da drogu prebacuje preko granice? Na koji način je taj novac „opran“ i gdje je uložen, jer onih nekoliko nekretnina koje Turković posjeduje mogao je kupiti samo od jednomjesečne zarade ukoliko je tačno da je mjesečno prodavao po 200 kilograma droge? I na kraju tko su Turkovićevi nalogodavci koji stoje iza ovog međuregionalnog, odnosno međunarodnog „posla“ u kojem su se vrtile stotine milijuna maraka? Za koju službu je Turković radio? Ko mu je dao akreditaciju AID-a? Kako je Željko Komšić baš njemu i Muratu Skalonjiću dao odobrenje za nadziđivanje stanova u Novom Sarajevu i čiji je sve novac bio uložen u ovaj biznis?

■ TKO JE TURKOVIĆU PONUDIO DA UBIJE KELJMENDIJA - Zijad Turković je prilikom izjašnjenja o krivici negirao sva krivična djela, koja mu se optužnicom stavljaju na teret, osim da je pokušao ubiti Nasera Keljmendija. No, Turkovićeva supruga to je kasnije ovako protumačila: „Moj muž je priznao da je imao ponudu da to uradi, ali nije rekao da li ju je prihvatio ili ne“


Piše: Dženana Karup-Druško, Dani

U posljednjem broju magazina Start, Fahrudin Radončić je odgovarajući na pitanje - Smještali su Vas u kontekst od Gašija, Keljmendija, pa do Miškovića i dalje? - bh. javnosti „napokon otkrio pozadinu slučaja Turković“: „Državna mafija, koja štiti Turkovića je imala dovoljno moći da kompletan policijski aparat okrene na pogrešnu stranu. Stotine inspektora i policajaca, prislušnih uređaja, milijuni KM, bili su okrenuti ka Radončiću, Ugarku, ka mnogim biznismenima tražeći u nama kriminalce, da bi se Turkoviću omogućilo da na potpuno miran i anoniman način radi užasne zločine. Je li vi mislite da je to slučajno?“
Na pitanje novinara - koji očito ništa ne misli - da li zaista Radončić „misli da neko iz države stoji iza Turkovića sve ovo vrijeme“ Radončić odgovara:“... Očigledno su u tom kriminalnom miljeu postojali ljudi koji su pažnju skretali na pogrešnu stranu. Vidite, godinama je policija pratila stvarno pogrešne ljude. Možda je taj nesretni Keljmendi sitni kriminalac, ali neko se pametno sjetio da prije dvije godine prisluškivače okrene i ka drugome i tako je uhvaćen Turković. (...) Po našim informacijama OSA je odradila fenomenalan posao zato što je dokazala sva njihova zlodjela. (...) Vjerujte, primitivni narko kartel, a ovo je narkokartel prvoga reda, sigurno u BiH nema političara kao neku vrstu pokrića. (...) Ali, ovoje prilika da se čestita našim istražnim organima, od policije, SIPA-e, OSA-e, tužilaca...“
Uz činjenicu da Radončić očito brani „svoj front“ koji stoji iza i oko njega, a koga čine određeni političari i vrlo utjecajni pojedinci iz „policije, SIPA-e, OSA-e i tužilaštava“ podsjetimo samo da je taj „nesretni Keljmendi“, u Izvještaju Interpola, koji je sačinjen na zahtjev učesnika na operativnom sastanku održanom u Lionu 20. i 21. novembra 2008., kada su predstavnici sedam zemalja i UNMIK-a odlučili pokrenuti zajedničku akciju pod nazivom Igman, u sklopu projekta Kanun, usmjerenu na kriminalnu grupu koju vodi Naser Keljmendi.

Keljmendijev suradnik

Svrha pravljenja ovog izvještaja bila je da se objedine sve informacije o kriminalnoj grupi koju vodi Naser Keljmendi, uključujući i informacije prezentirane na samom sastanku kao i informacije iz Interpolove baze podataka. Glavni cilj bili su članovi i suradnici Nasera Keljmendija u BiH, Crnoj Gori i Kosovu, odnosno da se identificiraju najvažniji članovi kriminalne grupe koju predvodi Naser Keljmendi, ali i njegovi suradnici u inostranstvu te da se sačini pregled obima kriminalnih aktivnosti ove grupe.
Prema Izvještaju Interpola analitička istraživanja pokazuju da su „opseg i obim kriminalnih aktivnosti članova grupe koju predvodi Naser Keljmendi veće od očekivanih; članovi i suradnici grupe su evidentirani u BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, skandinavskim zemljama, ali i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima; glavne kriminalne aktivnosti su ilegalna trgovina drogom i pranje novca; Naser Keljmendi za svoje aktivnosti koristi i manje kriminalne grupe u drugim zemljama, uglavnom Crnoj Gori i Kosovu. Također, ima suradnike u svim evropskim zemljama; Naser Keljmendi nikad nije direktno uključen u kriminalne aktivnosti; uspostavljena je dobra suradnja s određenim osobama iz javnog, političkog i policijskog miljea u BiH, Crnoj Gori i Kosovu, kako bi osigurali imunitet za svoje kriminalne aktivnosti.“

Među Keljmendijevim suradnicima Interpol navodi i Fahrudina Radončića za koga pišu: „Vlasnik Avaza, najveće novinske kuće u BiH. Prema operativnim podacima, održava prijateljske odnose i uključen je u 'prljave' poslove sa Naserom Keljmendijem. Najnovije informacije ukazuju na sumnjivo poslovanje Keljmendija, Radončića i Miškovića preko zajedničke kompanije Prezident nekretnine, osnovane u Sarajevu 2007.“

Interesantno je da je Zijad Turković, kako su mediji prenijeli, prilikom izjašnjenja o krivici negirao sva krivična djela, koja mu se optužnicom stavljaju na teret, osim da je pokušao ubiti Nasera Keljmendija. No, Turkovićeva supruga to je kasnije ovako protumačila: „Moj muž je priznao da je imao ponudu da to uradi, ali nije rekao da li ju je prihvatio ili ne. Je li bilo pokušaja da se realizuje, čut ćete na sudu. (...) Svi znaju ko je Naser Keljmendi i ko se sve nalazi na njegovom platnom spisku. To su prije svega policajci, sudije, vlasnici pojedinih medija i ugledni ljudi koji ga godinama, dok se on bavi nečasnim poslovima, štite od zatvora.“

Uz blagi osmijeh

Simptomatično je da je Naser Keljmendi, koji nikad nije dao izjavu ni za jedan medij, čak ni u vrijeme kad se najviše o njemu pisalo i to negativno, baš sada odlučio progovoriti. Naime, u prošlom broju Slobodne Bosne izjavio je: „Bilo je sasvim logično da Zijad Turković prizna da je planirao moje ubistvo. Moja porodica i ja se već godinama u svim bh. medijima (a ne nikako u izvještajima policija u regiji i Interpola, prim. aut) tretiramo kao okorjeli kriminalci, narko-dileri međunarodne reputacije. Priznanjem da je planirao ubistvo jednog takvog kriminalnog 'kapitalca', valjda je želio pridobiti simpatije javnosti, pravosuđa...“

Keljmendi je priznao, kako piše SB, da su se on i njegovi sinovi, sa Zijadom Turkovićem „zakačili“ nakon pucnjave u Holiday Innu 13.11.2003. u kojoj su sudjelovali njegov sin Elvis Keljmendi, Almir Kukan, Fahrudin Alić i Zijad Turković. Sam Naser Keljmendi navodi, piše SB dalje, da je još od 2004. utjecajne krugove upozoravao na opasnost i kriminal kojim se bavio Zijad Turković, ali niko mu nije vjerovao niti ga je ozbiljno shvaćao jer su to svi gledali kroz prizmu sukobljenih klanova!? No, nije priznao da je znao da je Turković spremao njegovu likvidaciju, niti zbog čega. Naime, prema dokazima Tužiteljstva BiH radilo se o poslu s anhidridom sirćetne kiseline od kojega se pravi heroin, koji je propao u Turskoj, a bio je vrijedan oko 600.000 eura. Kad su Keljmendiji odbili da Turkoviću nadoknade robu koja je „pala“ on je odlučio da ih likvidira. Bar tako tvrdi svjedok Tužiteljstva BiH koji je od glavnog tužitelja dobio imunitet.

Dani su objavili ovaj iskaz i već nekoliko mjeseci ekskluzivno objavljuju i ostale dokaze koje je Tužiteljstvo priložilo Sudu BiH uz optužnicu protiv Turkovića i njegove zločinačke organizacije, a koji ilustriraju o kako monstruoznoj grupi se radilo. Pa ipak, na pitanje novinara Starta: „Zašto ste postali meta Šejle Jugo“ Radončić nonšalantno odgovara: „Moja je procjena da je sav pritisak na mene direktno rezultat dogovora između gospodina Karkina, kao vođe Turkovićeve obrane i gospođe Šejle Jugo, da ako Avaz bude uznemirivao javnost pisanjem o tome šta je sve radila ta zločinačka organizacija, oni optuže nas maltene da smo kriminalci i nalogodavci. Čovjek na mom mjestu može se samo blago nasmijati i reći novinarima: 'lzvolite radite svoj posao, ne obazirite se na gluposti...'„

Nakon „blagog“ osmijeha uslijedila je serija tekstova protiv Šejle Jugo, Fahrije Karkina, Turkovićeve organizacije i svih koji imaju bilo kakve veze sa njima. Istovremeno, na drugoj strani Avaz se postavio kao zaštitnik „boraca za pravdu“: Dijane Kajmaković, Olega Čavke, Almira Džuve, Senada Krehe, Senada Avdića, pa i novinara Dana. I dok Dani objavljuju dokaze Avaz objavljuje (uglavnom) nezvanične informacije. Nije baš jasno, ako su gospođa Turković i advokat Karkin odlučili da se obračunaju sa onima koji raskrinkavaju Turkovićevu organizaciju - po toj logici bi se prvi na udaru našli policajci, koji su otvorili istragu, tužitelji... pa valjda tek tada novinari - zašto onda nisu udarili na Dane koji su objavili optužnicu, a onda i ključne iskaze svjedoka (uz sve one koji su sklopili nagodbu s Tužiteljstvom BiH). Jer, tek nakon dokumenata Tužiteljstva BiH koje su Dani objavili javnosti je postalo je jasno o kako dobro organiziranoj, opasnoj i moćnoj organizaciji se radilo. Za to vrijeme Avaz je, kako Radončić sam kaže, objavljivao „realne izvještaje“

Mnogi će se tresti od straha

Što se desilo da tek nakon što je počelo suđenje Turkoviću i ostalima Radončić odluči da „rezervira“ naslovnu stranu Avaza (uz drugu i treću) za porodicu Turković?
Desila se, naravno, Šejla Jugo koja je za banjalučki Blic izjavila: „Moj suprug je bomba koja hoda. Dođe li ikada do suđenja mnogi će se tresti u strahu od onog što ćemo i on i ja reći. Svjesna sam opasnosti, ali tvrdim da će se na suđenju čuti ko su tužioci koji štite svoje srodnike, čije krivične prijave stoje u ladicama, ko se bavi trgovinom oružja i drogom, i što je najvažnije, koji domaći i inostrani političari stoje iza njih. (...) Bila sam prisutna kada je pakovan novac Ćelinom ubici. Plaćeno mu je 200.000 KM. Na sudu ću reći i ubicu i nalogodavca.“ Jugo je u Blicu pitala: „Da li je normalno da mene kao dugogodišnju radnicu Avaza i osobu od povjerenja vlasnika Fahrudina Radončića, toliko žele diskreditovati? Istovremeno, javna je tajna da je Radončić u izuzetnim odnosima s kontroverznim biznismenom Naserom Keljmendijem, koji također stoji iza monstruozne optužnice protiv mog supruga. (...) Tvrdim da su u mom prisustvu Radončić i Keljmendi sjedili najmanje 200 puta...“

Već sutradan je uslijedio Radončićev odgovor u Blicu, a onda i žestoki napadi u Avazu u kojima su Turkovići uz sve one koji su povezani sa njima prikazani kao monstrumi, opasni po društvo i spremni na sve. Ništa što Radončić radi nije slučajno, a već odavno je dokazao svoju umješnost kad treba osmisliti teoriju zavjere ili savršeno isplanirati aferu kako bi se u javnosti potpuno uništio nečiji kredibilitet.

Narod zna

Ne treba uopće sumnjati da je to njegovo najjače oružje pred kojim je malo onih koji ne ustuknu i nisu spremni Radončiću pružiti ruku čak i kad ih javno popljuje. Sve što Turkovićeva bude imala reći na sudu nakon napisa u Avazu teško da će doći do javnosti (bar onog dijela na koji Radončić ima utjecaja) ili da će joj neko povjerovati, pa čak i iz pravosuđa, pogotovo ne oni koji se ovih dana utrkuju da dojavljuju „ekskluzivne“ informacije utemeljitelju. I ne samo oni. A među njima Jugo najviše optužuje Olega Čavku, Dijanu Kajmaković, Almira Džuvu... Jedini način na koji će Turkovići moći dokazati ono što pričaju jeste ukoliko budu imali čvrste materijalne dokaze, kako Jugo i tvrdi za medije.
Nakon napada u Avazu Jugo je na pitanje čime je uplašila Radončića za Oslobođenje odgovorila: „Ključna stvar u ovom predmetu i jeste čega se plaši Radončić? On zna. Ja znam. Ljudi naslućuju. I to upravo zahvaljujući Radončiću. Njegovi tekstovi o meni otvorili su pitanje zašto sam glavna zvijezda, kako to on kaže, već sedmicama? Očito je u panici, strah ga pobjeđuje...“

O Radončićevim vezama s Turkovićem krajem prošle godine je u svom saopćenju pisala SDA: „Narod zna da je Zijad Turković, uhapšen zbog organiziranja međunarodne terorističke grupe, monstruoznog ubistva četiri osobe i pljačke 2,5 miliona KM iz Cargo centra Međunarodnog aerodroma Sarajevo, suprug Šejle Jugo Turković, voditeljice Radončićeve TV i višegodišnje novinarke njegovog Dnevnog avaza, ali i blizak prijatelj i lični pratilac Fahrudina Radončića! Dok porodice žrtava Karadžićevih i Mladićevih ubica već 15 godina traže i skupljaju kosti svojih najbližih rasute diljem BiH, prijatelji suradnici i osobe od najvišeg povjerenja Fahrudina Radončića u miru organiziraju kriminalne grupe, ubijaju ljude i skrivaju tijela za kojima pravosudni organi tragaju mjesecima. Zato narod zna da Fahrudin Radončić na najbeskrupulozniji način manipulira časnim braniocima BiH skrivajući iza njih svoje prijatelje i suradnike kriminalce poput monstruma Zijada Turkovića!“

No, od bilo kakvih daljih saopćenja se odustalo, pogotovo kad se saznalo da je Amir Zukić, vrlo utjecajan u Stranci zahvaljujući svojoj dugogodišnjoj funkciji generalnog sekretara, ali i veoma „jak“ u ekonomsko-financijskim lobijima u Sarajevu, bio na vezi s Turkovićem i sa njim imao neke zajedničke poslove. Osim Zukića još se jedino za Kemala Čauševića, i to dok je bio direktor Uprave za indirektno oporezivanje, saznalo da je imao poslovne veze s Turkovićem. Ostala „zvučna“ imena su (zasad) u tužiteljskim spisima.

U vrijeme saopćenja SDA i na nekim portalima su se pojavili tekstovi kako je Radončić u strahu od onoga šta bi sve istraga o Turkoviću mogla iznijeti na vidjelo. Spominjalo se da bi to moglo raskrinkati njegove „poslovne“ veze kako u Sarajevu, tako i u Beogradu i Podgorici. U prilog ovim tvrdnjama navodilo se da su Turković i Radončić zajedno putovali u Podgoricu zbog zajedničkih „poslova“. Interesantno je da je u vrijeme pljačke na Aerodromu Turković sebi alibi osigurao sjedeći u restoranu Radon Plaze, koja je u vlasništvu Fahrudina Radončića. Spominjalo se i da će istraga otkriti kako se obrtao ogroman novac, zarađen u kriminalnim poslovima, i kako se prao ulaganjem u nekretnine i to uglavnom u poslovne zgrade.

Hoće li Radončić uspjeti ušutkati Turkoviće kao što je dosad uspio prepasti i ušutkati mnoge svoje protivnike? Ukoliko zaista postoji nastavak istrage, o kome se toliko špekulira, onda bi svakako ključno pitanje na koje istražitelji moraju dati odgovor bilo: Gdje je novac od droge koju je Turković prodavao? Ko mu je osiguravao da drogu prebacuje preko granice? Na koji način je taj novac „opran“ i gdje je uložen jer onih nekoliko nekretnina koje Turković posjeduje mogao je kupiti samo od jednomjesečne zarade ukoliko je tačno da je mjesečno prodavao po 200 kilograma droge?
I na kraju, ko su Turkovićevi nalogodavci koji stoje iza ovog međuregionalnog, odnosno međunarodnog „posla“ u kojem su se vrtile stotine milijuna maraka? Za koju službu je Turković radio? Ko mu je dao akreditaciju AID-a? Kako je Željko Komšić baš njemu i Muratu Skalonjiću dao odobrenje za nadziđivanje stanova u Novom Sarajevu i čiji je sve novac bio uložen u ovaj biznis?
Istina je da su mnogi upetljani, na ovaj ili onaj način, u slučaj Turković i da bi otkrivanje cijele istine pokrenulo aferu neslućenih razmjera, svakako najveću u poslijeratnoj BiH. Upravo zbog ovoga Radončiću nije teško da okupi oko sebe one koji su zainteresirani, a takvih nije malo, da Turković ne progovori o onome što zna.

Slobodna Bosna je u prošlom broju spomenula prijateljstvo Šejle Jugo s Naserom Orićem te da su bili u društvu Fahrudina Radončića, Nasera Keljmendija i Senada Šahinpašića Šaje na fotografijama koje je policija zaplijenila prije tri godine, nakon Orićevog hapšenja. Istina je da su te fotografije pronađene u kancelariji tužitelja u Kantonalnom tužiteljstvu kao i to da su nakon toga na volšeban način nestale. Ako je vjerovati onima koji su ih vidjeli na fotografijama je bila i advokatica Vasvija Vidović. No, to je tek vrh ledenog brijega u odnosu na sve informacije koje imaju domaći i strani istražitelji uključeni u ovaj slučaj. Samo je pitanje kako će ih i kad iskoristiti?

| Dani | HB.org |


Ispiši
Ocijeni: 3.4
11229 pregleda

Nema komentara

Anketa

Ustavi