RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Pričaj Jergoviću...

Napisano 03.05.2011. 00:08

Jergović je mnogo  cjenjen pisac u regionu. Čovjek živi od pisanja i iznošenja mišljenja. Čovjek dok misli zarađuje. Pa čak zarađuje i kada ne misli. Jer i dok ne misli, zapravo se priprema za naporan proces mišljenja...

piše: Nikola Zirdum l poskok.info

I uglavnom je do sada imao mišljenje o svemu. Od kvalitete konavooskih maslina do duha Budimpešte 50-ih, 60-ih i 70-ih.

Zato kada Miljenko kaže da o nečemu nema mišljenje vrijeme je da zaustavimo satove i proglasimo izvanredno stanje, jer katarzičan je to trenutak  u kojem treba zastati uzeti zraka i pokušati dokučiti što je natjeralo to suvremeno slavensko polubožanstvo mišljenja da otkrije Ahilovu petu...

U svom prvom povijesnom  iznošenju selektivnog mišljenja i stava o nemanju mišljenja, u svojevrsnom pokušaju spašavanja Karadžićevog vojnika Vaskovića, Jergović tako javno dva puta priznaje kako o FTV-ovoj emisiji "60 minuta" nema nikakvo mišljenje iako ju je kaže nekoliko puta pokušao odgledati do kraja.

Pisati o Vaskoviću bez istovremenog stava i mišljenja o Bakiru i 60-minutašima isto je kao pisati o Goebbelsovom ukrasnom Židovu Gerronu a ne znati tko je bio Goebbels ili o Goebbelsu naprosto nemati mišljenje.

Neka se ne ljute Židovi, paralela je pregruba, ali Vasković je ideološki igrao sličnu ulogu i završio slično kao i Gerron nakon što je odradio prljav posao za Goebbelsa. NA FTV-u je igrao ulogu Srbina koji je trebao opovrgnuti stereotipe i glasine  o arijevskom, etnički čistom i jednoumnom programu na kojem se vrši nesmijeljena fašistička propaganda uber nacije za državu, koja svima drugima koji se ne slažu poručuje da odsele, dok Hrvate slično kao i Njemci Židove pred drugi svjetski rat broje i optužuju za preveliku imućnost i standard te prevelik utjecaj u društvu. Na kraju, kada je obavio posao,  Bakir je Vaskovića  "ubio" jednako kao i Goebbles Gerrona.

Jergović navodi kako nije lijepo da Sarajevo ne dopušta Vaskoviću mirenje,  pokajanje i  vraćanje s krivog srebreničkog puta na pravi sarajevski put, pri čemu se taj pravi put uopće kritički ne promatra, jer ideološki put Sarajeva, je i prema Jergoviću, naprosto etički aksiom istine i pravde. Vječan kao olimpijska vatra.

Razumljivo je da čovjek koji je iz Sarajeva dezertirao u vrijeme srpskog granatiranja, zbog vlastitog kompleksa dezerterstva  ima i imat će  trajan nekritički omage prema tom gradu, gradu koji ga mazi i pazi, koji mu na njegovo pokajanje,  intelektulano milovanje i nekritički odnos uzvraća istom mjerom preko redovnih honorara u književnim  žirijima, budući da su sve književne nagrade njemu otprije dodjelili,  jednako kako će isti taj Jergović zbog činjenice da bez Srba nikada ne bi otkrio dezerterski gen u seb, cijeli niz godina kasnije širiti srbofagiju jednakim stilom i žestinom kakvim to danas čini Bukakir.

Otud ta potreba za neposjedovanjem mišljenja o emisiji 60 minuta. Da ih napadne, Sarajevo bi mu moglo spočitati štošta, a netko bi mu mogao reći da "šta on  dezerter, i  Bakir-prije-Bakira iz Slobodne Dalmacije 90-ih  ima docirati našem revolucionaru i skoro pa šehidu Bakiru koji svaki dan zbog svoje borbe protiv nacionalista i korupcije nosi glavu u  torbi (Imamovićevoj?).

No je li moguće da  tako silan kompleks sarajevske ratne pobegulje  jednom Miljenku  dozvoljava neutralnu poziciju  i zauzimanje garda neinformiranog čovjeka, svemislećeg čovjeka bez  mišljenja o nečem tako silnom i patriotskom kao što je emisija "60 minuta". Sarajevo obično traži više. Ravnodušni tipovi političkom Sarajevu jednako su neprijatelji kao i otvoreni kritičari istog tog Sarajeva. Pogotovo ako prema njemu , Sarajevu, imaju moralni dug.

U daljnjem nastavku teksta Jergović se međutim , iako uvijeno, ipak razotkriva:

"Ne postoji ništa, osim ideala, makar i u najrudimentarnijem smislu, što bi nekoga tko je u Vaskovićevom društvenom okruženju, navelo da počne raditi za 60 minuta i da se bori protiv kriminala, nacionalizma, Milorada Dodika i svega onog što je većini svijeta u Republici Srpskoj milo ili blisko."

60 minuta , o kojoj Jergović tvrdi kako nema mišljenje, odjedanput više nije nepoznanica o kojoj dotični nema mišljenje, emisija je dakle to, pogodna za idealiste, ideološke obraćenike, jednostavno kazano idealna emisija, emisija u kojoj se možeš biriti protiv kriminala i nacionalizma. I zlog Milorada Dodika.

Kriminal, nacionalizam, reketarenje  i Milorad Dodik ne stanuju u Sarajevu. Pogotovo ne stanuju u emisiji 60 minuta.U njoj stanuju ideali.

Kriminal, nacionalizam i Milorad Dodik stanuju negdje drugdje. Dobri i idealni momci su u 60 minuta. I u Sarajevu.Loši momci su svi ostali. Posebno stanovnici Republike Srpske u kojoj je "većini svijeta kriminal i nacionalizam blizak i mio" kaže poprilično fašistično i sam Jergović. K'o da ga je sam Bakir učio.

Ako su Lagumdžija i Bakir Sarajlije znači da su dobri. Svi ostali su loši. Nacionalisti i kriminalci. Što će reći Srbi. Ili su i jedno i drugo i treće. Znači da su Milorad Dodik. On je naime i nacionalist i kriminalac i Srbin.

Takav zaključak nameće se sam po sebi iz navedene rečenice istog autora koji je samo par pasusa ranije naveo kako o "60 minuta" minuta nema nikakvo mišljenje.

Budući da je Jergoviću jasno kako bi direktno hvalisanje 60 minuta njemu kao piscu koji nastoji steći imidž objektivnog piskarala i ničijeg čovjeka moglo dugoročno nanijeti štetu on Bukakirovih 60 minuta streljane hvali eufemistički, kao gnijezdo na kojem se ljudi naknadno probuđenih ideala mogu skrasiti ako u Bosni žele započeti borbu protiv nacionalizma, korupcije i protiv zlih Srba koji su u Miljenku otkrili dezerterske sklonosti. I pokazali ih svijetu. Red je da zbog tog plate.

No ako je i od Miljenka previše je. Tužno je gledati da netko tko je objavio tolika djela, tko se proslavio objektivnim kolumnama i opažanjima kada drugi nisu smjeli, tko je doista postao brend i u književnosti i u kolumnističkom novinarstvu tako ljigavo jadno i tako umiljato kleči pred SDP-ovim baščaršijskim bastardom propagande strogo pazeći da mu slučajno ne povrijedi revolucionarnu taštinu.

Da u  Pereciji, (zemlji koje nije ni bilo), SDP tako brutalno zauzme HRT preko kojeg bi svakog ponedjeljka 60 minuta streljali svakog političkog neistomišljenika ne sumnjam da bi Jergović prvi pisao o tome budući da je u nekoliko svojih kolumni do sada pokazao istančan osjećaj za pravdu i ideološku i nestranačku nepristranost. No kad je Sarajevo u pitanju on je naprosto slab.

Grijeh dezerterstva jači je od borbe za ideale. O toj borbi  Jergović tako blasfemički piše stavljajući te iste ideale u urede Bakira Hadžiomerovića u kojima su ideali borbe protiv nacionalizma toliko zavladali prostorom da njegova emisija kao i cijela uređivačka politika te TV kuće već Bog zna koju sezonu za redom svaki put iznova snažno jačaju tri BH nacionalizma i tri društva u BIH čine svakim danom u svakom pogledu još više razdvojenijma ne  dajući BH građanima apsolutno nikakvu šansu za bilo kakav javni politički dijalog koji je ovoj zemlji  potrebniji više nego bilo što drugo ako joj se doista želi pomoći da preživi.

Bez tog političkog dijaloga čiji je Bakir najveći serijski ubojica  sa svakom svojom emisijom 60 minuta, kojom u čelo BIH svaki put odašilje po jedan metak,  BIH naprosto nema šansu da preživi u miru, jednako onako kako su joj Vaskovićevi nalogodavci prijetili da nestane u ratu.

Preživjet će Bakir i preživjet će Lagumdžija još koju godinu, kao i njihov kratkovidni politički projekt no ono što će ostati nakon njih bit će razvaline razvalina bh društva. Trodjelna Naseobina u razvalinama prekrivena trima ideološkim koprenama. Mržnja, nepovjerenje, nacionalna nabijenost i potpuna ideološka getoiziranost triju BH naroda. Točnije, sve ono protiv čega se taj dvojac navodno bori.

Nijedna država ne može opstati s takvim podijeljenim društvom niti će takva tri drušva trebati bilo kakav oblik zajedničke države ma koliko ih navodne svjetske sile tjerale u to. Sile koje u svojim državama i društvima jednome Bakiru i Vaskoviću nikada ne bi dozvolile da primirišu novinarstvu a kamo li da rade na državnim TV medijima. SIle za koje često domaći paraziti EU fondova iz raznoraznih NVO mafijaških organizacija često  tepaju kako su "učinile silne napore u očuvanju BIH nakon rata i jačanju povjerenja među narodima".

Taj proces, ubrzane ideološke getoizacije kao posljedice prestanka svakog dijaloga nakon što je Bakirov tata Zlajo uveo diktaturu u jednom dijelu države,  proces je koji  političko Sarajevo ne želi vidjeti. I u čemu mu Jergović kroz neiznošenje mišljenja salutira.

Kada naime Sarajevo govori o nedopustivosti stvaranja "tri nacionalna geta" kroz teritorijalnu federalizaciju zemlje , isto to Sarajevo šuti nad činjenicom da upravo zbog sarajevskog  ideološkog dociranja  ta tri geta svakim danom jačaju, da se tri BH društva ideološki eksponencijalno udaljavaju što je dijalog među njima manji, i  da je za državu , ako ju već toliko žele, daleko pogubnija ideološka getoizacija od teritorijalne.

Ako bi teritorijalna federalizacija zemlje, iliti getoizacija kako ju naziva Sarajevo, ideološki približila sva tri BH naroda ideji zajedničke države već sutra država BIH bila bi moguća.  U takvoj državi, međutim, ne bi bilo mjesta za dociranje i mjesta samo za jednu naciju i jednu ideju i istinu, što znači da bi Bakir ostao bez posla, kao i Lagumdžija.

Država za Zlaju, Bakira i umiljatog Jergovića konačno bi postala Država za svakog BH čovjeka. Bio on Srbin, Hrvat ili Bošnjak. A sa Zlajom i Bakirom bez posla bi ostali raznorazni srpski i hrvatski emisari iste te politike koji svoj politički kredit temelje upravo na odanosti Sarajevu i podržavanju nacionalizma većinske nacije. Pod egidom patriotizma.

Borba protiv teritorijalne "getoizacije" bez obzira na eksponencijalno rastuću brzinu ideološke getoizacije utopijska je borba koja državu BIH nužno vodi u propast kao i sve države do sada koje su odbijale objektivno sagledati problem svojih unutarnjih nacionalnih pitanja. Najrecentnije  primjere imate u Austrougarskoj i Jugoslaviji. Ili još recentnije u Sudanu.

U nastavku teksta Jergović plače za Bosnom i paradoksom bosanskog izmirenja gdje autor navodi razlog zašto bi se s Vaskovićem političko Sarajevo ipak trebalo miriti:

"Slobodan Vasković, takav kakav jest, prihvatio je, pred samim sobom, činjenicu da je grdno zgriješio, i krenuo je raditi suprotno. Ako nije krivično odgovoran, dakle ako ga ne goni nijedan sud zbog onoga što je radio u ljeto 1995, ili prije toga, bilo bi logično s njime se miriti. Ne za njegovo dobro, ni za dobro ijednoga pojedinca, nego za dobro cijeloga društva, ili svih bosanskohercegovačkih društvenih i nacionalnih zajednica, skupa"

Iz ovog citata potvrđuje se već rečeno. Vidljivo je da Jergovićeva inače sjajna sposobnost percepcije bačena u sarajevsku usku ideološku kasabu, naprosto ne funkcionira. On kada piše o Sarajevu uporno ignorira BH zbilju, koju jako dobro  pozna, kako prije tako i danas, iako kaže da ju ne pozna.

Teza kako je Vasković "krenuo raditi suprotno" naprosto ne stoji. Jer počevši streljati za 60 minuta i prestavši streljati za SDS profesionalni medijski snajperist samo je promjenio nalogodavca ne i posao. Nekada je pucao za Karadžića sada puca za Lagumdžiju. Pucač je ostao pucač. Nije promijenio ništa. Samo gazdu. A posao kojim se nastavio baviti jednako je prljav u miru kao i onaj koji je radio u ratu. Ako se stvar gleda samo iz srpskog kuta on nije promijenio ništa. Pucajući po Dodiku nastavio je jačati SDS, iste one one koji su ga poslali u Srebrenicu.

Dane Čanković i Četnici iz RS-a veselili su se svakom njegovom prilogu kojim je rušio njihovog ideološkog neprijatelja SNSD. Radeći za FTV on nije ugrozio svoju budućnost na nekoj novoj TV kući u Banja Luci kada SDS ponovno jednog dana dođe na vlast.

Problem Jergovića, kao srbofaga kojem su Srbi otkrili do tada nepoznate trkačke sklonosti, je taj što sve Srbe trpa u isti koš. On ne vidi razliku između četnika velikosrba i realnog srpskog nacionalizma kakav trenutno ima vlast u Srpskoj.  Njemu je to sve isto. Dobar Srbin je samo Srbin pokajnik ili poslušnik, Krsmanović ili Vasković. Možda čak i Bojan Bajić. No i on je upitan jer je nedavno izjavio da nikada neće biti Bosanac nego da će nacionalno uvijek biti Srbin. Za Sarajevo dovoljno radikalan stav.

Uz neiznošenje eskplicitnog mišljenja o nečemu o čemu kasnje eufemistilčki ipak govori, Jergović prešućuje još jednu stvar.

Nije naime točno da političko Sarajevo ne pokazuje spremnost na oprost onima koji su zgrješili protiv njega. Pokazuje. Itekako pokazuje. Ali samo onima koji iskažu spremnost stati među sarajevske odrede. Recimo dobar primjer su  Stjepan Mesić i nit manje nit više nego baš on - Miljenko Jergović.

Prvi je ustašovao 90-ih i huškao HVO graničare po BIH u vrijeme dok je drugi dezertirao iz Sarajeva. Prvi je bio slugaTuđmanove politike koju službeno Sarajevo danas naziva agresorskom drugi je također početkom 90-ih koketirao s tom politikom. Prvi je doveo Matu Bobana na vlast, drugi je otišao Mati Bobanu na čvenk, nakon što je "otputovao" iz Sarajeva. Tamo je u Mate, u Grudama držao nekakve prohrvatske tribine. U Grudama ga nitko posle tih tribina nije tukao. Što će reći da je govorio stvari koje su bile u suglasju s Bobanovom ideologijom.

I Stipe  i Miljenko danas su omiljeni u Sarajevu. Jer su se "pokajali za svoje grijehe" i stavili u službu velikobosanskih radikala. Prvi zbog straha od haaškog procesuiranja, drugi jer ga je stid što je u ratu ispao pizda. Pa danas u miru i na peru pokazuje mišiće, vraća dug, i dokazuje ono što nije smio u ratu i u rovu.

Vaskoviću oprostoti naprosto je prevelik zalogaj. Srebrenica je prevelika tragedija i preveliki Bakirov medijski brend da bi se smio zajebavati s  jednim Vaskovićem.

Poanta ove kolumne mogla bi biti sljedeća: Čitajte Miljenka, dobro čovjek piše, ali kad piše o Sarajevu do daljnjeg ignorirajte, iz njega tada progovara neobjektivan analitičar koji se ulizuje gradu kojeg je izdao. Ne treba vam takvo štivo.

Sve dok ga možda jednog dana u Sarajevu  ne sretne neki novi Vasković i kaže mu "Pričaj Jergoviću", pravo mišljenje Miljenka Jergovića o današnjem Sarajevu nećete čuti....


Nema komentara

Anketa

Ustavi