RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Red je na Bošnjake

Napisano 03.02.2012. 12:22

Red je na Bošnjake

Duelom Jovanovića i Dodika srpsko-srpska priča je otvorena. Možda je sad na potezu Sarajevo. I tamošnji političari. Da na javni dijalog pozovu reisa Mustafu Cerića kako bi se odredili o zločinima počinjenim u ime Bošnjaka u Sarajevu

Piše: Gordana Katana, Oslobođenje

Debata lidera LDP-a Čedomira Jovanovića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, čiji je povod bila Jovanovićeva izjava da je RS nastao i na srebreničkom genocidu, ma kako bila različito komentirana u Bosni i Hercegovini, bila je itekako potrebna cijelom regionu.

Iako spada u red mlađih političara, Jovanović je pokazao zavidno poznavanje prilika u regionu, pogotovo onih iz mučne ratne prošlosti, koje je rijetkost na ovim prostorima. Iz razloga jer se ovdje ratni događaji, njihovi uzroci i posljedice olako ocjenjuju, umjesto činjenica, koriste se fraze i viđenja koja odgovaraju etnosu na koji političari računaju kao na potencijalno glasačko tijelo.

Jovanović nije jedan od njih. Pokazao je to upravo tijekom debate s Dodikom, raščlanjujući stanje u BiH i odnose srpskih političkih elita, kako u ratu, tako i tijekom svih ovih poratnih godina. I potvrdio da je politiku i hrabrost učio od najboljeg u Srbiji. Pokojnog Zorana Đinđića, koji je odlučno bez obaziranja i straha po posljedice vršio svoju političku misiju. Učenika takvog učitelja nisu obeshrabrile ni desetine njegovih čitulja koje su u srijedu osvanule u beogradskoj Politici, ni prijetnje ekstremnih srpskih organizacija, ni salve uvreda i optužbi koje su mu prethodnih dana upućene iz Srbije i Republike Srpske. Umjesto tražene isprike i očekivanog savijanja vrata pred Dodikovom osionošću, s kojima je iz Banje Luke ispraćen u Beograd, Jovanović je mirno ponovio svoje stavove o RS-u nastalom i na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Secirajući dešavanja u BiH početkom devedesetih lider LDP-a jasno je markirao odgovornost vodstva bosanskih Srba za masovne progone i zločine nad nesrpskim stanovništvom, pretvarajući tako tezu o obrambeno-oslobodilačkom ratu u kojem se vjekovna srpska gruda oslobađala u Suljagića Sokaku i Kulen-Vakufu, u zbir činjenica o etnički očišćenoj cijeloj teritoriji pod srpskom kontrolom, bestijalnoj opsadi Sarajeva u kojem su pod kišom srpskih granata ginuli i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, o zločinima koji su kulminirali genocidom u Srebrenici. Činjenice su to koje se u RS-u i Srbiji uglavnom prešućuju ili poriču i oko čijeg je prešućivanja manje-više uvijek postojao konsenzus među velikim dijelom srpskih i građana i političara. Zato Jovanovićevi stavovi i imaju posebnu težinu, jer ih je izrekao Srbin usred Beograda, onog Beograda kojeg Dodik, kaže, voli više nego i BiH i Sarajevo.

Jezik kojim Jovanović govori nije jezik kojim se mase privlače da glasaju, nije jezik populizma, ulice i mitingaša. To je jezik političara koji promišlja dalje od jednih izbora i koji se rijetko može čuti i u BiH i u Srbiji. On demistifikuje i Radovana Karadžića i Ratka Mladića i, kako Jovanović kaže, ešalone onih koji su iza ove dvojice na haškim optužnicama, pa heroji s planine postaju ono što i jesu, zločinci bez savjesti i samilosti. To je politički stav u kojem nema koketiranja s tim ljudima i njihovom političkom ulogom. I tu je Jovanović, za svakoga ko sebe može bez stida pogledati u ogledalo, do nogu porazio Dodika, demaskirajući njegovu spremnost da paktira i s crnim vragom ukoliko će mu to donijeti vlast, moć i novac.

Raspolućena bosanska javnost podijelila se i oko ove debate jednako kao i oko svega drugog u BiH. Dok je Jovanović u Banjoj Luci obješen na stup srama zbog „izdaje nacionalnih interesa i skrnavljenja srpskih svetinja“, u Sarajevu su njegovi istupi pozdravljeni, ali uz, kod nas uvijek neizbježno… ali. Istina, Jovanović se nije upuštao s Dodikom u polemiku kada je formirana RS, na kojoj je ovaj branio i tezu da je zločin (jer predsjednik RS-a i danas negira  genocid) u Srebrenici počinjen dugo poslije, pa da RS i nije nastao na genocidu, ali to i nije bitno. To je pitanje koje je ionako od prevelikog značaja za BiH. RS jeste formalno formirana u siječnju 1992. godine, no samo istupanje srpskih poslanika iz Skupštine SRBiH i osnivanje skupštine srpske BiH, a potom i organiziranje paravojnih i parapolicijskih snaga bio je uvod u rat koji je uslijedio, priprema za etničko čišćenje i zločine koji će rezultirati genocidom u Srebrenici. Da je to bio udar na ustavni poredak te iste BiH također se prešućuje, kao što niko u RS-u ne spominje da je već od jeseni 1991. godine u Banjoj Luci, Prijedoru, Bosanskoj Gradišci, Trebinju... krenulo tiho etničko čišćenje. Ljudi su zbog nacionalne pripadnosti izbacivani s posla, iz stanova, paljene su im vikendice, zastrašivani su i prisiljavani da napuštaju svoja prebivališta. O tome bi itekako trebalo progovoriti. Ali nije to obveza ni Čede Jovanovića, ni Nataše Kandić ni Sonje Biserko. Obveza je to srpskih političara i intelektualaca s ove strane Drine, ali proteći će još puno Drine dok se to ne dogodi.

Ipak, duelom Jovanovića i Dodika srpsko-srpska priča je otvorena. Možda je sad na potezu Sarajevo. I tamošnji političari. Da na javni dijalog pozovu reisa Mustafu Cerića kako bi se odredili o zločinima počinjenim u ime Bošnjaka u Sarajevu. Svetozar Pudarić otišao je da se pokloni žrtvama stradalim na Kazanima. Oni koji su kazali da bi učinili isto da su bili pozvani, ne trebaju čekati ničiji poziv. Za dobro ove zemlje krajnje je vrijeme da nešto sami učine.

| Oslobođenje | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi