Web katalog
Najčitanije
Najčitanije zadnjih 7 dana
Najkomentiranije
Najbolje ocijenjeno
Statistika
- Ukupno registriranih korisnika: 9894
- Ukupno članaka: 23656
- Ukupno komentara: 2087
- Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
- Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44
Slovenačka „bratska pomoć“ Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Slovenačka „bratska pomoć“ Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
■ Slovenački novinari MATEJ ŠURC i BLAŽ ZGAGA godinama su istraživali ulogu vlasti u toj zemlji u trgovini/švercu oružjem tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i tijekom ove godine objavili dvije (od tri) knjige koje su dokumentiranim otkrićima šokirale javnost u Sloveniji.
■ Jedan od autora, MATEJ ŠURC, u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ objašnjava kako je Slovenija početkom 90-ih godina najprije naoružala sebe za „operetski“ desetodnevni rat
protiv JNA, a potom po enormno visokim cijenama viškom naoružanja „pomagala“ Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Razgovarao: Aleksandar Mlač
■ Janez Janša i njegovi suradnici obogatili su se na, najblaže rečeno, nemoralnim operacijama prodaje oružja za obranu Bosne i Hercegovine
Slovenski novinari Matej Šurc i Blaž Zgaga dobili su nedavno vrijedno priznanje, nagradu Instituta Seemo iz Beča za svoju trilogiju U ime države, u kojoj su istražili trgovinu oružja devedesetih godina prošlog vijeka iz Slovenije prema Hrvatskoj i BiH. Knjiga otvoreno i dokumentirano govori o trgovcima, njihovim ucjenama i često višestruko višoj cijeni oružja, koje je Slovenija prodavala braniteljima Hrvatske i BiH. Kao glavni trgovac u Sloveniji se navode tadašnji ministar obrane Janez Janša i njegovi suradnici, kao i neka slovenska poduzeća.
Do sada su objavljene dvije knjige iz trilogije, Odprodaja i Preprodaja, treća knjiga je u pripremi, i one pored ostalog spominju i zaplet oko helikoptera, kojeg je Slovenija na ime duga za oružje zadržala kod sebe, što i danas opterećuje odnose između BiH i Slovenije.
O sadržaju objavljenih knjiga, nagradi koju su dobili i situaciji u novinarstvu u Sloveniji razgovarali smo sa jednim od dvojice autora, novinarom Radija Slovenija Matejem Šurcom.
Počeli smo sa njegovim opisom situacije u Sloveniji devedesetih godina kada se i rodila ideja o prodaji oružja Hrvatskoj i BiH.
„Stvar je bila ovakva. Na početku smo se mi pripremali na osamostaljenje. Dok 20. lipnja 1991. nije stigla prva pošiljka oružja Slovenija, koja je pripremila Deklaraciju o osamostaljenju, nije se usudila da je usvoji. Kada je oružje stiglo, samo nekoliko dana kasnije odlučili smo da Deklaraciju o osamostaljenju usvojimo. Naime, 20. lipnja je iz Bugarske stigla pošiljka protuavionskog, protuoklopnog i pješadijskog oružja. Bilo je pet zvaničnih pošiljki, koje su u knjizi dokumentirane. Rat za Sloveniju je završen za deset dana. Jasno, oružja je bilo previše. Rat je završen, oružja je bilo mnogo i što sad da se radi s tim oružjem? Treba ga dalje prodati. Zato se i ova knjiga zove 'Preprodaja' i ona to detaljno opisuje. Prema podacima VOM-a, Vojno-obavještajne službe, odnosno čovjeka koji je u njoj bio zaposlen i zbog jasnih razloga ne želi biti imenovan, oko 10 posto tog oružja iz zvaničnih nabavki za Sloveniju zadržano je u Sloveniji, dok je 90 posto išlo dalje na jug, Hrvatsku i BiH.“
JANŠA JE BIO KLJUČNI ČOVJEK
■ Ko je bio glavni u prodaji oružja na jug?
Iz dokumenata proizlazi da je glavno bilo Ministarstvo obrane čiji je ministar bio Janez Janša, a operativno je zadatke provodila Vojna obavještajna služba, koju je tada vodio Andrej Lovšin. Kod preprodaje je najvažnije bilo Ministarstvo za obranu kao takvo, sudjelovalo je jednim dijelom i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je vodio Igor Bavčar i poduzeće „Orbis“, koje je nekako bilo poduzeće-kćerka „Gorenja“ i koje je bilo u tijesnoj vezi sa Ministarstvom obrane. Iako ministar to ne želi priznati, iz svjedočenja i istražnih dokumenata prilično je jasno da su Orbis i MORS surađivali.
■ Dakle, Slovenija je usprkos embargu Ujedinjenih naroda prodavala oružje i s tom činjenicom je bio upoznat i slovenački državni vrh?
U suštini, državni vrh, Predsjedništvo i Vlada kao izvršni organ ne samo da su bili upoznati već je Predsjedništvo usvojilo i odluku da se sa oružjem pomogne Hrvatskoj, koja je tada bila napadnuta, i, mislim da je to i napisano u prvom dijelu knjige, odnosno da je formulacija glasila „pomogne u obimu koji neće oslabiti obrambenu moć Slovenije.“ Oni su, dakle, dali odobrenje, ali su sa moga stanovišta i iz sadašnje perspektive pritom napravili grešku, jer nisu točno definirali tko bi s time trebalo da se bavi, tako da su zadatak preuzeli Ministarstvo obrane i vojni obavještajni organi. Nad time nije bilo nadzora i nikakvog izvješća, rekao bih nikakve kontrole, kako se to odvija i gdje odlazi novac. To je bilo prepušteno Ministarstvu obrane i, po logici da „prilika čini lopova“, izvjesni segmenti, pojedinci u ministarstvu na taj račun su jako profitirali. Nakon toga su u javnost došle informacije „gdje je otišao taj novac. Jasno je i da sve informacije o tome nisu došle u javnost.
Zna se da je novac postojao, da je kupljeno nešto oružja i ništa više.
Posebno je zanimljivo, i to će biti u trećoj knjizi, da je kupljeno prilično luksuznih automobila. Istražitelji su došli do pitanja odakle vam automobili, je li oni potiču od novca za oružje.
SLOVENCI SU ISKORISTILI BOSANCE
■ U knjigama ima veoma mnogo faksimila dokumenata i podataka. Tko je bio glavni čovjek u BiH, koji je imao ključnu ulogu u trgovanju oružjem sa Slovenijom?
To je, bez ikakve sumnje, bio Hasan Čengić, zamjenik ministra obrane BiH. Kotirao je veoma visoko u tadašnjoj hijerarhiji Vlade BiH, Izetbegovićeve vlade i bio njegov specijalni izaslanik. U vrijeme kada je on bio posrednik za oružje koje je stiglo iz Sudana na mariborski aerodrom za BiH, a zaustavljeno je zbog nekih logističkih problema, Janša je to oružje otkrio i koristio za obračun sa svojim političkim protivnicima posebno sa tadašnjim predsjednikom države (Milanom Kučanom). Tada je Hasan Čengić na podao način označen za nekakvog švercera oružjem, a on je u stvari bio Izetbegovićev predstavnik, zvanični predstavnik Vlade BiH, što je Izetbegović naknadno i potvrdio.
Vlada Slovenije je tada zaplijenila bh. helikopter kao garanciju za neke dugove, i sam Čengić je tada predložio da te dugove isplati. Kasnije se pokazalo da je riječ o dugovima koje je napravio Fikret Abdić, koji je također kupovao oružje u Sloveniji.
Iako su bili u ratu na suprotnim stranama, Čengić je rekao da je spreman isplatiti čak i Abdićeve dugove kako bi nazad dobio helikopter BiH odnosno njene vlade. On je rekao Janši: „Spremni smo to poravnati, samo nam dajte račune, dajte nam dokumente o tome koliko smo dužni i za što.“ Tražio je sve narudžbenice oružja i njegovu cijenu. U tijeku pregovora je Janša to i obećao, ali stvar nikada nije bila riješena. Slovenačka strana nije dala račune odnosno dokumente. Spomenuti helikopter su kupili Bosanci svojim novcem i mislim da je to jedna od stvari koja još uvijek opterećuje odnose između Slovenije i BiH. I još jednu stvar bih želio reći. Kada sam jednom razgovarao sa nekim visokim predstavnikom slovenačke vlasti i pitao ga što je s tim dokumentima, koji se još uvijek čuvaju u arhivama, rekao mi je da neke dokumente nikada neću dobiti upravo zbog BiH. Jer bi ti dokumenti još više opterećivali odnose. Zbog toga i mislim da Slovenija prema Bosni ima grižu savjesti iz vremena rata, ne samo sada zbog bosanskih radnika, nego i zbog ovih nekorektnosti i ucjena o kojima sam sada govorio.
■ Na koji način su BiH i Hrvatska plaćale oružje Sloveniji?
Ministarstvo obrane odnosno ti trgovci koji su bili zaduženi za prodaju kažu da se sa Hrvatskom radilo o nekakvim kompenzacijama. Mi smo davali Hrvatskoj oružje, a ona nama naftu. To je stvar za koju bih rekao da je nekako raščišćena. Iako tu, barem prema dokumentima, računi još nisu čisti, jer treba još istražiti koliko je Slovenija od Hrvatske dobila nafte, gdje je otišla ta nafta odnosno novac od nje i koliko i po kojim cijenama je Slovenija prodavala oružje Hrvatskoj. Pitanje gotovine je najmanje raščišćeno. Zanimljivo je jedno da je cijene određivao Janša osobno odnosno njegov vođa vojno-obavještajne službe Andrej Lovšin, koji je to činio nakon savjetovanja sa Janšom. Određeni dokumenti govore da su cijene tog oružja bile čak i po pet-šest puta više nego na međunarodnom tržištu oružjem. Slovenci su, naime, iskoristili priliku, ali su iskoristili Hrvate i Bosance, također.
■ Iz knjige je vidljivo da je u trgovanju sa oružjem bilo prisutno i inozemstvo?
Da, u prvoj knjizi je spomenuto da su neka sredstva bila položena na račune u Švicarskoj, u švicarske banke, recimo zlato, a onda je tu bilo švicarsko poduzeće „Kranex“, koje je pružalo pomoć sa svojim računom. S druge strane je bio veoma važan Beč odnosno Austrija, u kojoj su se nalazili računi, koje je posebno imala Hrvatska, što se vidjelo na suđenju hrvatskom generalu Vladimiru Zagorcu. Zatim, hrvatska dijaspora je doznačivala novac za obranu domovine na jedan račun u Austriji, a neka istraživanja su potvrdila odnosno dokumenti govore da je taj novac dragovoljaca koji su davali novac za obranu završio u džepovima pojedinaca.
Beč je interesantan utoliko jer je on bio glavno središte trgovaca oružjem u Europi početkom devedesetih godina. Spomenuo bih Grka Konstantina Fennosa i njegovo poduzeće, koje je u biti kanaliziralo sve oružje iz Istočne Europe, a u knjizi smo točno naveli odakle je ono došlo. Došlo je iz Poljske, Ukrajine, Bugarske i Rumunije na račun Fermosovog poduzeća. Dio novca je išao u Budimpeštu, tamo su ga dobivali prodavci, a zatim posrednicima i na različite račune i tu se nekako gube tragovi, jer su ga dalje nosili fizički. Jer, Fermos je imao dva ili čak više poduzeća, što smo i opisali u knjizi, jer smo došli do njegovih računa.
Interesantno je još nešto. Fermos je bio veoma naklonjen Sloveniji, slovenskim strukturama, koje su se bavile oružjem, i nije imao povjerenja u Hrvate. A, onda je Fermos konstatirao da ni Slovenci ne zaslužuju povjerenje, jer su se međusobno svađali i neslaganja prenosili, što je štetilo poslu.
Ja kažem da u svakom čovjeku postoji savjest, čitali smo „Zločin i kaznu“ i znamo kako te stvari funkcioniraju. U toj trgovini sa oružjem mislim da ono što je Dostojevski opisivao jednostavno ne važi.
■ Koliko je afera „Patria“ doprinijela raspletu trgovine sa oružjem u cjelini?
U biti, afera „Patria“ ide svojim tijekom iz Finske, preko Austrije do Slovenije, i to bih teško komentirao, ali je zanimljivo jedno. Ljudi koji su umiješani u aferu „Patria“ bili su stalno prisutni i u poslovima s oružjem. Da spomenem - Janša, Krkovič, Zagožen, Črnkovič i možda još poneko, recimo poduzeća oko šaleškog lobija, Gorenje i Rotis.
Poslovica kaže da „vrč ide na vodu dok se ne razbije“, i stvar je suda da vidi što je s tom aferom „Patria.“ Moram reći da do sada sudovi, kada je riječ o prodaji oružja, nisu obavili svoj posao, o čemu svjedoče dokumenti i dokazi da su se politički ponašali.
■ Za vaše knjige dobili ste nagradu instituta SEEMO u Beču.
Nagradu smo primili u Beogradu. Komentari pojedinaca su bili - aha, u Beogradu, zašto baš tamo. U biti, riječ je o Srednjoeuropskoj inicijativi i Seemu, koji je Istočnoeuropska inicijativa. Nas dvojica smo ponosni, a nagradu smo dobili za našu prvu knjigu iz trilogije o oružju i dobro je da je netko na to upozorio žiri, jer smo sada tek na prvoj trećini.
■ A, što će tek biti nakon treće knjige, koju sada pripremate?
Tada će, da se našalim, pucati na nas! (smijeh). Ali, točno je jedno - ovo je priznanje za novinarstvo. Novinarstvo je u krizi, bavimo se sami sobom, ali usprkos tome novinarstvo ima utjecaja, ima svoju svrhu. I Slovenija, koliko god prigovarali da je „balkanska država“, jeste demokratska i to potiče, tako da je moguće u njoj objavljivati i takve stvari, iako je riječ o najosjetljivijoj temi zbog koje su u prošlosti padale i glave, kao što je trgovina sa oružjem.
| Slobodna Bosna | HB.org |
Vezani članci
- Tomislav Zelenika: Što hoćete vi, dragi moji Hrvati?
- Zašto Stjepan Radić smeta guskama u (sarajevskoj) magli?!
- Uputstvo SIP-a o popuni Doma naroda PFBiH je neustavno i nezakonito
- Ivan Vukoja: Komšićev izbor je i nelegitiman i nelegalan
- Analiza Mirjane Kasapović: Bosanski unitarist i politička štetočina će postati grobar BiH
- Arhiva vezanih članaka
Nema komentara