• Povratničke tegobe Hrvata (205217)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167742)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96821)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94455)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9876
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Središnja je Bosna šaptom pala

Središnja je Bosna šaptom pala

Hrvati Viteza su bili zabrinuti nepostignutim međustranačkim dogovorom oko zajedničkog kandidata

Uoči lokalnih izbora građanima Viteza, a prije svega mislimo na hrvatsko biračko tijelo, s reklamnih plakata znakovito obećavajuće poglede slala su trojica kandidata hrvatske nacionalnosti za općinskoga načelnika Viteza, dosadašnji (dva uzastopna mandata), Vlado Alilović, kandidat HDZ-a BiH, neovisni kandidat Matija Marjanović (podržavali su ga HDZ1990. i HSS Stjepan Radić) i kandidat Narodne stranke Radom za boljitak Franjo Tibold.

I ne treba uopće dvojiti da su ti njihovi obećavajući pogledi bili iskreni, pošteni, s najboljim namjerama i željama - pobjediti i biti na čelu borbe za bolje sutra svakog Hrvata u općini i, naravno, svakog građanina Viteza.

„Glasujte za mene, nećete zažaliti“, dalo se „pročitati“ iz njihovih pogleda upućenih biračima.

S druge pak strane, na svakodnevnim stranačkim predizbornim skupovima po mjesnim zajednicama, pljuštale su lijepe poruke, obećanja („ukažete li nam povjerenje“) o novom gospodarskom procvatu, o zapošljavanju, rješavanju problema infrastrukture, o boljem školstvu, zdravstvu, većoj potpori sportu, kulturi..., a da bi se dao i dodatni značaj izborima, „bistrila“ se i visoka politika. Med i mlijeko, moglo se već tada reći, i govorilo se, teći će u potocima.

A unatoč svemu tomu u Vitezu su, i ne samo u Vitezu, građani hrvatske nacionalnosti bili vidljivo zabrinuti, nezadovoljni, razočarani, prijetili su, čak, i bojkotom izbora. Zašto i kako pitali su se u drugim sredinama kada je Vitez primjer i ugled uspješnosti na gospodarskom polju, prije svega, ali i u drugim oblastima života i rada.

A Hrvati Viteza su, prije svega, bili zabrinuti, čak ogorčeni, nepostignutim međustranačkim dogovorom oko jednog zajedničkog kandidata hrvatske nacionalnosti za općinskog načelnika. A tako je bilo i u Kiseljaku, Kreševu, Novom Travniku, Gornjem Vakufu – Uskoplju i Jajcu. Jer, s tri kandidata na pladnju, upozoravali su građani hrvatske nacionalnosti servira se prilika Bošnjacima da prvi put, od prvih demokratskih izbora od prije 22 godine, imaju „svog“ (Bošnjaka) načelnika općine Vitez, pa i unatoč činjenici da su Hrvati u ovoj općini većina (kao i u Novom Travniku, Busovači, Kiseljaku, Kreševu...) da su vlasnici čak više od 90 posto gospodarskih subjekata i da s još većim postotkom pune općinski proračun.

Pa gdje je onda problem, bilo je pitanje koje se neizostavno nametalo, a na njega baš nije bilo teško dati odgovor. Jer, jasno je bilo, na to je ukazivano sa svih strana, iz raznih krugova, institucija, uglednih pojedinaca, kroz medije..., da je riječ o „rogovima (stranačkim) u vreći, o stranačkoj (osobnoj) sujeti, netrpeljivosti, bolesnom nadmetanju, o „jarcima na brvnu“ (simbolički rečeno, bez namjere vrijeđati bilo koga), o osobnim interesima pojedinaca i klanova, o čemu se u Vitezu javno govori, a sada nakon izbora i potencira, s ozbiljnim prijetnjama da, nakon „sudara (izbora) rogovima“, oba padnu u vodu, a treći (predstavnik Bošnjaka) nesmetano prijeđe (dok se dvojica svađaju, treći se koristi).

Na veliku žalost Hrvata Viteza, tako se i dogodilo.

Naime, Vitez, pa i cijela središnja Bosna, može se s žaljenjem konstatirati, šaptom su pali, a izuzetak Kiseljak samo je potvrda ove žalosne konstatacije koja je nevjerojatno razočarala, rastužila, ogorčila, rezignirala... Hrvate Viteza i cijele središnje Bosne. Jer, nisu pomogli ni pritisci razumnih građana, pokušaji uglednih i dobronamjernih, da se traži i pronađe rješenje, „pametni“ i tvrdoglavi, bolesno sujetni, nikog nisu slušali, ušli su u avanturu i dogodilo se ono čega su se, uoči samih izbora, građani hrvatske nacionalnosti bojali, ono što je ogromna većina njih vidjela, ali na žalost ne i političari (?), ili je bolje reći dvije „zaraćene strane“, u Vitezu se i dogodilo.

Naime, bošnjačke su stranke osjetile, posebno „lisac, srednjobosanski SDA lider Salko Selman“, neočekivanu prigodu i „skuhale kašu“ koju sada Hrvati s gorčinom u ustima moraju kusati. A „kaša je skuhana“ kada se vidjelo da se Hrvati, sigurni u sebe (političari, naravno), dvije zaraćene strane, „krve“ do iznemoglosti i vjeruju da su i bošnjačke stranke i bošnjački kandidati za načelnika „rogovi u vreći“, konkurenta SDA-ovom kandidatu Advanu Akeljiću, kandidata SBB-a, Sabita Grabusa, Hrvatima su podmetnuli kao „dudu varalicu“.

I Hrvati su, dva kandidata, Vlado Alilović (HDZ BiH) i Matija Marjanović (neovisni kandidat), „bratski podijelili čak 7.200 hrvatskih glasova, dok bratske podjele između dva bošnjačkakandidata, Advana Akeljića (SDA) i Sabita Grabusa (SBB) nije bilo, i od ukupno oko 4.500 bošnjačkih glasova, čak skoro 4 tisuće pripalo je kandidatu SDA što je bilo dovoljno za pobjedu nad Vladom Alilovićem koji je dobio oko 3.880 glasova.

Sada kada je sve jasno i potpuno vidljivo, kada je „car gol“, postavlja se (ili se mora postaviti) pitanje tko će i na koji način, snositi posljedice, odgovornost za izborni neuspjeh, za „pad središnje Bosne, kako to govore Hrvati, ili pak za „sada je, konačno, sve na svom mjestu“, kako to s radošću govore Bošnjaci.

Iz dosadašnje prakse da se zaključiti, nitko od stranačkih čelnika, na bilo kojoj organizacijskoj stranačkoj razini, neće ni na koji način odgovarati. Jer, doći će, i već se to tiho i oprezno plasira u javnost, do zamjene teza i sve će biti prebačeno na „one s druge strane“ i prije svega na glasače koji „nisu znali prepoznati pravog (našeg) kandidata“.

A uz Vitez, koji je hrvatska paradigma krvave borbe za opstojnost Hrvata u središnjoj Bosni i u uspješnosti rada, djelovanja i gospodarskog prosperiteta u kojemu, u potpunosti, uživaju i Bošnjaci, „šaptom je pala“, sa žaljenjem treba konstatirati, cijela središnja Bosna, kada su Hrvati u pitanju. Na žalost.

| VLM | HB.org |