RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Zoljin krvavi pohod na Trusinu

Napisano 07.12.2012. 12:36

Zločin i nagrada : Rasema Handanović Zolja: ubojica, domaćica, pokajnica

Zoljin krvavi pohod na Trusinu

RASEMA HANDANOVIĆ zvana ZOLJA, ratna pripadnica Specijalnog odreda ZULFIKAR, osuđena je proljetos na sramno blagu kaznu od pet i pol godina zatvora, nakon što je priznala krivnju za sudjelovanje u strijeljanju šest hrvatskih vojnika i civila u hercegovačkom selu Trusina i pristala da svjedoči protiv nekadašnjih suboraca; šest mjeseci kasnije odvjetnice Edina Rešidović i Vasvija Vidović podnijele su protiv Zolje novu kaznenu prijavu, na temelju dokaza koje su Tužiteljstvo i Sud BiH ignorirali iz neobjašnjivih razloga

Piše: Suzana Mijatović, Slobodna Bosna

Rasema Handanović zvana Zolja, ratna pripadnica Specijalnog odreda za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH „Zulfikar“, uskoro bi mogla biti optužena za svirepa ubojstva još sedam civila u hercegovačkom selu Trusina, ranjavanje žena i djece, i maltretiranje dvije osobe koje je, pod prijetnjom smrću, tjerala na bojišnicu u vrijeme najžešćih sukoba. Prva Bosanka koju su vlasti Sjedinjenih Američkih Država potkraj 2011. izručile bh. pravosuđu zbog počinjenog ratnog zločina, 30. aprila ove godine osuđena je na pet i pol godina zatvora. Simbolična zatvorska kazna monstruoznoj ubojici izrečena je nakon što je Rasema Handanović priznala da je 16. aprila 1993. sudjelovala u strijeljanju šest zarobljenih vojnika HVO-a i pristala da svjedoči u sudskim procesima protiv nekadašnjih suboraca.

POTRESNA SVJEDOČENJA ZOLJINIH ŽRTAVA

Tužiteljstvo BiH je, podsjetimo, za zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u Trusini do sada optužilo Zulfikara Ališpagu Zuku, ratnog zapovjednika Specijalnog odreda „Zulfikar“, njegovog zamjenika Nihada Bojadžića, te vojnike Mensura Memića, Dževada Salčina, Nedžada Hodžića, Senada Hakalovića i Edina Džeku.

„Želim izraziti svoje duboko kajanje za sve što sam počinila. Žao mi je što sam prisustvovala pogubljenju i izjavljujem veliku sućut svima kojima sam nanijela zlo. Počinila sam krivično djelo i želim završiti i odslužiti svoju kaznu što prije“, skrušeno je, doimajući se poput skromne domaćice, priznala Rasema Handanović Zolja u obraćanju Sudskom vijeću, prije nego što joj je izrečena sramno blaga kazna, koju bi valjalo preispitati iz nekoliko krupnih razloga. Osim što je, barem u dosadašnjem toku sudskog procesa optuženima za zločin u Trusini, njezino svjedočenje apsolutno precijenjeno - nije otkrila ništa više od nekolicine drugih svjedoka insidera, također bivših pripadnika Specijalnog odreda „Zulfikar“, Tužiteljstvo i Sud BiH su iz posve neobjašnjivih razloga ignorirali druga, jednako stravična zvjerstva koja je Zolja, prema iskazima preživjelih mještana, počinila. Svjedokinja-pokajnica je, naime, priznala da je, zajedno s ostalim pripadnicima odreda, strijeljala vojnike HVO-a Ivana Drlju, Nedeljka i Peru Krešu, koji su se ranije predali, te civile Željka Blaževića, Zdravka i Franju Drlju. No, prema kaznenoj prijavi koje su ovoga tjedna protiv Raseme Handanović podnijele sarajevske odvjetnice Vasvija Vidović i Edina Rešidović, inače braniteljice Nihada Bojadžića, popis zločina za koje je odgovorna danas 40-godišnja ratnica puno je duži, što potvrđuju svjedočenja njezinih preživjelih žrtava.

Rasema Handanović Zolja se tereti da je 16. aprila '93., kada je započeo napad Armije BiH, na samom ulasku u selo Trusina kod Konjica zatekla Tomu Drlju, koji je u to vrijeme imao 66 godina. Iako je Drljo bio nenaoružan civil, u podmakloj životnoj dobi, Zolja je odmah pucala u njega, a nakon što je pao mrtav, prišla je nesretnom čovjeku i ispalila mu još jedan metak u usta. O stradanju Tome Drlje na suđenju Edinu Džeki svjedočile su njegova kćerka Mara Delinac i Milka Drljo.
„Želim da kažem da mi je Tomina supruga Ruža Drljo prije smrti rekla da je njezinog muža ubila žena vojnik“, navela je u iskazu datom Tužiteljstvu BiH Milka Drljo. U kaznenoj prijavi se nadalje navodi da je Rasema Handanović, zajedno s još jednim vojnikom (čiji je identitet njoj poznat) došla pred kuću Smiljka Kreše i usmrtila ga sa tri rafala. Nastavljajući krvavi pohod ušla je u kuću u koju su se sklonili ostali članovi obitelji: Smiljkova supruga Mara Krešo, kćerka Anica Krešo, susjeda Anđelka Šagolj, njezin dvoipolgodišnji sin Mario, petogodišnja djevojčica Arijana Krešo, osmogodišnja Irena Krešo i najmlađa Sandra Krešo, stara samo dvije godine. Potom je, skupa sa svojim pratiocem, počela nasumice pucati po sobi, ranivši Maru i Arijanu Krešo, Anđelku Šagolj i njezinog sina, a onda je sve istjerala iz kuće i natjerala da pređu preko mrtvog tijela Smiljka Kreše. O ubojstvu Smiljka Kreše kasnije su u Tužiteljstvu BiH detaljno svjedočile Mara i Anica Krešo, koje nisu imale dvojbe tko je usmrtio njihovog muža, odnosno oca.

 SKIDAJ HLAČE DA VIDIM JESI LI MUSLIMAN

Nakon terora nad nedužnim ženama i djecom, Zolja je produžila u kuću Jele Ljubić, gdje su, zajedno s djecom, skrovište potražile njezine susjetke Mara Delinac, Anica Blažević, Bosiljka Krešo i Milka Drljo. Preživjele su svjedokinje kasnije izjavile da im je pomahnitala Zolja kazala kako ih „sve treba politi benzinom i zapaliti“, nakon čega je natjerala Maru Delinac i Jelu Ljubić da, dok su se oko Trusine još vodile borbe, odu na bojišnicu i donesu oružje poginulih vojnika. U istrazi protiv Mensura Memića, svjedokinje Delinac, Krešo i Ljubić su na saslušanju u Tužiteljstvu BiH izjavile kako im je Zolja poručila „nećemo vas mi ubiti, neka vas ubiju vaši.“ Više je stanovnika Trusine koji su Rasemu Handanović optužili i da je, u društvu sa Sedinom Mahmićem zvanim Gala i Albinom Hurtićem zvanim Džejms bacila bombu u lokalnu prodavnicu teško ranivši nekoliko starijih osoba. O tom je događaju državnim tužiteljima govorio zaštićeni svjedok, koji je gledao kako iz prodavnice izvode staricu i starca.
„Mogli su imati između 65 i 70 godina. Odveli su ih pet-šest metara od kuće, vidio sam kako Gezo i Zolja pucaju u njih i ubijaju ih“, kazao je svjedok. U kaznenoj prijavi protiv bešćutne ubojice navodi se i da je Zolja, zajedno s Izetom Berberištaninom zvanim Gezo, iz kuće izvela i mučki likvidirala bračni par Anđu i Iliju Ivanković. U razgovoru s istražiteljima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) njihov prvi susjed Selim Memić je izjavio kako je rafal u Iliju Ivankovića ispalila Zolja, nakon čega je njegova uplakana žena Anđa povikala „ubijte i mene“. Tada je Rasema Handanović hladnokrvo okrenula cijev u njezinom pravcu i usmrtila ženu. Susjeda Memića koji je pokušao zaštititi maloljetne unuke Ivankovića, dok su Zolja i Gezo sa njih trgali nakit, natjerala je da skine hlače, kako bi provjerila da li je musliman. Isti je svjedok potvrdio da je Rasema Handanović iz kuće istjerala i ubila tada 66-godišnjeg Juru Anđelića. „Sve ih je pobila ženska vojnik, za koju sam u danima nakon ovog događaja, a moguće i istog dana, saznao da ima nadimak Zolja“, navodi se u službenoj izjavi Selima Memića koju je dao inspektorima SIPA-e. No, čak i da je nije imenovao, dosadašnja je istraga o zločinu u Trusini nedvojbeno utvrdila kako je u Specijalnom odredu „Zulfikar“ bila samo jedna žena - Rasema Handanović iz Sanskog Mosta, koja je kao dvadesetogodišnjakinja sijala smrt među nedužnim stanovnicima Trusine. Međutim, iako se očekivalo da će je, nakon što je američke vlasti izruče bh. pravosuđu stići i primjerena kazna, skandaloznom je odlukom Tužiteljstva i Suda BiH, koji su na raspolaganju imali na desetke iskaza svjedoka o njezinim monstroznim zločinima, Rasema Handanović na koncu nagrađena. Zolja bi se na slobodi trebala naći za četiri godine, dakako, ukoliko protiv nje u međuvremenu ne bude podignuta nova optužnica, i to ne samo za zločine u Trusini.

RATNA LJUBAV S PARAGOM

Slobodna Bosnaje u ljeto 2009. prva pisala da je misteriozna Zukina ratnica, koja se više od deset godina uspješno skrivala u Americi, mjesec dana poslije pokolja u Trusini, sudjelovala u napadu na konvoj talijanskih humanitaraca, na planini Radovan kod Gornjeg Vakufa. Petorica Talijana: Fabio Moreno, Sergio Lana, Guido Puletti, Cristiano Penochio i Agostino Zanoti tada su upali u zasjedu koju im je postavio ratni zapovjednik Trećeg bataljona 317. brigade Armije BiH Hanefija Prijić zvani Paraga. Nakon što su humanitarnu pomoć opljačkali, Paraga i njegovi vojnici su trojicu Talijana ubili, dok su Penochio i Zanoti preživjeli. Hanefija Prijić Paraga je 2001. za ubojstvo trojice talijanskih državljana osuđen na petnaest godina zatvora, ali na suđenju nikada nije otkrio kakvu je ulogu u tom zločinu imala Rasema Handanović. Razumljivo, budući da je Zolja u ratu bila njegova ljubavnica, koju je nastojao zaštititi i nakon što je pobjegla u Ameriku.

Prema dokumentaciji Kantonalnog tužiteljstva u Travniku o istrazi koja je vođena 2000. godine, upravo su Rasema Handanović i Sabahudin Prijić (navodno je odselio u Kanadu) bili uz Paragu kada je u maju '93. na putu između Gornjeg Vakufa i Novog Travnika presretnut konvoj humanitarne organizacije „Brešanska inicijativa solidarnosti“, dok je vozio pomoć za stanovnike Zavidovića. Talijani su tada pod prijetnjom oružjem istjerani iz automobila i natjerani da se ukrcaju na traktor, dok su njihovo vozilo uzeli Hanefija i Sabahudin Prijić i Rasema Handanović Zolja. Potom su skrenuli na sporedni put, sve dok se nisu dovezli na plato planine Radovan, gdje je Paraga naredio svojim vojnicima da zarobljenike strijeljaju u šumi, dok su on, Sabahudin Prijić i Zolja ostali na proplanku. Iako su brojni svjedoci, a među njima i ratni vojnici Trećeg bataljona 317. brigade ARBiH, u iskazima datim Kantonalnom tužiteljstvu u Travniku 2000. godine potvrdili da je u Paraginoj pratnji bila Zolja, u dopisu koji je 2009. Federalnom tužiteljstvu poslao glavni tužitelj Srednjobosanskog kantona Senad Dautović navodi se kako Rasema Handanović nikada nije bila pod istragom za ubojstvo talijanskih humanitaraca. Dokumenti do kojih je došla „SB“, međutim, potvrđuju da je istragu protiv Raseme Handanović u slučaju mučkog ubojstva trojice talijanskih humanitaraca još 1999. vodio tadašnji kantonalni a poslije glavni državni tužitelj Marinko Jurčević, koji je uz pomoć SFOR-a, tada prvi ušao u trag odbjegloj Zolji, i uspio doći čak i do njezine nove adrese u Americi.

"ŽRTVA POLITIČKOG PROGONA"

Rasema Handanović je američku vizu dobila kao politička izbjeglica?!

Rasema Handanović se nakon završetka rata vratila u rodni Sanski Most, gdje je živjela kratko, budući da je već 6. januara 1998. emigrirala u SAD. Prije nego što je dobila američku vizu, odbjegla se Zukina ratnica izjasnila kao politička izbjeglica (?), nakon čega je, bježeći od zločinačke ratne prošlosti, promijenila prezime u Yetisen. Sve do aprila prošle godine, kada je uhapšena, mirno je živjela u američkom gradu Portlandu.


Nema komentara

Anketa

Ustavi