RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ahdnama

Napisano 31.05.2012. 14:45

Ahdnama

Zašto je nama povijest toliko važna? Zašto nas povijest progoni decenijama i stoljećima nakon što se nešto desilo i nakon što su akteri događaja već dugo mrtvi? Naši sukobi se ne svode samo na razlike u viđenju događaja iz posljednjeg rata. Pogledajmo razlike u načinu na koji Bošnjaci-muslimani i Hrvati-katolici govore o sultanu Mehmedu II Fatihu, o tome ko i kako čuva sjećanje na osvajača Bosne, ali i sjećanja na one koji su njegovim dolaskom u Bosnu pogubljeni i protjerani, kao kralj Stjepan ili kraljica Katarina.

Piše: Esad Hećimović, Dani

Ambasador Republike Turske u BiH Ahmet Yildiz je prije par dana na centralnoj manifestaciji Dana Ahdname 2012. u selu Milodraž kod Kiseljaka objasnio da je diplomatski vijek proveo pretežno na područjima država koje su se nalazile u sastavu Osmanske imperije. Primijetio je da su „svi narodi koji su ostali nakon povlačenja Osmanlija nastavili život i suživot“, dodajući da, iako ne razumije bosanski jezik, nakon šest mjeseci obavljanja dužnosti u BiH, osjeća kako njen narod vrlo dobro razumije.

Razlika je u tome što u Bosni ne živi jedan narod, nego više nacija koje imaju različita historijska iskustva, između ostalog i sa Osmanlijama.

„Želim čestitati tvorcima Ahdname i vjerujem da su oni još duhom među nama i da gledaju naša djela. Vjerujem da su oni vijekovima posmatrali rast i pad Osmanske imperije, pad Srebrenice, ali isto tako sada posmatraju put BiH i regiona prema pomirenju“, istakao je Yildiz, najavljujući da će naredne godine u Milodraž doći turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutolu, kako bi prisustvovao obilježavanju 550 godina Ahdname. Najavljena je izgradnja spomen-obilježja za narednu godinu, što je izazvalo rasprave o smislu i značenju npr. spomenika sultanu Fatihu u Kiseljaku. Ne sporimo se, naime, samo oko značenja Ahdname, kao kovanice turske i perzijske riječi koja se obično koristila umjesto riječi „kapitulacija“.

O osvajanju Bosne i pohodu sultana Fatiha postoje brojne legende, uključujući i one o pogubljenju posljednjeg bosanskog kralja. Prije nego što je napustio Bosnu, krajem maja 1463. sultan je poslao po kralja Stjepana Tomaševića. Mula Ali al-Bistani je poništio ranije garancije za njegov život, dajući fetvu da su izdate bez znanja sultana pa su nevažeće. Franz Babinger u svojoj knjizi „Mehmed Osvajač i njegovo vrijeme“ navodi da je ostalo nejasno da li je pogubljenje kralja odsijecanjem glave mačem izvršio ostarjeli Mula Ali ili sultan Fatih lično, ali da katolici i dalje čuvaju sjećanje na kralja kao da je „spomenik u kamenu i bronzi“.

Izrazi takvog poštovanja prema pogubljenom bosanskom kralju čuvaju se i u crkvi u Jajcu, samostanu u Kraljevoj Sutjesci, gdje se svakog 25. oktobra održava Dan sjećanja na kraljicu Katarinu, koja je umrla prije više od 500 godina. Zbog toga kada govore o svom idealiziranom sjećanju na sultana Fatiha ili Osmansko carstvo, ambasador Turske, političari i javni djelatnici bi trebali da uvažaju da postoje i oni koji žale za pogubljenim kraljem ili protjeranom kraljicom, a ne samo oni koji slave sultanov dolazak. U nizu sela i mjesta srednje Bosne i dalje se čuvaju legende o dolasku sultana Fatiha i prelasku na islam, ali postoje i oni za koje historija ne počinje dolaskom Turaka na konjima. Nisu Turci došli sa donerom ili džezvom kafe, nego sa isukanom sabljom. 

Iz fojničkog samostana su objavili posebnu izjavu, kako bi objasnili svoje stajalište o manifestaciji, historijskom događaju i političkoj upotrebi historije. Iako je fra Nikica Vujica, gvardijan samostana, više puta izričito rekao gospodinu Rizvanu Haliloviću, predsjedniku Udruženja bosansko-turskog prijateljstva Bosfor, da ove godine samostan ne može primiti sudionike manifestacije, gosti su ipak primljeni. Gvardijan Vujica je više puta izrazio i „neslaganje samostana u Fojnici s manifestacijom na Milodražu, na kojoj se ahd-nami daje značenje koje ona zapravo nema, i da samostan u takvoj manifestaciji iz više razloga ne želi sudjelovati“.

Fra Anđelko Barun, gvardijan iz Livna, u svojoj propovijedi u sv. misi na Kaštelima 28. svibnja 2011. je rekao: „Sultan je fra Anđelu ponudio, a fra Anđeo prihvatio, carsku povelju, ahd-namu, u kojoj sultan fratrima garantira slobodu opstojnosti i propovijedanja evanđelja. Što je u toj ahd-nami točno pisalo, mi to ne znamo niti ćemo ikada saznati. Ahd-nama je izgorjela zajedno sa samostanom, najvjerojatnije u požaru 1664. godine. (...) Napisana je druga ahd-nama koja se naziva Fojnička ahd-nama jer se čuva u fojničkom samostanu. (...)“

Dok su fra Luka Markešić i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić Ahdnamu nazivali „jednim od najstarijih dokumenata o ljudskim pravima“, fra Anđelko Braun tvrdi drugačije: „Činjenice progona, stradanja, ponižavanja, iscrpljivanja do iznemoglosti i fratara i katolika u osmanskoj Bosni (...) nedvosmisleno svjedoče da se ahd-namom fratrima garantirane slobode nisu poštivale. Osmanlije su u BiH potpuno uništili 35 fratarskih samostana i sa zemljom sravnili sve crkve i župne stanove osim u Fojnici, Kreševu i Kraljevoj Sutjesci. Ta činjenica govori više od bilo kakvih riječi o kakvim se vjerskim slobodama radilo; sve su priče suvišne.“ Svi samostani i crkve u kojima se čuvaju sjećanje na kralja, kraljicu ili Ahdnamu su napadnuti i u toku i poslije posljednjeg rata. 

Za početak bi stoga trebalo da priznamo različite perspektive kao legitimne poglede zasnovane na jednakom pravu i jednakim interesima jednostavno različitih grupa sa različitim historijskim iskustvom. Ovakvi različiti historijski narativi su pravo iskušenje ne samo za pisce, nego za svakog ko pokuša da liječi rane ratom podijeljenih društava.

| Dani |


Nema komentara

Anketa

Ustavi