RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Sportska godina u Herceg Bosni

Napisano 04.01.2011. 08:00
Herceg Bosno suzo moja

Piše: Danijel Ivanković

Hrvati nastanjeni u Bosni i Hercegovini žive već godinama život po onoj "Ni na nebu ni na zemlji" što je logično s obzirom da žive u državi koju ne osjećaju svojom iako je ona, ako gledamo s povijesnog aspekta, više njihova nego bilo čija, međutim i ovdašnji Hrvati kao i Hrvati baš cijeloga svijeta na prvo mjesto stavljaju Republiku Hrvatsku. I uvijek će bh Hrvat, ako ima mogućnost za nešto takvo, zaigrati pod nacionalnom zastavom RH i zapjevati "Lijepa naša" nego pod bh stijeg, te slušati nekakvu glazbu bez stihova, a sigurno je isto i sa Hrvatima diljem svijeta.

S obzirom da se s njima politika poigrava i izravno im se izruguje pokazujući baš u njihovom primjeru sve svoje loše strane ništa čudnoga nema ni u tome što bh Hrvati žive za dan kada će dobiti svoj Entitet ili bilo kakvo nacionalno uređenje u kojem bi njihov glas napokon nešto vrijedio. Ovako, oni ne osjećaju nikakvu pripadnost sa Bosnom i Hercegovinom budući im se "otima" i ono što je nekakvim Ustavom kao "zagarantirano" (istina, svemu tome je najviše kriva hrvatska politika u Zagrebu i u Mostaru, no takvo nam je kako nam je!).

Hrvati u BiH su ne tako davno imali Herceg-Bosnu. Državu u državi. Mnogima je ona bila trn u oku, nekima poslužila kao dobar poligon za pljačku i uništenje svog naroda, ali je ostala upamćena kao bar nekakav oblik nacionalnog uređenja kakvom Hrvati u BiH teže. Posebice Hrvati Hercegovine. Već dosta manje Hrvati u Srednjoj Bosni, a da i ne spominjemo Hrvate Posavine koji su ionako davno zaboravu prepušteni i od Hrvatske i od te tzv. Herceg-Bosne.

Države nemamo, ali imamo svoje vrijednosti koje trebamo štovati i čuvati. U današnje vrijeme te vrijednosti bh Hrvata se najbolje ogledaju na sportskom polju. Velika je šteta što svih ovih godina nema nikakvog izbora za "Sportaša godine Herceg-Bosne" ili ako Vam draže "Sportaša godine među Hrvatima u BiH" ili kako Vam već draže, jer dosta puta bi takvi izbori imali više toga ponuditi od izbora za "Sportaša godine BiH", iako je Herceg-Bosna unutar BiH, a ne obratno, pa katkad čak više i od samog izbora za "Sportaša godine u Hrvatskoj", iako je Hrvatska sa sportskog gledišta nekoliko tisuća svjetlosnih godina ispred BiH.

Znam da će mnoge kao i obično pogoditi ovi moji napisi, ali što im mogu, to je njihov problem, a kada o ovim stvarima pišem to činim s istinskim ponosom, jer su mi nerijetko brojni hrvatski sportaši iz BiH, koji su nešto postigli u svojim karijerama, priznali, kako bi im jedno takvo priznanje više značilo nego mnoga druga budući je Herceg-Bosna ipak njihova rodna gruda, pa s ponosom vrlo često ističu odakle dolaze. Dovoljno je samo jednom na tu temu porazgovarati s Marinom Čilićem i vidjeti s kakvim ushićenjem dečko govori o svom Međugorju i svojoj Hercegovini.

Ekipa našeg portala već duže vrijeme je razmišljala pokrenuti jedan ovakav izbor, međutim nismo željeli ići u realizaciju projekta za koji bi nam sutra neki prigovorili kako smo na taj način željeli raditi na svojoj promociji. Dakle, to nam nije ni potrebno, a nije nam ni cilj, pa evo ovim putem upućujemo javni poziv svim relevantnim čimbenicima među Hrvatima u BiH, a to ćemo sljedećih dana učiniti i pismenim, te usmenim obraćanjem svima onima za koje vjerujemo da bi mogli i trebali stati iza jednog takvog projekta, odnosno podržati ga, jer kada vidimo kakvi se izbori sve realiziraju zašto i Hrvati u BiH ne bi birali svoje sportske laureate koncem jedne ili početkom druge kalendarske godine?

Također, jedan ovakav izbor bi mogao predstavljati izvrsnu podlogu na "krčenju" puta ka tom našem ujedinjenju (politika nas je nažalost i previše razjedinila u nekim bitnim stvarima), na putu ka stvaranju autonomije, odnosno entiteta ili kako Vam opet draže. Ovim putem ćemo se ukratko prisjetiti onih najznačajnijih sportskih uspjeha naših sportaša u 2010. godini s istinskom nadom i vjerom u to kako će uskoro i Hrvati Bosne i Hercegovine iz godine u godinu birati svoje sportske laureate.

Široki TT Kabeli čuđenje na košarkaškim meridijanima

Košarkaši Širokog TT Kabela sasvim sigurno zaslužuju ponijeti epitet sportske momčadi godine, kako na razini Herceg-Bosne tako i kao najbolji sportski kolektiv Bosne i Hercegovine. Suvereno su osvojili još jednu titulu državnog prvaka, imali iznimno uspješnu prošlu sezonu u NLB Ligi, te najboljeg igrača tog natjecanja u osobi sjajnog Amerikanca Chestera Masona, a to što čine u tekućoj sezoni priča je za sebe, jer kao momčad s daleko najmanjim Proračunom u Regionalnoj ligi prvi dio natjecanja su završili na izvrsnom 3. mjestu sa skorom 8-5, odnosno samo pobjedom manje u odnosu na vodeće Olimpiju i Budućnost.

Momčad su s daleko najviše domaćih igrača od svih klubova u ovom natjecanju i kao što je nekoć veliki hercegovački pjesnik Antun Branko Šimić isticao da su pjesnici čuđenje u svijetu, na košarkaškim meridijanima već dugi niz godina HKK Široki izaziva čuđenje ravno tom Šimićevom.

NK Široki Brijeg, boćari, „plemići“, „skauti“…

Odmah uz bok košarkašima Širokog mogli bi ići i nogometaši Širokog Brijega, koji su već osmu sezonu uzastopce zaigrali u Europi, lagano se obračunali s nekoć mnogo popularnijom Olimpijom iz Ljubljane, a malo je nedostajalo da na svom europskom putu eliminiraju i bečku Austriu. U tekućoj sezoni zauzimaju 4. mjesto, iako su u klubu svi uvjerenja da će na kraju sezone biti bolje plasirani, možda se čak dokopati trećeg naslova državnog prvaka. U lovu su i na domaći Kup s obzirom da su se plasirali u poluzavršnicu ovog natjecanja.

Među najuspješnije momčadi Herceg-Bosne bez ikakve sumnje može se uvrstiti i boćarska reprezentacija BiH sastavljena mahom od igrača iz Zapadne Hercegovine, a koja je već tradicionalno na međunarodnim natjecanjima osvajala i seniorska, kao i odličja u mlađim kategorijama, jedna je od najuspješnijih reprezentativnih vrsta u BiH i zbilja može na ponos biti Hrvatima u BiH što imaju tako vrsne boćare.

Pored nabrojanih uspješne europske nastupe imali su i nogometaši Zrinjskog, te rukometaši Izviđača. „Skauti“ su uspjeli i prezimiti u Europi, pa nam nakon Kiela, Barcelone, Ciudad Reala i drugih velikih momčadi iz proteklih sezona u Ljubuški uskoro stiže i bivši klub Ivana Balića Portland San Antonio, svakako jedan od najboljih španjolskih i europskih rukometnih klubova u proteklom desetljeću.

Nogometaši Zrinjskog se ne mogu pohvaliti sa svojim ostvarenjima u tekućoj sezoni što se tiče domaćih natjecanja, međutim ostat će upisana njihova pobjeda 9:2 u gostima kod Tre Penne iz San Marina, što je općenito najuvjerljivija pobjeda nekog bh kluba na europskoj pozornici, a „plemići“ su i jedina momčad u Europi koja je na toj međunarodnoj pozornici ove sezone u jednom susretu zabila 9 golova.

Drugo međugorsko čudo - tenisači

Što se tiče pojedinačnih ostvarenja naših sportaša tu također možemo biti iznimno ponosni, jer imamo i nogometaše i košarkaše i rukometaše svjetskoga glasa, a tek tenisače? Marin Čilić je drugu sezonu uzastopce u TOP 20, konstantno bliži poziciji 10 nego 20, pa vjerujemo kako će ove godine biti plasiran među 10 najboljih.

Ponovno je imao nekoliko ATP titula, premda smo svi uvjerenja da bi njegovi rezultati bili kudikamo bolji da nije bilo određenih problema s povredama. Prošle godine je u tenisku orbitu kao iz katapulta izletio još jedan odlični sportaš iz Međugorja, a riječ je o Ivanu Dodigu, koji je također napravio veliki iskorak u svojoj karijeri i naravno možemo mu poželjeti da tako nastavi i u ovoj godini.

Banjalučanin Ivan Ljubičić je davno napustio rodni kraj, međutim i njega možemo i trebamo doživljavati svojim, s ponosom se prisjetiti i njegovih novih uspjeha, a kada se osvrćemo na prošlu godinu najznačajniji „Ljubin“ rezultat je bez sumnje trijumf na Indian Wellsu, turniru iz Masters serije kada je na putu do titule rušio i takve suparnike poput Rafe Nadala ili Andy Roddicka!

Rukometna Hrvatska nezamisliva bez Ljubušaka

Rukometni ponos Ljubuškog i Hercegovine – dvojac Mirko Alilović i Denis Buntić, također su imali veliku sezonu. Kako na klupskoj razini tako i u reprezentativnom dresu. Hrvatska je početkom prošle godine osvojila srebro na Europskom prvenstvu, a posebno se sjajnim obranama na golu „paklenih“ isticao Mirko Alilović. Denis Buntić se također ustalio u reprezentaciji i postao neizostavan dio repke koju je u međuvremenu od Line Červara preuzeo Slavko Goluža.

Budućnost hercegbosanskog rukometa nikada nije bila upitna, pa stoga od naših igrača još nekolicina njih zaslužuje da ih se spomene kroz ovaj osvrt. Primjerice, Nikola Prce već je godinama jedan od vodećih strijelaca španjolske lige, udarni je igrač reprezentacije Bosne i Hercegovine, a zanimljivo je pogledati kako su braća Karačići Ivan i Igor glavni igrači u dva vodeća bh kluba. Jedan je postao zaštitni znak Bosne Bh GAS-a, a drugi u momčadi Borca m:tela!

Marin Šego se prodefilirao u Zagrebovu jedinicu

Spomenutom Aliloviću uskoro bi glavna konkurencija na golu Hrvatske mogao postati mladi Marin Šego koji je postao prva opcija na golu hrvatskog prvaka Zagreba istisnuvši u drugi plan slovenskog reprezentativnog vratara Goražda Škofa. Pored Šege u momčadi Zagreba sve više u prvi plan izbija i Marino Marić, mladi pivot iz Mostara, kojem rukometni stručnjaci također proriču veliku karijeru.

Barać prvak Španjolske, Planinić Rusije

Košarkaši s prostora Herceg Bosne također iz sezone u sezonu postaju jedna konstanta u europskim razmjerima što se tiče uspješnosti, pa je tako Širokobriježanin Stanko Barać u tekućoj sezoni najbolji igrač Caje Laboral s kojom je prošle godine ugrabio i titulu državnog prvaka kada su u velikom finalu „skinuli“ europskog prvaka Barcelonu. Mnogi drže da se i ispadanje Hrvatske nakon prvog kruga natjecanja na SP-u u Turskoj dogodilo ponajviše iz razloga što izbornik Vranković nije mogao računati na prvog centra Baraća, koji zbog ozljede nije ni išao na ovo natjecanje.

Zoran Planinić, nekoć također igrač Caje Laboral, postao je pak državni prvak Rusije sa CSKA iz Moskve, a ljetos promijenio klub prešavši u redove Khimkija, drugog najkvalitetnijeg ruskog kluba, a i tamo je jedan od glavnih igrača.

Pored Baraća i Planinića svakako treba apostrofirati i ime Mostarca Bojana Bogdanovića, jedine svijetle točke u tmurnoj sezoni zagrebačke Cibone, igrača koji bi uskoro mogao zaigrati i za aktualnog europskog prvaka Barcelonu. Kako se čini konačno je sebe pronašao i Damir Markota skrasivši se u Union Olimpiji, trenutno najboljem klubu NLB Lige i najugodnijem osvježenju Eurolige.

Pored nabrojanih nekolicina mladih igrača Širokog ove sezone ima također zapaženu rolu u svom klubu, pa je za očekivati neke nove uzlete, izbijanja u orbitu nekih novih Baraća, Planinića, Bogdanovića…

Rakitić, Ćorluka, Petrić, Papac, Jelavić…

Već standardno nekolicina Hrvata iz Bosne i Hercegovine imaju važnu ulogu i u nogometnoj reprezentaciji Hrvatske, a prošle godine takvi su među „Bilić Boysima“ bili i Rakitić i Petrić i Ćorluka, tri iznimno važna kotačića u tom njegovom stroju koji je godinu okončao bez poraza. Ivan Rakitić je bio uspješan i na klupskoj razini, jer je proljetos bio možda i najvažniji igrač kod Felixa Magatha, u momčadi Schalkea, koja je postala njemački doprvak, a u tekućoj sezoni su se plasirali i u Drugi krug Lige prvaka. Ovih dana je aktualan Rakitićev transfer u Manchester City pa bi u na taj način pojačao hrvatsku koloniju u Premiershipu.

Vedran Ćorluka, iako dosta mlad, tamo se već ustalio, baš kao i među „vatrenima“. Prošle sezone je također bio jedan od zaslužnijih na Tottenhamovom putu plasmana u Ligu prvaka, dok je jesenas nažalost imao dosta manju minutažu, iako u ovog sjajnog obrambenog igrača ne treba sumnjati da će ponovno izbiti u prvi plan svog sadašnjeg kluba.

Mladen Petrić je sa HSV-om igrao poluzavršnicu Europske lige, bio jedan od prvih strijelaca tog natjecanja, a službeno i autor dva najljepša gola Europske lige. Imao je tijekom sezone manjih problema s povredama, no kada je spreman predstavlja udarnu iglu u sastavu iz Hamburga, te tada postaje nezamjenjiv i kod Slavena Bilića.

Saša Papac već duže vrijeme nije reprezentativac BiH, jer je sam tako odlučio, no to ga ne smeta da na klupskom polju ostvaruje rezultate za divljenje. S Rangersima je osvojio dvostruku krunu u Škotskoj, pružao odlične igre i u Ligi prvaka gdje su Manchester United i Valencia ipak bili prejaki za klub iz Glasgowa koji tako svoj europski put nastavlja kroz Europsku ligu.

Od prije par mjeseci suigrač Saše Papca postao je Nikica Jelavić, koji je ostvario transfer iz bečkog Rapida za svaku pohvalu, dečko je debitirao i za reprezentaciju, upisao se i među strijelce, te izbornik Bilić sasvim sigurno i na njega sve ozbiljnije računa.

Iličević, Jajalo, Bunoza, Šunjić, Peko, Sesar…

Definitivno Bilić računa i na Ivu Iličevića, ponajboljeg igrača njemačkog Kaiserslauterna. Sve više pozornost na sebe skreće i Mato Jajalo u dresu Koelna, jedno vrijeme dio hercegbosanskog trojca u veznom redu mlade hrvatske reprezentacije (Rakitić – Iličević – Jajalo!). Dva mlada bh reprezentativna stopera su također napravili transfere vrijedne spomena, jer je Ljubušak Gordan Bunoza prešao iz Karlovca u redove višestrukog poljskog prvaka Wisle Krakow, dok je Toni Šunjić dres Zrinjskoga zamijenio s onim belgijskog Kortrijka.

Pored njih dvojice u dresu mlade bh reprezentacije nastupa i Ivan Sesar, koji je prošle sezone postao seniorski prvak Slovenije sa Koperom, a potom potpisao za Dinamo gdje ipak nije mogao odmah ostati zbog jake konkurencije, pa je otišao na posudbu u Lokomotivu gdje je skupa s još jednim darovitim Hercegovcem, Ivanom Pekom, udarni tandem u ovom hrvatskom prvoligašu i zapravo je pitanje dana kada će se njih dvojica vratiti u Dinamo ili čak ostvariti neki veći transfer?

Ovim putem ćemo spomenuti još jedno, relativno nepoznato ime, ali dečka koji je istinska nogometna budućnost. On se zove Damir Zlomislić, tek mu je 19 godina, međutim imao je sjajnu polusezonu u GOŠK-u iz Gabele (nalazi se na posudbi iz Širokog Brijega) i smatraju ga najzaslužnijim što je klub iz hercegovačke „Troje“ senzacionalno postao jesenski prvak u Ligi Federacije BiH i stigao nadomak plasmana u bh klupsku nogometnu elitu.

Željko Bogut potukao domaću konkurenciju i doveo Kasparova u Široki Brijeg!

Kako Širokobriježani ne igraju samo nogomet i košarku, već se bave i ostalim sportovima najbolji je primjer Željko Bogut, koji je prošle godine po drugi puta postao prvak BiH u šahu porazivši sve ostale majstore i velemajstore iz Bosne, te ostalih bh šahovskih klubova.

No, više od osvajanja ove titule, Bogut će ostati upamćen po dovođenju velikog Garija Kasparova u Široki Brijeg, koji se tom prilikom pokazao kao veliki prijatelj i Širokog Brijega i čitave Herceg-Bosne. Naravno, možemo samo poželjeti što veći broj takvih prijatelja u raznim životnim sferama, a što manje kojekakvih smutljivaca koji su nam se ovih posljednjih godina, ponajprije po kojekakvim političkim linijama, pravili kao veliki prijatelji, a (ne)izravno nam nož u leđa zabijali.

Pored svih nabrojanih sportaša sigurno ima još onih koji zaslužuju da im se ime istakne, no ovo bi ipak bila ta neka krema, koja dokazuje koliko su bh Hrvati na sportskom polju jaki i koliko puno postižu i bez nekih prevelikih ulaganja.

Ivan Velić trener svih trenera

Kao što su košarkaši Širokog TT Kabela priča za sebe tako je i njihov trener Ivan Velić na tom trenerskom polju priča za sebe, čovjek koji je u Širokom ostavio neizbrisiv igrački trag, a posljednjih sezona usred Širokog Brijega polaže i trenersku „doktorsku disertaciju“.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti i neke druge naše trenerske stručnjake a kao što su primjerice Čapljinac Jasmin Repeša, nekoć izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije, a sada trener talijanskog Benettona. Isto tako i dva nogometna trenera koja ostaviše traga u Kini – Branko Ivanković i Miroslav Ćiro Blažević.

Zlatko Dalić dobro gura sa Slaven Belupom u HNL-u, Zvonimir Noka Serdarušić je nakon dugogodišnjih „čudesa“ s njemačkim Kielom pokušao voditi i reprezentaciju Slovenije, te Celje, a što baš i nije Bog zna kako dobro išlo… Robert Jurišić je napravio podvig s košarkaškim podmlatkom Posušja, jer su juniori ovog kluba senzacionalno postali prvaci Bosne i Hercegovine.

U svakom slučaju jedna lijepa sportska godina na koju Hrvati iz BiH itekako mogu biti ponosni i poželjeti da i ova Nova 2011. bude takva, ako čak ne i uspješnija.

Javno.ba


Nema komentara

Anketa

Ustavi