Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9569
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kultura » Hrvatski pisci i pjesnici iz BiH » Zvonimir Remeta

Zvonimir Remeta

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 01.12.2009. 15:23

Remeta Zvonimir (Klobuk kod Ljubuškog 1909— Sarajevo 1964) Gimnaziju je završio u Travniku, a studij prava u Zagrebu; doktorirao 1933. Radio je kao odvjetnik u Mostaru, Smederevskoj Palanci i Visokom. Za vrijeme rata bio je član ustaškoga prijekog suda te sudskog vijeća na suđenju Splitskome odredu u Sinju. Zato je 1945. osuđen na smrt; kazna je potom pretvorena u doživotni zatvor. Iz zatvora je pušten 1962.

U književnosti se javio još kao gimnazijalac pjesmama u travničkome đačkom listu “Nadi”. Potom objavljuje kratku prozu u “Hrvatskoj prosvjeti”, “Luči”, “Hrvatskoj straži”, “Hrvatskoj reviji” i drugdje. Posrijedi je psihološko-analitička novelistika s reduciranom radnjom i naglašeno lirskim akcentima (Vanda, Majka, Zabilješka o jednom sjećanju, Pijanac). Remeta je autor i triju uspjelih, tematski vrlo srodnih romana. Prvijenac “Grieh” (1942) naznačio je osnovnu problematiku koja je poslije samo neznatno varirana: ponori duše, etičke dileme, pitanje odgovornosti za počinjene postupke, mogućnost katarze, čežnja za čistoćom i harmonijom. Poput Dostojevskog-na koga se povremeno snažno naslanja-Remeta je analitik disharmonije u čovjeku i međuljudskim odnosima. Njegova je pozicija u biti moralistička, a izlaz i rješenja traži u vjeri i kršćanskoj etici. Težište romana prebačeno je u potpunosti na psihološki i misaoni svijet karaktera, a jednostavna fabula služi tek kao sredstvo da se lik suoči s određenim etičkim problemom. U romanima “Tako svršava” (1943) i “Sentimentalna reportaža” (1944) tematizira se obiteljski kompleks, posebice nezdrav odnos između roditelja i djece. Radnja je disperzira a čitatelj s naporom ulazi u unutarnju dramu likova i složen psihološki mozaik Obiteljske nesreće različito motivirane, povod su za ispitivanje tajanstvenih strana ljudske prirode.

Objavljeni u NDH, štoviše nagrađeni i najvišim državnim nagradama za roman 1943. i 1944. godine-Remetini su romani poslije dijelili sudbinu svojega autora: bili su proskribirani i prognani iz hrvatske književnosti.

Djela: Grieh, Zagreb, 1942; Tako svršava, Zagreb, 1943; Sentimentalna reportaža, Zagreb, 1944.

Kao što je primijetio suvremeni kritik Ton Smerdel, Remetin stil karakteriziraju nagle promjene pripovjednoga ritma, “izlomljena” i isprekidana rečenica te hotimična nedorečenost. Kritičar govori o “poentilističkom načinu pisanja” u kojem veliku ulogu igra “lirika trenutka”: Remetin poentilizam rastače epsko jedinstvo u korist impresije, ugođaja, fiksiranja psiholoških stanja:

Večer povuče zemlju u svoju sjenu. To bi odjednoć, bez onog tihog pridolaženja, večer zapravo pade odjednoć. Katja gotovo osjeti, kako se zemlja nagnu u noć. Kao udes... A njoj se činilo, da če ova noć biti drugčija. U čemu? To nije ni važno. Ona to stoga i ne zna. Možda bez tih misli...

Ona ustade i pođe u dvorište. Zaista je bila primietila, da večer još uviek drži nad njom kupove misli, i neka neobična razpoloženja. Htjela je odvojiti dušu od toga. Izašla je zato u dvorište, da se malo prošeta.

Božidar sada sigurno sjedi sam. U zatvoru. U uglu. I tup. On sjedi. Visoko gore poviše njega je rešetkast prozor. Nebo mu dolazi samo izkosa i škrto. A možda mu i ne dolazi. Sad se i u njegovu duhu odvija nit one priče, na koju ona misli.

Zvonimir Remeta, “Grieh”, Zagreb 1942.