Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 10059
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Literatura » Recenzije knjiga » Dubravko Lovrenović: Na klizištu povijesti: Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska Zoro, 2006.

Dubravko Lovrenović: Na klizištu povijesti: Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska Zoro, 2006.

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 21.11.2009. 11:48

Dubravko Lovrenović: Na klizištu povijesti: Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska Zoro

Recenzija: Lovrenovićevo djelo, koje detaljistički pokriva cijeli period-osim prvih deset godina- srednjovjekovnoga bosanskoga kraljevstva, besumnje je najčitkija, najmodernija i najenciklopedičnija knjiga o tom razdoblju stare Bosne. Usporedi li se s drugim djelima pokrivajućima to doba (među kojima se ističe modernošću Ćirkovićeva «Istorija srednjovekovne bosanske države», 1964.- koja, doduše, obaseže šire razdoblje), razvidno je da ih je auktor premašio multidisciplinarnošću pristupa, jasnoćom vizure, poredbenim paralelama te eruditskim asocijacijama natopljenom stilistikom u funkciji pojačanja živopisnosti obradbe opisivane i objašnjavane povijesne materije. Da se potencijalni čitatelj ne izgubi u narativnim labirintima, sažeto se središnja tema knjige može prikazati u nekoliko teza: staro je bosansko kraljevstvo po svojoj fizionomiji pripadalo krugu istočno-centralnoeuropskih država katoličke Europe (a ne bizantske); presudni je utjecaj u samoj državi kao posrednički model i dominantan susjed igrala Ugarska; Crkva bosanska nije bila ni heretičko-dualistička ni istočno-pravoslavna, no domaća autokefalna crkva slavenskoga obreda nastala na zasadama katoličanstva; obred krunidbe prvoga bosanskoga kralja izveo je «djed» Crkve bosanske; jedan od središnjih simbola autohtonosti i, modernim rječnikom, suverenosti stare bosanske države bijaše bosanska kruna- izvor niza povijesnih zapleta, pretenzija i vojno-političkih urota i pohoda. Težina je autorova izlaganja na diplomatsko-dinastičkim, političkim, svjetonazorskim i vojnostrateškim zamislima, ciljevima i sukobima, dok je gospodarske, prometne, etničko-jezično-kulturalne, demografske, umjetničke i općenito civilizacijske u užem, etničkom smislu, strujnice samo ovlaš spomenuo i dodirnuo, ponajviše ih povezujući sa srednjoeuropskim civilizacijskim kompleksom. Stoga, unatoč čestom auktorovu zazivanju jednoga od otaca moderne historiografije Ferdinanda Braudela, njegova monografija o starobosanskoj državi ostavlja dojam inoviranoga i virtuoznoga «remakea» tradicionalnih povijesnih pripovijesti Klaića, Ćorovića ili Ćirkovića, a manje mozaika integrirajućega sve oblikovne historijske silnice, od gospodarskih do jezičnih (uostalom, dvojbeno je može li jedan povjesničar kompetentno pokriti sva ta opsežna područja). Središnja teza o krunidbi Tvrtka I. u bosanskom Mileševu/Milama kod Visokog, i to ne od katoličkih ili srpsko-pravoslavnih crkvenih dostojanstvenika, nego od biskupa (djeda) Crkve bosanske, iznesena je u dodatku na kraju knjige. Autor je u argumentiranju te tvrdnje pokazao zavidan stupanj obaviještenosti i poznavanja onodobnih prilika, ilustriranih mnogobrojnim svjedočanstvima o međuigri manifestacija moći svjetovnih i crkvenih autoriteta. No, neovisno o tom hoće li buduća povjesnica prihvatiti ili odbaciti teze o ključnim ulogama bosanske krune ili o zasnivanju legitimiteta bosanskoga kraljevstva na karizmi Crkve bosanske, Lovrenovićeva opsežna (oko 800 stranica velikoga formata) studija zasigurno je izuzetan udjel u oblikovanju velike moderne historiografske sinteze o bosanskome srednjovjekovlju.