RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Mirjana Kasapović: Bosna i Herecegovina Podijeljeno Društvo i Nestabilna Država

Napisano 21.11.2009. 11:46
Mirjana KasapovićRecenzija: Knjiga Mirjane Kasapović, politologinje s Fakulteta političkih znanosti Zagrebačkoga sveučilišta, vjerojatno je najbolja i najrealističnija analiza društvenih i političkih odnosa u suvremenoj Bosni i Hercegovini. U šest poglavlja (1. Uvod: Je li BiH suverena država ?; 2. Teorije i obrasci konsocijacijske demokracije; 3. Konsocijalizam u Bosni i Hercegovini: povijesne pretpostavke i oblici; 4. Bosna i Hercegovina kao ustavna konsocijacijska demokracija; 5. Nedostaci konsocijacijskog modela u Bosni i Hercegovini: Zašto ne funkcionira demokratska država ?; 6. Zaključno razmatranje: Ima li izgleda za demokratsku državu ?) dan je povijesni prikaz BiH kao zemlje u kojoj nikad u razdoblju nakon sloma stare bosanske države (1463.) nije postojala suglasnost o tom treba li ta zemlja uopće postojati kao individualizirana politička jedinica, a što je situacija i danas kad je ta država upisana u međunarodni politički zemljovid isključivo voljom bitnih čimbenika međunarodne zajednice. Kao model u kojem bi takva «neželjena» zemlja uopće mogla kako-tako funkcionirati, autorica predlaže sudruštveni ili konsocijacijski model kakav je na snazi u zemljama u kojima postoji trajna i snažna društvena podijeljenost (primjeri su Nizozemska, Austrija i Švicarska). U praksi bi se to svelo na teritorijalno-nacionalno razgraničenje-koje je ionako provedeno u zbilji- oplemenjeno nizom društvenih i političkih mehanizama koji bi onemogućavali preglasavanje i diskriminaciju manjinskih zajednica na bilo kojoj razini. Kako su to primijetili politički teoretičari, sudruštvena je demokracija «dragovoljni apartheid», oprimjeren parolom «odvojeni, ali jednaki», što je ilustrirano primjerima npr. Nizozemske u kojoj je provedena društvena podjela između katolika, protestanata i svjetovnjaka na svim razinama, od bolnica i TV postaja do sportskih društava i sindikata. Budući da su teoretičari demokracije odavno primijetili da je za opstojnost demokratskoga društva nužna volja većine stanovništva, te da u slučaju ako takve volje nema (Hrvati, Bošnjaci i Srbi imaju oprječne i suprotstavljene vizije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti BiH), jedino je rješenje konsenzus među političkim elitama i konsocijalizacija društvenoga ustroja. Nakon što je detaljno izložila načine funkcioniranja konsocijalnih demokracija, te citirala glavne stavove bošnjačkih, hrvatskih i srpskih političkih čelnika, predstavnika međunarodne zajednice, analize sociologa, povjesničara i politologa, autorica završava svoju knjigu pesimističkim tonom: budućnost Bosne i Hercegovine je ili u konsocijacijskoj demokraciji (za koju postoje dosta slabe pretpostavke poglavito zbog bošnjačke želje za pretvaranjem BiH u bošnjačku nacionalnu države i srpske nezainteresiranosti za bilo kakvu Bosnu i Hercegovinu koja prelazi granice Republike Srpske kao etnički srpske države, te netolerancije i radikalizma i u elitama i u pučanstvu triju nacionalnih zajednica BiH) ili u slijepoj ulici truljenja i propadanja kao kolonijalnoga protektorata stranih sila.
Ova je studija naišla na odobravanje u hrvatskoj i srpskoj javnosti, te na odbijanje u bošnjačkoj, što je rezultiralo i polemikama, od kojih se neke mogu naći na web stranici

Nema komentara

Anketa

Ustavi