Narodnosne znacajke prvobitne slavenske jezgre u srednjovjekovnoj Bosni tada jos nisu bile jasnije izrazene. Uloga, pak, dubrovackog notara Paskala u tom gibanju upucuje na zakljucak da je u predodzbi Dubrovcana o slavenskom, kontinentalnom zaledu tada vladala spoznaja o odlucujucem polozaju Srbije. Vec je u doba velikog zupana Stefana Nemanje, nakon osvajanja Duklje 1183. god., Raska zavladala citavim prostorom oko Dubrovnika, od Zahumlja, preko Travunje do Duklje. Takav je opseg imala i u prvoj polovici XIII. stoljeca. U takvu su predodzbu bili ukljuceni i podaci o politickoj pripadnosti Bosne u pocetku njezine povijesti. Porfirogenetu je, kako je istaknuto, "zemljica Bosna" u sredini X. stoljeca u sastavu Srbije. Slicna je i prostorno-politicka predodzba o kontinentalnom zaledu u popa Dukljanina, odnosno Grgura Barskoga, dva stoljeca poslije. U sredini XII. stoljeca dukljanski kronicar Primorju (Maritima), koje dijeli na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, suprotstavlja Srbiju ili Zagorje (Surbia, Transmontana), sastavljenu od Bosne i Raske.55 U takvom misaonom ozracju i papinske bule potkraj XII. i u prvoj polovici XIII. stoljeca, sadrzaj kojih se ocigledno temeljio na dubrovackim obavijestima, poistovjecuju Srbiju s Bosnom (regnum Servilie, quod est Bosna).56 U casu kad nastaju te papinske bule, u razdoblju bana Kulina i Mateja Ninoslava, Bosna, razumije se, nije bila sastavnim dijelom Srbije, ali su reminiscencije na njezinu prvobitnu politicku pripadnost jos u prvoj polovici XIII. stoljeca bile veoma jake, prije svega u gradovima Gornje Dalmacije (Bar, Dubrovnik). U skladu s takvim shvacanjem, a djelovanjem dubrovacke kancelarije, u jednom su vremenski ogranicenu razdoblju i nazivi "Srblin" i "Vlah" prodrli u bosanske isprave. To znaci da naziv "Srblin" u Ninoslavovim ispravama nije odrazavao etnokulturne znacajke Bosne, nego je bio zakasnjelim plodom politickih utjecaja sto ih je Srbija u njoj imala prije utemeljenja bosanske drzave, odnosno bosanske banovine. Zato te nazive ne mozemo smatrati egzaktnim svjedocanstvom o srpskoj narodnosnoj pripadnosti Bosne u prvoj polovici XIII. stoljeca. Upravo suprotno, oni su dokaz o neodredjenosti njezina etnodrustvena ustrojstva. Pri tome nije bez vaznosti cinjenica da se identifikacija: "Srblin" = Bosanac nalazi samo u tri spomenute isprave bana Mateja Ninoslava i da im u kasnijoj gradi nema traga. A vec u XIV stoljecu narodnosno nazivlje u bosanskim vrelima dobiva izvorno, bosansko obiljezje.
Kontaktirajte nas
Nema komentara