RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Humanitarni projekt hrvatskih iseljenika i mostarskih entuzijasta

Napisano 08.11.2014. 12:06
Mostar

Njemačka humanitarka hrvatskog porijekla Olga Stoss pokazala je veliko zanimanje za veliki projekt izgradnje centra za osobe s posebnim potrebama koji će se početi graditi u Rodoču. Projekt je vrijedan 8 milijuna maraka. Ovih dana su ostvareni prvi kontakti s osobama koje vode velike europske projekte i koji su spremni pomoći izgradnji.

Prema idejnom planu, centar će u sebi objediniti ustanove koje će se za osobe s poteškoćama u razvoju pružati usluge od vrtićkog doba, osnovne i srednje škole, ali i trajni boravak za one starije od 18 godina.

 

Realizacija projekta

Zemljište od 30 tisuća četvornih metara u krugu kampusa Sveučilišta u Mostaru je u Rodoču već osigurano. Trenutačno se radi na prikupljanju potrebne dokumentacije kako bi se s njemačkim humanitarcima moglo razgovarati o njegovoj konačnoj realizaciji.

Niko Marušić, voditelj Odjela za iseljeništvo Hrvatskog narodnog sabora u BiH i jedan od idejnih pokretača projekta izgradnje centra, učinio je prvi korak k osmišljavanju ovog pothvata. Nakon što je posredovao nabavi posebnih invalidskih kolica za trinaestogodišnjakinju Niku Miličević iz Mostara koja boluje od najtežeg oblika cerebralne paralize on je s Vladom Vukojom, hrvatskim iseljenikom iz Švicarske koji je financirao nabavu kolica, krenuo u prikupljanje donacija za izgradnju centra za osobe s posebnim potrebama. “Negdje oko Božića sam posjetio Udrugu za osobe s posebnim potrebama Vedri osmjeh. Loši uvjeti u kojim ta udruga egzistira i premali prostor za oko tridesetak njezinih članova jednostavno su me natjerali da barem pokušam osmisliti ideju izgradnje svrsishodnijeg prostora za osobe s poteškoćama u razvoju”, kazao je Marušić.

Njegovom inicijativom su hrvatski iseljenici iz Njemačke i Švicarske na čelu s Olgom Stoss  krenuli u pokretanje akcije o izgradnji najmodernijeg centra koji bi bio prihvatilište za veliki broj djece na razini regije. Humanitarni koncert u Frankfurtu okupio je predstavnike udruga iseljenika iz Švicarske, Austrije i Njemačke, ali i poglavarstvo njemačkog grada Bad Homburga. Humanitarnoj večeri nazočio je i gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić i vlasnik građevinske tvrtke Vranica Ilija Vrljić, čiji ured financira idejni projekt.

 

Prezentacija ideje

Danijela Kegelj, predsjednica Udruge Vedri osmjeh, koja je uz Maju Mustapić, ravnateljicu Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama u Mostaru, trenutačno koordinatorica projekta, naglašava kako je suradnja s humanitarkom Olgom Stoss sve intenzivnija. “Ona je zajedno s izaslanstvom njemačkog grada Bad Hamburga u veljači ove godine posjetila Mostar. Mi smo im prezentirali našu ideju, postavke i pristupe o izgradnji centra. To je urodilo plodom. Sada imamo prve kontakte s osobama koje vode velike europske projekte i koji su nam raspoloženi pomoći”, kazala je Kegelj. Osim borbe za osiguranje donacija, trenutačno se vode bitke k usklađivanju zakonske regulative koja u Federaciji BiH, kada se radi o osobama s posebnim potrebama, ima dosta manjkavosti. “Na primjer, u Los Rosalesu, koji je uz pojedine Caritasove ustanove i projekte jedini društveni centar u regiji za osobe s posebnim potrebama, imate predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje čiji su djelatnici pokriveni plaćama i materijalnim troškovima. Nažalost, stručni kadar koji radi u radionicama za stariju djecu nitko redovito i sustavno ne financira. Taj se dio u zakonu mora promijeniti. Ovdje nije problem u volji pojedinaca već u nepostojanju sustavnog rješenja”, upozorila je Kegelj.

Osnovni cilj pokretanja centra je osposobljavanje osoba s posebnim potrebama ka što normalnijim životnim tijekovima. Objedinjavanje predškolskih radionica, osnovne i srednje škole, ali i trajnog boravka za osobe starije od 18 godina pružilo bi ovim osobama, ali i njihovim roditeljima mir i prigodu za dostojanstven život uz rad i zanimanje. “Pojedini roditelji zbog starosti, bolesti ili nekih drugih razloga više ne mogu skrbiti za svoje dijete s poteškoćama. Kod nas ne postoji mjesto za njihov trajni boravak. Ponekad dobivamo savjete od ljudi da dijete smjestimo u ustanovu u Stocu ili neku sličnu njoj. Svatko od nas roditelja tko je vidio ustanove takvoga tipa, osim u slučaju krajnje nužde, ne bi svoje dijete smjestio u njih”, kazala je Kegelj.

Radno osposobiti osobe s posebnim potrebama bi, prema njezinom uvjerenju, trebao biti jedan od prioriteta cijele zajednice. “Ono što bi društvu bilo isplativije jest te ljude osposobljavati kroz radionice, a ne isključivo davati im socijalnu skrb koja je uvijek mala i nedostatna. Trenutačno se u srednjoj školi od 160 zanimanja nude samo dva i to zanimanje pomoćnog cvjećara i kuhara. Naša je zamisao taj izbor u budućoj srednjoj školi koja će biti smještena u novom Centru znatno proširiti i povećati, usmjeravajući djecu prema njihovim sposobnostima i mogućnostima”, istaknula je Kegelj.

Cilj izgradnje novoga centra je institucionalno riješiti stavke koje ne postoje, nadopuniti koje postoje i unaprijediti stvari koje trenutačno postoje, ali u malom opsegu.  “Osnovna i srednja škola su trenutačno neuvjetne, ne postoji radionica kao ni smještaj za trajni boravak. Naša djeca nisu psihički bolesnici. Oni su invalidi i osobe s poteškoćama u razvoju koji mogu pružiti svoj pozitivan udio društvu ako im institucije to dopuste. Upravo zbog toga i želimo našu djecu osposobiti da društvu budu na korist, a ne na teret, ma koliko to mnogima zvučalo kao bajka, naše samozavaravanje ili gubitak vremena. Radno angažirati osobu s poteškoćama u razvoju uvijek znači angažirati, zaposliti i dio osoba bez poteškoća. Radionice koje će ih obučiti za određena zanimanja pružit će im osjećaj smislenog i ispunjenog života – što i jest naš cilj”, zaključila je Kegelj.

 

Objedinjavanje institucija

Ustanova Vrtići Mostar bilježi ukupno 20 djece s poteškoćama u razvoju. Između 70 i 80 osnovnoškolaca pohađa školu u neuvjetnim prostorijama iza Gradske vijećnice. U klupama Srednje turističko-ugostiteljsko škole u pomoćnom zanimanju kuhara i slastičara sjedi 30 učenika s posebnim potrebama. Objedinjavanje ovih institucija s naglaskom na postojanje radionica u kojima bi se ovi mladi ljudi obučavali za svoja buduća zanimanja puno bi značilo i njima i njihovim roditeljima. Za njih i njihove obitelji olakšanje, a za društvo isplativije usmjeravanje radnog kapaciteta osoba koje su ipak sposobne u određenoj mjeri svoj kruh sami zarađivati ako im se za to pruži prilika.

DL


Nema komentara

Anketa

Ustavi