Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9575
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Obljetnica stradanja travničkih Hrvata

Obljetnica stradanja travničkih Hrvata

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 08.06.2011. 13:26

Otkrivanjem spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilima župe Brajkovići u selu Ovnak, travnički Hrvati danas će obilježiti 18. godišnjicu stradanja i progona u proteklom Domovinskom ratu. Na poseban način počast će se i ove godine odati 37-ici strijeljanih hrvatskih zarobljenika iz sela Bikoši i Maljine. Obitelji ubijenih i predstavnici Udruga već 18 godina traže pravdu i istinu o tijelima većine strijeljanih tog 8. lipnja 1993. u Bikošima kao i brojnim drugim Hrvatima koje su pripadnici Armije BiH, ojačani arapskim državljanima, ubili početkom lipnja 1993. godine.

Sam general Mehmed Alagić u izvanrednom borbenom izvješću koje je 11. lipnja 1993. godine slao u Zapovjedništvo Armije BiH piše kako su 'egzekutori organizirani u trojke'. Pojednostavljeno rečeno ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva te pljačkom njihove imovine upravljalo se iz lokalnih krugova, a u izvršenje su se aktivno uključili krajiški Muslimani (protjerani s područja pod srpskim nadzorom) i arapski državljani uključeni u redove Armije BiH, odnosno Sedme muslimanske brigade i Trećeg korpusa u čijoj je odgovornosti bio Travnik.
Jedan od travničkih župnika, M.I., koji je i sam jedva izvukao živu glavu te uspio pobjeći u Rankoviće u novotravničkoj općini, još je 1993. istražiteljima detaljno opisao strahote koje vidio i doživio početkom lipnja 1993. u Travniku.

„Tijela ubijenih župljana ležala su posvuda, a crkve i hrvatske kuće sustavno su pljačkane. Pod nadzorom logističara Asima Gradinčića sustavno je opljačkano na tone hrane iz travničkog Caritasa. Najviše straha sijali su arapski državljani u redovima Armije BiH. Mudžahedini su bacali kipove svetaca, a križ uzet iz dvorišta crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku vezali su za auto i vukli po gradu“, opisivao je strahote koje je prošao travnički župnik.

U Ovčarevu, jednoj od travničkih župa, jedina živa osoba koju je zatekao župnik prilikom obilaska terena u lipnju 1993. bio je 60-godišnji Stipo Bodut, duševni bolesnik. Kada je mudžahedinima ponestalo ljudi, po svjedočenju župnika, iživljavali se na životinjama, posebno svinjama koje su ležale svuda uokolo s izvađenim očima.
Vrhunac licemjerja bilo je prisiljavanje istog tog župnika da javno putem medija i pod prisilom kaže za tadašnju TV BiH da je u Travniku sve u uredu te da su za sukobe krivi Hrvati i HVO. Da su čelnici Armije BiH točno znali što se događa na terenu sam je u izvanrednom izvješću potvrdio Mehmed Alagić koji je znao za sukob između Andrića zvanog Žuti i Tihomira Blaškića. Ako je znao što se događa u njemu neprijateljskim redovima, nije teško zaključiti da je do u detalje znao što rade njegovi vojnici.

No, zbog smrti general Armije BiH Mehmed Alagić nikad neće odgovarati za zločine nad Hrvatima u središnjoj Bosni.

Uz sramotno niske presude generalima Armije BiH Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi, smrt generala Rasima Delića također ukazuje na to da će zločini nad travničkim Hrvatima, ubojstva i progoni zauvijek ostati nekažnjeni. Jedino za što su Hadžihasanović i Kubura proglašeni krivim kad je Travniku riječ je da nisu spriječili ritualno ubojstvo Dragana Popovića počinjeno u logoru Orašac 21.10.1993., te da nisu poduzeli nužne i razumne mjere da kazne pljačke u selima Šušanj, Ovnak, Brajkovići i Grahovčići, a koje su se događale u lipnju 1993.

Analizom presude Hadžihasanoviću i Kuburi, vidljivo je da Haški sud nijednog od njih dvojice nije proglasio krivim za ubojstva 4 Hrvata u selu Miletići u travnju 1993. te 24 Hrvata 8. lipnja u Maljine. Ostali zločini nad Hrvatima u selima na području travničke općine, a opet je riječ o selima Maljine i Miletići te Brajkovićima, Ovnaku, Čuklama i gradu Travniku pripisani su mudžahedinima kao i okrutna mučenja u logoru u Mehuriću gdje je bilo mobilizacijsko središte odreda El Mudžahidin. S druge strane, pretresno vijeće Haaškog suda potpuno je zanemarilo činjenicu da je odred El Mudžahidin bio u sastavu Sedme muslimanske brigade, odnosno Trećeg korpusa Armije BiH te tako oslobodio odgovornosti zapovjednike ovih postrojbi, Hadžihasanovića i Kuburu, većine zločina nad travničkim Hrvatima. Zapovjedna odgovornost u slučaju progona i zločina nad travničkim Hrvatima po svemu sudeći, ostat će nekažnjena.

Domaćem pravosuđu preostaje samo procesuirati neposredne izvršitelje. No, zasad nije pokazano skoro nimalo volje da se to uradi, a bez sudskih procesa teško će biti pronaći tijela stradalih u Bikošima i Maljinama...

Artinfo