Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9589
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Ubijene Hrvate bacali u fekalije

Ubijene Hrvate bacali u fekalije

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 16.06.2011. 10:01

Ubijene Hrvate bacali u fekalije

■ Na mjestu Markova posljednjeg počinka danas nema svijeće, križa ili bilo kojeg znaka koji bi upozorio da je među fekalijama ljudsko tijelo
■ Idućih dana Institut za nestale osobe BiH nastavit će s akcijom traženja ostalih tijela ubijenih Hrvata Bugojna. Postoje indicije gdje bi mogli biti...
■ Samo da ga dostojno pokopam, to mi je jedina želja. Obećanja je bilo puno da ćemo naći svoje najmilije, ali od toga do sada ništa, priča nam Mara

Septička jama na kućnom broju 130 nekadašnje Ulice Slobodana Rodića, a današnje Ulice Armije BiH u bugojanskom naselju Čipuljić, skoro 18 godine bila je grob Marka Bartulovića, jednog od 20 nestalih vojnika - bugojanskih Hrvata. Tijelo ubijenog Marka, koji je u trenutku likvidacije bio odjeven u modro radničko odijelo, pripadnici Armije BiH ubacili su kroz uski otvor travom zarasle jame s ljudskim fekalijama.

Umjesto svijeća poklopac

Na mjestu Markova počinka danas nema svijeće, križa ili bilo kojeg znaka koji bi slučajnog prolaznika upozorio da je među otpadnim vodama i fekalijama ležalo ljudsko tijelo. Tek bijeli poklopac razmontiranog električnog štednjaka pokrivao je uski u travu zarastao ulaz jame. Činjenicom da je u njihovu dvorištu ležalo tijelo ubijenog bugojanskog Hrvata, zbunjena i zgrožena je ostala srpska povratnička obitelj Krste i Dijane Kadijević. Lomeći ruke od užasa, starija gospođa drhtavim glasom govori kako je u otvor septičke jame 2001., kad su se vratili u rodnu kuću, ušao njihov pas.
"Kratko je zalajao i izašao, sad se sjećam, ali nikad nisam ni u snu mogla pomisliti da bi netko u septičku jamu ubacio mrtva čovjeka", prepričava nam očajna Dijana koja od ponedjeljka, kad su stručnjaci iz Instituta za nestale osobe BiH pronašli posmrtne ostatke Marka Bartulovića, gotovo ne spava. Lijepo uređen svježe pokošeni travnjak i pitomi šljivik nakon tog ponedjeljka djeluju zlokobno. Ni pjev ptica koji zvonko odzvanja iz obližnjih čempresa i zelenih bosanskih šljivika ne mogu razbiti neku tmurnu nevidljivu koprenu, koja se nadvila ponad bugojanskog naselja Čipuljić. Istražiteljski timovi u bijelim zaštitnim odijelima, čizmama i maskama i idućih dana planiraju pohoditi ovo naselje u kojem je prije rata živjelo većinom srpsko stanovništvo, sastavljeno od radničke klase zaposlene u obližnjoj tvornici alata UNIS.
Trebaju, tvrde naši sugovornici iz Udruge poginulih i nestalih branitelja općine Bugojno i HVIDR-e, temeljito istražiti još 15-ak septičkih jama za koje postoje indicije da su u njih bačena neka od tijela ubijenih bugojanskih Hrvata. Timovi će opet pretraživati otvore septičkih jama koji se kriju ispod netom obnovljenih kuća ili nekadašnjih obiteljskih zdanja čije se konture danas jedva naziru ispod dominirajuće zelene šikare. Dijana i njezin suprug Krsto jedva čekaju da se i taj posao, kad već mora, odradi što prije, jer im je teško živjeti sa spoznajom da se u njihovu dvorištu i susjedstvu kriju tako morbidna grobišta s ljudskim ostacima.
"Izvlačenje posmrtnih ostataka ubijenog Marka Bartulovića", tvrdi Dijana nadvikujući se s lavežom nervozna psa, "teklo je vrlo brzo. Nekoliko njih je", kaže, "ušlo u dvorište s nekakvom kartom i samo su kratko rekli - to je tu. Nisam puno gledala, osim što sam vidjela da su kod pokojnika pronašli neke dokumente s kojih su čistili prljavštinu. Što ćemo sad, kud ću, teško nam je, ali nemamo ništa osim ove kuće koju smo jedva obnovili", pravda se naša tužna domaćica, koju je ekshumacija dovela do toga da se nakon dugog niza godina u svom dvorištu susretne sa svojim školskim prijateljicama koje danas predstavljaju Udrugu obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna. Umjesto da na nekoj obljetnici mature, uz piće i glazbu, evociraju uspomene iz školskih dana, tri emotivno skršene žene pričaju o ratu, ubijenim i nestalim zarobljenicima, čiji posmrtni ostaci možda danas leže u susjedovim septičkim jamama koji su, umjesto zemlje, prekriveni ljudskim fekalijama.
Morbidna činjenica natjerala je Maru Jezidžić da dođe iz Trogira, u kojem nakon progona danas živi, nadajući se da će nakon 18 godina pronaći kosti svog supruga Frane.
"Samo da ga dostojno pokopam, to mi je jedina želja. Obećanja je bilo puno - da ćemo naći svoje najmilije i da će krivci biti kažnjeni, obećavali su nam svi, od političara, predstavnika međunarodne zajednice, do haaške tužiteljice Carle del Ponte, koja je 2006. boravila u Bugojnu. Došla sam i ostat ću tu cijelo ljeto, dok ne završe iskapanja", priča ojađena gospođa u crnini na čijem su licu strepnje i iščekivanje urezali svoje tragove. Dok nam Sarafina Kolovrat, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja Domovinskog rata općine Bugojno, priča o mukama koje su prošli u potrazi za svojim najmilijim, iznad njezine glave promatramo plakat Međunarodnog ureda za nestale.

Imaju pravo znati

Na njemu dominiraju tri upitnika "Možda je kraj vode", "Možda je pored puta", "Možda je pored drveta", s naglašenim zaključkom na kraju: "Imam pravo da znam". Očito da ni autori ovog plakata iz ICPM-a nisu mogli predvidjeti nečiju morbidnu namjeru da ljudska tijela traže po septičkim jamama. Svakom normalnom u Bugojnu, i Hrvati i Bošnjaku, stalo je da se tijela ubijenih Hrvata konačno pronađu. Jer to može olabaviti odnose Bošnjaka i Hrvata. Ove ih stvari opterećuju. Neka se odgovorni uhite i osude, ali nam nije jasno koji još dokaz treba Tužiteljstvu da se takvo nešto napravi", pitaju se predstavnici i članovi hrvatskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata s kojima smo jučer razgovarali.

Dok oni zazivaju pravdu, autori zločina i zaštitnici onih koji su ubijena tijela Hrvata bacali u septičke jame ili su ih palili, slobodno paradiraju Bugojnom. Jedan od njih, Dževad Mlaćo, ratni načelnik Bugojna, nedavno je, na proslavi Ajvatovice, hodao u pratnji bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Za razliku od njega koji je u međuvremenu političku karijeru zamijenio nastavničkim pozivom u bugojanskoj Gimnaziji, hrvatske obitelji krišom obilaze mjesta za koje sumnjaju da su na njima pokopani njihovi najbliži.

TRAŽILI 500 KM ZA INFORMACIJE O UBIJENIM HRVATIMA

U Ured obitelji nestalih i poginulih hrvatskih branitelja Bugojna dolazili su ljudi koji su se predstavljali kao zapovjednici Armije BiH tražeći novac za informaciju o grobnicama gdje su pokopani nestali Hrvati. Jedan je donio ratni foto album gdje se fotografirao s Dževadom Mlaćom, inzistirajući da mu se za informaciju o grobnici da 500 KM.

| VL | HB.org |