Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9570
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » Sport » Gasi se nogomet u Ljubuškom, navijači ogorčeni općinskim vlastima

Gasi se nogomet u Ljubuškom, navijači ogorčeni općinskim vlastima

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 20.08.2018. 23:20

Idući vikend kreće natjecanje u nogometnoj Drugoj ligi FBIH skupina Jug, gdje je HNK Sloga iz Ljubuškog trebala gostovati kod HNK Neum. Ipak ove godine natjecanje kreće bez Ljubuška, na što su otvorenim pismom reagirali navijači ovog kluba, popularne “Rđe 94”, optuživši općinske vlasti u Ljubuškom za nebrigu oko ljubuškog sporta.

Preko stotinu mladih ove godine je ostalo bez treninga, natjecanja i sportskog druženja, ističu navijači ovog kluba, te navode kako su bili u Neumu i postavili transparent podrške voljenom klubu koji je u totalnom raspadu.

Ne samo to, uz seniore ugasio se i Ženski Nogometni klub Sloga osnovan 2014. te juniorska ekipa. Djevojke ove godine neće trenirati, njih 20ak od kojih mnoge objavljuju razočarane statuse po društvenim mrežama o nečemu u što su istinski vjerovali i voljeli. Svi treninzi, putovanja, kišne i sunčane dane na Babovcu, sve im je to oduzeto. Žalosno ali ni ŽNK Sloga Ljubuški od danas više ne postoji, ističe se u priopćenju.

Možda će se neki i sjetiti da se u Ljubuškom u sezoni 2000./01. igrala Premijer liga, i da nas na Babovcu Željezničar, Sarajevo i Velež nisu uspjeli pobijediti, prisjećaju se Rđe.

HNK Ljubuški prije Domovinskog rata je bio respektabilan klub na području bivše Jugoslavije. Stadion je izgrađen 1979. kad i splitski Poljud. Tadašnja NK Sloga je bila član regionalne lige koja se može mjeriti sa današnjom Premijer ligom BIH, a ekipa se sastojala većinom od domaćih, lokalnih igrača.

Po mnogima, legenda tadašnjeg kluba bio je Slobodan Rogić – Bodo koji je jedne godine bio istovremeno igrač, kapetan, trener i oružar. Može se reći da je čovjek ostavio dušu na stadionu jer je nakon izlaska iz bolnice otišao na utakmicu te nakon dolaska kući umro.

Bivši igrači su trenirali pomladak koji je znao brojati do 150 članova u svim kategorijama. Djeca su trenirala besplatno, a opremu je financirao klub. Najbolji juniori su priključivani u prvu momčad, a pionirima je bila čast skupljati lopte iza gola. Navijači , popularne RĐE su redovito dolazili bodriti svoj klub i igrače iz svoje sredine. Svi se sjećaju: Bode, Vape, Džaje, Ćuće, Dupice, Mije, Baje, Perače, Rade, Brice, Šišlije, Medića, Unane, Alije… Bila je to nogometna idila u maloj sredini, podsjećaju navijači na neka bolja vremena.

Poslije rata igrači se sami organiziraju i počinju igrati u novoformiranoj ligi Herceg-Bosne, promijenivši ime kluba u HNK Ljubuški. Uz Široki Brijeg, Ljubuški je bio najozbiljniji kandidat za osvajanje titule. U klub dolazi Branko Međugorac i sam financira gotovo sve.

On dovodi mnoga poznata imena: Bartolovića, golmana Terkeša, Ravlića, Marinčića, Kordića i druge koji uz domaće snage Šošu, Vučića, Šalinovića, Medića, Iveka i drugih osvajaju Kup Herceg-Bosne i to dva puta, sezone 1994/95. protiv Sloge Uskoplje 2:0 i 1995/96 protiv Širokog Brijega 4:1). To je bila prava ekipa koja je punila stadione i imala visoke ambicije, navodi se u ovom pismu.

Danas smo došli u situaciju da dođemo na otužni Babovac, vidimo “Profu” kako sam kosi travu i trenira 10ak upornih dječaka koji su još uvijek aktivni. Bivša uprava o kojoj riječi ne treba trošiti izašla je iz kluba. Kratki uzlet u Prvu Ligu rezultirao je još većom dubiozom i danas konačnim krahom nekoć respektabilnog kluba. JKP Parkovi su preuzeli Babovac, sustav je činilo se resetiran, međutim bilo kakva podrška grada i Općine za sportski kolektiv je izostala, ogorčeni su navijači.

Smatraju kako su ljubuški načelnik Nevenko Barbarić i njegovi suradnici u jeku euforije, svi odreda bili okupirani nastupom Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, ili organizacijom Lige mjesnih zajednica. Ističu kako to sve dođe i prođe, međutim Sloga ili HNK Ljubuški, svejedno je kako bi se zvalo je “nešto što je utkano u genetski kod svakog Ljubušaka“.

Ako malo zagrebemo po površini paradoks rada Općine i nebrige za sportske kolektive se ogleda u mnogobrojnim “investicijama” koje su predviđene ovogodišnjim proračunom. Npr. izdvojeno je 30.000,00 KM za organizaciju “Adventa 2018.”. Da, upravo onog Adventa kojeg mladi iz Udruge “Agape” godinama nesebično grade apsolutno volonterski i koji svaki Božić dignu grad iz sivila, ističu navijači, te dodaju:

Općina je ove godine to odlučila privatizirati, nepotrebno potrošiti 3o.000,00 KM koje bi bile sasvim dovoljne da jedan nogometni klub dobije infuziju za bar pola sezone. A ovi momci i cure iz Udruge Agape to rade besplatno za viši cilj. Mjesecima i godinama pomažu socijalno ugrožene iz Ljubuškog i okolice. Monty Python se ne bi toga sjetio, kao naši općinari.

Vrtimo godinama priču da je gotovo 40% proračuna potrošeno na plaće i naknade zaposlenima, dok je prosjek u normalnim zemljama 15 do 20%, kao i apsurdno netransparetno i neracionalno trošenje sredstava, vješto kamuflirano pod kontima poput “Ugovorene i druge posebne usluge” koje su koštale našu općinu 465.000,00 KM. S tim novcem možete subvencirati Nogometni, košarkaški i odbojkaški klub u općini za idućih 5 godina, navode članovi Rđa.

Izdvojili su i proračun Općine Ljubuški za 2018. na sljedećem linku, gdje kako navode postoji desetke neracionalnih i nelogičnih ulaganja.

Ove godine je planirana investicija od 250.000,00 KM za Javnu garažu (pobogu kome i zašto?) jer Ljubuški nije velegrad, parkinga ima na pretek, pa imate 36.500,00 KM izdvojenih za Radio Herceg-Bosne koji je gotovo ugašen. Državno – uhljebski radio za kojeg sve Općine izdvajaju određeni iznos iz proračuna koji naravno netransparentno ide pojedincima, navodi se u priopćenju.

Mogli bi u nedogled analizirati neracionalnu i apsurdnu politiku raspodjele jer očito da je “Ljubuško Silo” važnija investicija od sportskog kolektiva i 200 djece koja će ovu jesen i zimu nogomet moći trenirati jedino na Playstationu ako ga imaju, ili možda u FC Memmingenu. Pa jedna Gabela igra nogometnu Premijer ligu, Čapljina je dugogodišnji prvoligaš, a mi nismo kadar ni imati bilo kakav sportski kolektiv, pa ispred nas su uz dužno poštovanje, Višići, Drinovci, Blagaj, Kruševo i još desetak seoskih klubova iz Hercegovine. Kad vidite jedan FK Klis iz Buturović Polja koji je napravio brend od malog seoskog kluba pa su završili prošli sezonu na 2. mjestu u Drugoj ligi Jug, jasno da se može ako netko ima sluha i volje, navode brojne primjere ljubuški navijači.

Kao svijetli primjer ljubuškog sporta ističu HRK Izviđač, ali bez pomoći poduzetnika ne bi bio ni na sportskoj karti BiH.

Sad svakako slijedi fokus na izbore i ponovno čuvanje privatnog političkog interesa umjesto društveno korisnog. Apsurdistanska politika nas tjera odavde pa tako da će se egzodus mladog, zdravo i poslovno sposobnog stanovništva nastaviti. NK i ŽNK Sloga su još samo još jedan evidentan primjer nebrige o ulaganju u mlade i budućnost našeg grada, ističu navijači.

Kažu nogomet se igra radi navijača, mi bi rekli igra se radi spomenute djece koja će iduće vikende biti primorani ići u Čitluk, Čapljinu i Široki Brijeg da treniraju i sa stidom morati konstatirati drugoj djeci da “mi u Ljubuškom NEMAMO klub” Ovo je apel i otvoreno pismo Načelniku da hitno pokrene stvari sa mrtve točke. Bila to utopija ili ne, RĐE žive za dan kad će se opet na stadionu čuti Galinijeva pjesma : “Dok je vatre u grudima ne gasi se nada, Ljubuški je Herceg Stjepan on lako ne pada, zaključuju popularne Rđe.