Web katalog
Najčitanije
Najčitanije zadnjih 7 dana
Najkomentiranije
Najbolje ocijenjeno
Statistika
- Ukupno registriranih korisnika: 9572
- Ukupno članaka: 23656
- Ukupno komentara: 2087
- Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
- Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44
Kad Mesić sreću dijeli
Kad Mesić sreću dijeli
Svi su u Zenici sretni, od sreće lepršaju po ulicama. A kad (još) sretnu Mesića, baš polude od puste sreće. Zato i jest ispjevana ona pjesma: Iz Zenice se niko ne vraća! Malo je, zapravo, falilo i da se Mesić ne vrati
| PIŠE: Josip VRIČKO, Oslobođenje
Ima, ljudi, u povremeno prijateljskoj Hrvatskoj jedan vrlo, vrlo simpatičan čovjek. A bio je i predsjednik. Deset godina, nije mu dalo više.
I sad više nije predsjednik, nego (samo) bivši predsjednik. No, to nikako ne znači da nije i dalje balkanski prvak - čak i sada nakon što je Hrvatska zagazila u Europsku uniju - u pričanju viceva. I tako, okićen titulom koju je branio više puta, bivši predsjednik i aktualni prvak u pričanju viceva putuje Balkanom. I, eno, ukazao se i u Zenici. Riječ je, da utvrdimo, iako ne sumnjam u, višekratno dokazanu, inteligenciju čitatelja, o Stjepanu Mesiću, kojega neki odmilja zovu Stipe, neki Steva(n), a neki ga ne zovu nikako. I griješe. Ovi posljednji, dakako.
Ali, nije to važno, možda i presudno, za dalju budućnost Bosne i Hercegovine je to što nam je svojim prvim, ali - ne daj Bože! - ne i posljednjim posjetom, otvorio oči. I s dvije-tri rečenice, baš kao što to rade šampioni, obranio titulu balkanskog prvaka! Evo, dakle, toga šampionskog vica. Konačno!
Iz Zenice se ni(t)ko ne vraća
„Mogu vam reći da me je Zenica impresionirala. Iznenadio sam se, prije svega, uređenosti grada. A ono što me je fasciniralo je izgled ljudi koji djeluju sretno“, kazao je visoki zenički gost, koji, po osobnom priznanju, čim vidi sretnog čovjeka, odmah ga spazi. Što, jasno, u Zenici i nije nikakva mudrost. Svi su u Zenici sretni, od puste sreće tumaraju po ulicama. A kad (još) sretnu Mesića, baš polude od puste sreće. Zato i jest ispjevana ona pjesma: Iz Zenice se niko ne vraća! Malo je, zapravo, falilo i da se Mesić ne vrati. Sretni Zeničani su od sreće - a od čega bi?! - toliko skakali oko njega, pa ga grlili, pa mu stiskali junačku desnicu... Malo je falilo da ga tako sretni postave za predsjednika BiH. Jer, što će ovolickoj Bosni tri predsjednika! Koliko bi onda trebala imati Kina?! Nitko se, međutim, zasad nije usudio tu radosnu vijest prenijeti Srbima i Hrvatima. Jer, oni bi sigurno poludjeli od sreće. No, doći će, nema sumnje nikakve, i to vrijeme. Pa će i cijela Bosna i Hercegovina biti sretna. Sretni ljudi će hodati svuda po našoj maloj domovini i svuda će sretati Mesića, jer ako on ne vidi kako su sretni, to je onda isto ko da i nisu sretni. Ili, makar kao da ne znaju da su sretni.
Ima, međutim, i onih koji zbog Mesićeva pohoda sretnom gradu Zenici ne mogu spavati. Kažu, a, vidjet ćete odmah, da se jako dobro sjećaju, bio je zeničkom srećom oduševljeni Stipe početkom devedesetih u Beogradu. Postavilo ga za predsjednika SFRJ. Njegovoj sreći nije bilo kraja. Išao je sretan, ma gotovo srećan po (tadašnjem) glavnom gradu. A oko njega sve srećni ljudi. Ali, čim bi izmakao tolikoj sreći, zatvarao bi se u svoju sobu i pisao. Sreća je, baš, uostalom, kao i nesreća uvijek inspirativna.
Moglo se, s obzirom na okolnosti, očekivati da je drug Stjepan, naš tadašnji - a ako Bog da i budući - predsjednik pisao pjesme. Nije! Pisao je knjigu. Ko nešto veli, nije se imalo kad čitati knjige, pa je možda došlo vrijeme da se što i napiše. Neće proći puno vremena i doznat ćemo što je to Mesić pisao u sretnom gradu Beogradu. Knjiga se zvala - prošlo vrijeme govori da se više ne zove! - Kako sam rušio Jugoslaviju. Mesića su zbog toga tada toliko voljeli Hrvati, da su ga, neće puno proći, izabrali za predsjednika.
Razrijeđen zrak
No, kada ga je pripustilo gore u Tuđmanove dvore, odmah je promijenio naslov knjige. Sada su se njegove beogradske uspomene zvale: Kako smo (s)rušili Jugoslaviju. Skromnost je vrlina, shvatio je (i) gospodin Steva(n), gore na Pantovčaku. I osobnim primjerom dokazao kako je razrijeđen zrak iznad Zagreba - čudo. I nije mu tu bio kraj. I iz trećeg pokušaja je tek krstio knjigu kako treba. Dakle, na koncu (?!) je nazvao: Kako se (s)rušila Jugoslavija.
Što hoću, sigurno se pitate još otpočetka ovoga dramatičnog teksta, kazati. Ništa posebno, tek poručujem Zeničanima - a i šire, kada vam takav principijelan i iskren čovjek kaže da ste sretni, nemate nikakva razloga ne vjerovati mu. Niste duga vijeka, vjerujte mi!
| Oslobođenje |
Anketa
Fotogalerija
Kontaktirajte nas
Nema komentara