Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9569
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Kako je Perdžan Komšić potkovao Turčina?

Kako je Perdžan Komšić potkovao Turčina?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 27.02.2010. 10:16

Piše: Junuz Blećina

Bilo je to negdje nakon drugog, pobjegao nekom hrvatskom siročetu hajvan u tuđu djetelinu. Na nesreću djeteta, bila je od Turčina krupnog čovjeka kojeg su tako zvali. Da li su ga tako zvali zato što je bio musliman ili fizičkog izgleda ne zna se. Htio mu je Turčin samo malo dat ono što ga sljeduje, no da li namjerno ili slučajno - prebio ga je namrtvo. Policija je brzo došla. Odvela ga u zatvor. Ležao je on nešto malo u pritvoru: prvenstveno radi svoje sigurnosti.

Hrvatskom puku i svakom normalnom čovjeku i nije bilo svejedno, lako je se situacija mogla i zapalit. Tek su se završila zatvaranja, ispitivanja i ubijanja “ustaša“ od strane partizana i Hrvati su lagano počeli opet podizati glave, i komunistima a i muslimanima koji su u tim krajevima zahvaljujući Dizdarevićima (Raif najpoznatiji) nekim čudom postali redom narodnooslobodilačka vojska i samim tim vladajuća klasa kojoj je sve dozvoljeno. No činilo se da neće ovaj slučaj tek tako proći, ipak je dijete bilo u pitanju, sve dok nije počelo suđenje u Visokom gdje je nekim „čudom“ Turčin dokazao da je sve zapravo bio nesretan slučaj te da je on samo štitio svoju imovinu.

Osuđen je on uvjetno ali su ga odmah i pustili kući. Sela su brujala. Zidovi su pričali. Znalo se uvijek o čemu se potiho priča poslije misa i džuma a i o čemu se priča i po kafanama. Probisvijeti svih vrsta skupljali su se po kafanama i nakon par ljutih bi se jezik razvezao, dolazila bi i u kafanama ta priča na red. U jednoj od njih u Kiseljaku je i Petar Komšić zvani Perdžan pio rakiju s nekim društvom, omalen ali čvrst mladac, neustrašiv kao i svi momci oko dvadesete još nenavikle ni na sitne ni na krupne životne udarce. Kasno u noć razvezla se pijanska i o Turčinu na što Perdžan reče: - Jebo majku, da oće meni doć u ruke, da mu ja Boga pokažem!

No u kafanama uvijek su se nalazile i nevidljive uši koje su jedva dočekale da, za to vrijeme, poprilično hrabri govor prenesu Turčinu i čekaju daljnji rasplet. Kasabe su uvijek voljele poticat ovakve sukobe, ljudi bi jedva dočekali da se malo razdrma učmalost umrtvljenih kasaba. Negdje je i Turčin lokao rakiju u kafani pa i njega ljuta ohrabri, pogotovo kad je čuo Perdžanove dimenzije koje mu je čaršija prenijela i ne ostade dužan: - Znate što ću ja tom Perdžanu uradit samo dok se sretnem sa njim - potkovat ću ga, ko konja, spremio sam i potkove i klinove i eksere.

Dugo je se sašaptavalo i zezalo Turčina po čaršiji, čak i za to vrijeme to je bila neobična prijetnja sasvim u skladu s Turčinovim nadimkom, zaboravljena još od turskog vakta. Ne mogavši pobjeći od onoga što je rekao, osokoljen od mnogih probisvijeta koji su se silno zabavljali, krenu on jednog dana i tražit Perdžana. Prije toga je naravno pokazivao opremu za potkivanje ispred lokalne kafane. No zaboravila mu je čaršija reći da je omaleni Perdžan bio čvrst, da se na teferičima nije dvojice bojao a i da je u svakoj zabavi omladinaca željnih nadmetanja bio uvijek najbolji. Kako se upravo u to vrijeme razvodila električna energija po fojničkom kotaru omladina bi se nadmetala ko će prvi pretrčati razmak između dvije bandere i potom istu iščupati iz zemlje. Perdžan je bio u svim pa i u toj igri, superioran drugim momcima.

Čuo je Turčin da Perdžan živi u selu Podhrastovi pored Brestovskog. Hodajući prema selu sretne Perdžana. Nije znao kako Perdžan izgleda i upita mladića: - Ljudino bil mi nešto rekao? Znadeš li ti možda Peru Komšića zvanog Perdžan?
- Pa što ti ljudino treba? – odgovori mu Perdžan.
Turčin će na to: - Ma eto on meni vamo nešto zaprijetio i krenuo sam da ga nađem, čuo sam da je nešto malo i slabo a prijeti mi da bi me ubio, ja ću njemu pokazat, pripremio sam ja njemu sve…
Upita Perdžan zainteresirano: - A šta si mu pripremio?
Poče Turčin vadit i potkove i klinove i eksere te pokazuje i objašnjava Perdžanu što je naumio.
Upita ga Perdžan zabrinuto: - Bolan kad ga ne znaš, oš ga moć savladat.
Turčin reče: - Ma hoću! Čuo sam da je malešan a vidi mene.

Još je neko vrijeme njega Perdžan ispitivao a Turčin jedva dočekao da opiše i prijeti. Ko zna? Možda mu je namjera bila samo da te prijetnje dođu do Perdžana, možda i nije imao namjeru doista i ostvarit naum. No kad mu se ukaza prilika svlada njega Perdžan, zaveza mu noge i ruke i reče: - E ja sam Perdžan Komšić!

Kažu da je Perdžan doista propisno potkovao Turčina, pažljivo, kako treba da ništa ne može otpast, urlikao je Turčin ali na putu nikog nije bilo u blizini ili mu niko nije ni htio pomoći. Onesvijestio se on ubrzo i ostao ležat nakon potkivanja. Našli su Turčina kasnije njegovi jarani kad im je bilo sumnjivo što ga još nema. Ostao je Turčin živ, no nakon toga je ostao bogalj kojem su dojučerašnji jarani brzo okrenuli leđa. Od tada je se bojao i vlastite sjene. Brujala je cijela Lepenička i Lašvanska dolina o tome – kako je Perdžan Komšić potkovao Turčina.

Nije ni njemu sudbina namijenila sretan kraj. Prilikom pečenja omiljene mu rakije i izlijevanja koma iz kazana nesretnim slučajem pao je u kom. Poslije je umro od opeklina. Perdžan je se dva puta ženio, djeca i unučad mahom žive u središnjoj Bosni još uvijek a jedan od sinova - Venco je poginuo u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u zadnjem ratu.

Od kada je Perdžan potkovao Turčina su svi Hrvati tog kraja hodali uzdignutije glave i prestalo je bit normalno šikanirat hrvatski puk, osiromašen i dezorijentiran nakon rata.

HercegBosna.org