Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Nema dvojbe: Hrvatski interes u BiH je da stranci što prije odu i ne vraćaju se

Nema dvojbe: Hrvatski interes u BiH je da stranci što prije odu i ne vraćaju se

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 04.03.2010. 12:40

Piše: Williams | HB.org

Prošlo je gotovo dva desetljeća od međuetničkog i građanskog rata u BiH. Tijekom tog vremena u zemlji su se izmijenjali razni kolonijalni upravitelji.
Carl Bildt, Carlos Westendorp, Wolfgang Petritsch, Paddy Ashdown, Christian Schwarz-Schilling, Miroslav Lajčák, Valentin Inzko.

Konačno, negdje od 2008. je stiglo vrijeme kada se kontinuirano slabi utjecaj MZ, i prepušta se upravljanje brodom "domaćim veslačima".
Definitivno pozitivna promjena u odnosu na kako je bilo nekad.
Neposredno nakon Daytona tadašnji vrlo Visoki Predstavnici su smijenjivali političare pa skoro 'ko na traci.
Danas nezamislivo, ali tada se na listi našao i jedan predsjednik RS (Nikola Poplašen), kao i nekoliko predsjednika stranaka

(hrvatskih i srpskih).
Vrlo loša procjena Međunarodne zajednice da treba pokušati ugurati 3 sukobljena (a nakon rata i fizički odvojena) naroda u jedan unitarni kavez, i na taj način pokušati postići "funkcionalnost", rezultirala je time da su i sami uvidjeli da od toga nema ništa.
Prije samo 9 godina ugušena je prva buna Hrvata za ravnopravnost, Samouprava 2001., i nakon punih 8 mjeseci slobode Hrvati vraćeni nazad u Federaciju.
Danas Treći ponovno više nije tabu tema, već otvoreni pogram svih hrvatskih stranaka, u ovom ili onom obliku.

Neodrživost i besmislenost ostanka MZ

Nakon 15 godina zavisnosti, danas smo došli u situaciju da je nezamislivo da u po' Europe postoji država kojom upravlja MZ.
Belgiji ne treba Visoki predstavnik.
Sva sreća, zatvaranje OHR-a jedan je od glavnih uvjeta za dobijanje kandidatskog statusa za EU, tako da će se sasvim sigurno MZ transformirat i do kraja povuć (to već zadnje 2 godine uvelike i rade, što vidimo po namjernom slabljenju visokih predstavnika), a nakon još nekoliko godina i postat beznačajan faktor u barem unutarnjoj BH politici. Angažman MZ se treba u budućnosti ograničit na eventualno sprječavanje sukoba i ništa više od toga, sve ostalo je zadiranje u suverenitet Trojedine Države.
Uređenje odnosa u BiH te uređenje same BiH su unutarnji problemi BiH.
Nemojte misliti da strani angažman u BiH ne košta. To je naročito jasno sada u vrijeme svjetske ekonomske krize: sasvim sigurno se neće beskonačno mnogo love bacat na BiH.

carl bildt

Stranci Hrvatima definitivno ništa dobro nisu donijeli

S ove distance možemo zaključiti da su famozni Visoki Predstavnici, u zajedništvu s drugorazrednim birokratima na praksi u BiH, odnosno jednom riječju OHR, Hrvatima apsolutno ništa dobro nisu donijeli i da od njih nikakve vajde, a štetu ćemo popravljati godinama nakon njihovog konačnog odlaska.
90% odluka i prijedloga zadnjih 15 godina išlo je na štetu Hrvata.
2002. godine je nanesena velika šteta Hrvatima, kada je pod birokratskim plaštem odluke o konstitutivnosti ukinut paritet u Vladi Federacije, što je tijekom daljnjih 10 godina dovelo do toga da danas Hrvati žele još više: definitivan razlaz i rastavu braka, a Federacija će nakon odlaska MZ sasvim sigurno moći postojati samo ako to Hrvati žele.
Paddy Ashdown je nametnuo mostarski statut, kojim je ujedinjen grad (što je definitivno hrvatski interes), ali i poklonjen paritet manjinskim Bošnjacima, što je presedan na lokalnom nivou!
Možemo postavit pitanje, po čemu je Mostar različit od Travnika, oba su dvonacionalna te su oba kraj rata dočekali pod kontrolom obje vojske, a za potonji grad se washingtonskim sporazumom predviđao jednak status kao i za Mostar. (zbog čega hrvatske stranke ne pokrenu i to pitanje?)
Odgovor: Razlika je u hodu po liniji manjeg otpora MZ-e.
A usput, može se postavit pitanje i koliko je na stavove predstavnika MZ utjecalo to što su uglavnom živjeli i motali se po Sarajevu?
Konačno, slabi visoki predstavnik a ujedno i zadnji, namjerno neodlučni Valentin Inzko, nije iskoristio priliku i izmijenio sve što može blokirati Mostar, iako je i odluka o prostoj većini pri izboru gradonačelnika dugoročno pozitivan pomak jer se time smanjio manevarski prostor blokadama u glavnom gradu Hrvata, i više nikada u budućnosti neće biti moguća blokada izbora gradonačelnika ( to što je ta odluka izgledala kratkoročno opasna po Hrvate i izbor trenutnog gradonačelnika, zbog trenutnog sastava gradskog vijeća, to je problem raspršenih hrvatskih stranaka u Mostaru koje su se dovele u situaciju da svojom razjedinjenošću poklone mandat SDA u izbornoj jedinici Jug - greška koja je mogla biti kobna).

Možda jedini (treba se reći izuzetno pozitivni) izuzetak je Žepče, kada je Wolfgang Petrić izmijenio općinske granice pripajajući hrvatska naselja Maglaja i Zavidovića, i obranjenu hrvatsku enklavu pretvorio u jedinstvenu općinu, koja je danas autonomna (školstvo) u sastavu Ze-Do kantona.

No kako god, ukupni učinak je krajnje negativan, i sve to ćemo godinama morati popravljati (za što će trebati strpljenja), a prvi korak ka tomu je potpuni odlazak stranih mešetara.
Mi ćemo se svakako sami sa sebe znat pobrinut.

Sindrom ulizivanja strancima nestaje, a stranci odlaze : ipak ide na bolje.
-Da li je napokon počelo skidanje pomoćnih kotača s BiH?
Pa čini se da definitivno jest!
Potrebno je prepustit svu odgovornost domaćim političarima. Da se vidi ide li to ili ne. U krajnjoj liniji, ovo je naša zemlja, i u njoj možemo radit što 'oćemo.
Ahsdown je nekad bio u svakom drugom Dnevnku, a visoki predstavnik je bio percipiran kao glavni političar u BiH- danas Inzka mole da nešto kaže ili reagira.
Što je pozitivno.
MZ se danas mnogo manje osjeća u BiH nego prije.

Odlaskom stranaca, upražnjene poluge vlasti će preuzeti ponajviše Srbi i Hrvati.
Štetno svojatanje svih važnijih državnih institucija od strane Muslimana (koji su si prije 10 godina skoro umislili da su im Bogom dane i od Allaha spuštene u Sarajevo), a koje je bilo na vrhuncu u prvom desetljeću nakon Daytona, je već izblijedilo i zaboravljeno.
U Srba, koji su nakon Daytona bježali od državnih institucija, misleći da ih na taj način obezvrjeđuju, te strahujući da će time dati legitimitet za postojanje BiH, se dogodio preokret kada su shvatili da mogu iskoristiti državne institucije i upregnuti ih u svoje interese.
Nakon potpune političke dominacije Srba koja je ubrzo uspostavljena u državnoj Vladi BiH, ekstremni pokazatelj toga zaokreta se dogodio prije 2 dana: došli smo do toga da Milorad Živković zaključava zgradu Parlamenta BiH i to u po Sarajeva, grupi koja je došla slaviti ono što se u bošnjačkom dijelu Federacije smatra danom državnosti, a što Hrvati nezainteresirano ignoriraju a Srbi smatraju Danom Preglasavanja.
Sasvim opravdan i legalan čin Živkovića. Parlament BiH je zajednička institucija 3 naroda a ne nečija privatna prćija.

Hrvati imaju i previše argumenata na svojoj strani, niti odlučnosti više ne fali (iako politika tradicionalno kasni za raspoloženjem u narodu), da u bilo kakvom izravnom dogovoru sa Srbima i Bošnjacima mogu samo dobro proć.
Kao što vidimo, te argumente niti jedan prijedlog od strane birokrata MZ nije uvažio.
Aprilski paket, koji je Dom Naroda pretvarao u folklorno društvo, je hvala bogu srušen (vjerojatno najbolji politički potez Bože Ljubića).
Butmir, od kojeg su Hrvati imali velika očekivanja prema MZ, i koji je doživio fijasko prije nego je počeo, bio je novo razočaranje i predstavlja definitivan dokaz da možemo reć: "Idite, idite za boga miloga i ne vraćajte se!"

Paddy Ashdown

Što misle trenutno glavni hrvatski političari u BiH?
Čović je očigledno shvatio to gore, i pametno je za odlazak MZ, no Ljubić priziva njen aganžman i još jedan pokušaj.
Da li Ljubić loše procjenjuje ili tek pokšava kupit simpatije kad se zalaže za angažman MZ i Amerike? Da li je čekanje (ili provociranje) nekakve međunarodne konferencije o BiH realno, ili se radi o lažnoj nadi koja može vodit samo u razočaranje i hranit pasivnost hrvatske politike u BiH koja umjesto da se potpuno osloni na vlastitu snagu i opravdane zahtjeve (bez MZ u BiH, Federacija zbilja postoji samo dotle dok to Hrvati žele, što je potvrđeno 2001. Samoupravom) imaju izliku u "višoj sili"?

Želimo zaista nezavisnu BiH!
Prije par dana je bio navodno dan "nezavisnosti" BiH.
Nevjerojatno smiješno, ali oni koji slave taj dan "nezavisnosti", najviše se upiru da ostane OHR, odnosno da BiH ostane - zavisna.

Kolumnu ćemo završiti najboljim željama koje ćemo uputiti stranim birokratima koji pakuju kofere iz BiH:
Sretan put!
I ne zaboravite da nam pišete!