S obzirom na zemljopisnu međuovisnost Dalmacije i Bosne i Hercegovine, bosansko-hercegovačke političke prilike za Hrvatsku imaju značenje kao ni za jednu drugu državu. Dok god je Bosna i Hercegovina politički nestabilna na Hrvatsku će se zbog prostornog smještaja njenog dalmatinskog segmenta s pravom gledati kao na zemlju koja je dijelom nestabilne regije. Autor: dr.sc. Saša Mrduljaš, Institut Ivo Pilar - Split
Grafički radovi s tematikom HB u visokoj rezoluciji, s foruma hercegbosna.org/forum
Istraživačko dokumentacioni Centar sa sjedištem u Sarajevu, uz pomoć ministarstva vanjskih poslova Norveške je završio prvu fazu projekta "Ljudski gubici u BiH 1991-1995." koji se odnosi na direktne žrtve rata. U ovom izdanju su obrađeni poginuli u redovima HVO-a, podaci su sistematizirani i podijeljeni po mjesecima, godinama, regijama pogibije kao i nacionalnoj, dobnoj i spolnoj pripadnosti. Po ovim podacima, HVO je pretrpio 5.719 ubijenih i nestalih od kojih su 90% bili Hrvati, 8% Bošnjaci, 1.5% Srbi i 0.5% Ostali.
Ratna zbivanja u BiH (1992-95), posebice svestrano provođena “etnička čišćenja” te zbjegovi stanovništva pred protivničkim vojskama u bitnome su pridonijeli promjeni etno-teritorijalnih rasporeda u toj zemlji. S obzirom na to da nakon povratka mira i uspostave “daytonske” BiH (1995.) nije došlo do znatnijega povratka protjeranoga i izbjegloga življa, može se, uz ostalo, zaključiti da je ratom uzrokovana trajna “etno-lokacijska” redefinicija unutar BiH. Autor: Saša Mrduljaš - Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Split, Split
Bio je to prvi ozbiljni sukob hrvatske i srpske bosanskohercegovačke vojske. Rad se temelji poglavito na građi JNA, odnosno VRS. Hrvatski izvori nisu pronađeni. Uzrok borbi bio je nemogućnost političkog dogovora o budućnosti Kupresa. Sukob koji je trajao tjedan dana završio se potpunim hrvatskim neuspjehom i protjerivanjem, odnosno bježanjem hrvatskog i muslimanskog civilnog stanovništva s Kupreške visoravni.
Razlog hrvatskog neuspjeha uz loše vođenje i zapovijedanje, bila je i tehnička inferiornost prema srpskoj vojsci. Borbe su odlučene uporabom oklopnog bataljona Kninskog korpusa. Srpska strana je u sukobu pokazala sve ono što će kasnije biti značajka njenog borbenog djelovanja, kao što su etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, razaranje stambenog fonda, vjerskih objekata i sl. Pokazala je također razloge svog uspjeha, materijalnotehničku premoć nad protivnikom.
U radu su navedeni razlozi i uvjeti nastanka moderne državnosti Bosne i Hercegovine. Autor uspoređuje deklaraciju Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH s kasnijim ustavnim definicijama, analizira položaj i odnose konstitutivnih naroda u BiH. Posebnu pozornost pridaje hrvatskoj političkoj i društvenoj eliti, njezinom odnosu prema svome narodu i vlasti, te uopće stanju i odnosu političkih elita u BiH. Autor analizira položaj Hrvata u BiH te njihov odnos prema Republici Hrvatskoj. Uspoređuje ga s odnosom Hrvatske prema BiH i tamošnjim Hrvatima. Objašnjava razliku između naroda (etničke skupine) i nacije te modernih i postmodernih shvaćanja identiteta. U radu su prikazani brojni podatci i izjave bošnjačkih dužnosnika koji oslikavaju njihove političke ciljeve, odnos prema Hrvatima i hrvatsku poziciju u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Rasprava velikoga hrvatskoga povjesničara o spomenima hrvatskoga imena, od Crnoga mora i Poljske i Ukrajine do južnoslavenskih prostora. Obilje podataka u tekstu koji je istodobno popularno štivo, te prava riznica rjeđe spominjanih vrela o hrvatskome imenu i identitetu. Pretisak knjige izvorno objelodanjene 1930.
Bilandžićeva Hrvatska moderna povijest spada u najbolja djela suvremene hrvatske historiografije-i po modernosti pristupa, i po obuhvatnosti i temeljitosti raščlane, kao i po monumentalnosti ostvarenja. Radi se o knjizi većega formata od preko 800 stranica, s obiljem podataka, tablica, brojki, citata i statistika. Djelo je detaljnije analizirano na stranici: http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/dusan-bilandzic-hrvatska-moderna-povijest-111.html
Pred nama je stručna publikacija koja vrlo pregledno iznosi historiografski utvrđene činjenice i okolnosti okvirnog tijeka i posljedica onoga što se krije pod pojmovima Bleiburške tragedije ili Križnog puta hrvatskog naroda. Simbolički naziv “Križni put“ za poratno stradanje hrvatskog naroda oslanja se na činjenicu, što su jugoslavenske komunističke vlasti upućivale žrtve na “marševe smrti“ u mnogobrojnim smjerovima po jugoslavenskom teritoriju.
Srpska velikodržavna agresija, njezina uspješnost u bosansko-posavskom prostoru, uvažavanje ratnih linija pri oblikovanju unutrašnje podjele BiH rezultirali su, uz ostalo nestankom »etničke« Posavine kao specifične etničko-prostorne cjeline unutar BiH. Jednako tako i gubitkom mogućnosti da hrvatski etnički prostori unutar nje budu prostornom osnovicom za nastanak političko-teritorijalne jedinice koja bi omogućila slobodan nacionalni i sveukupni razvitak posavskih Hrvata. Općenito gledano, uz takvu jedinicu, koja je uz ostalo trebala obuhvaćati barem najveći dio hrvatskih posavskih prostora koji su se našli u RS, hrvatske bi pozicije i u samoj BiH bile daleko snažnije. Autor: Saša Mrduljaš - Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Split, Split
U ovom radu analizira se karakter pozicione hrvatske politike unutar BiH u kontekstu njezinih (inicijalnih) pozicija prema veličini hrvatske jedinice u složeno uređenoj BiH. Djelovanje hrvatske politike na uspostavu autonomne hrvatske teritorijalne jedinice u BiH uglavnom se svelo na hrvatske etničke prostore i na njihovu obranu, uz spremnost, izraženu na pregovorima vođenim pod okriljem međunarodne zajednice, da hrvatska jedinica obuhvaća čak i manje teritorija od veličine hrvatskih etničkih prostora u BiH.
Autor: Saša MRDULJAŠ
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Split, Split
Pred nama je još jedna knjiga umjetničke fotografije koja svjedoči o muslimansko-hrvatskom ratu u Lašvanskoj dolini u vremenu od 1992. do 1994. godine. Pred nama su hrvatski vojnici u rovu, na odmoru, u pohodu. Tu su ranjena djeca, izgorjele kuće, devastirane crkve, uništeni sakralni kipovi, oskrnavljena groblja. Fotomonografiju je autor nazvao Križni put Hrvata srednje Bosne, i ona je zaista vjeran ilustrator strahota i patnji, ali i žilavog otpora jednog naroda da ostane i opstane.
Autor je na temelju postojeće znanstvene literature i arhivskog gradiva te dostupnoga suvremenog tiska prikazao političke koncepcije dr. Ive Pilara o preuređenju državno-pravnog položaja južnoslavenskih zemalja u Austro-Ugarskoj Monarhiji. On se, u početku, zalagao za koncepciju “prikrivenog trijalizma”, odnosno za formalno očuvanje postojećega dualističkog sustava, prema kojoj bi se Bosna i Hercegovina ujedinila s banskom Hrvatskom, Dalmacijom i Istrom u jednu jedinstvenu državno-pravnu jedinicu. U posljednjim danima postojanja Monarhije, Pilar se opredijelio za federalističko uređenje države: Bosna i Hercegovina, zajedno s banskom Hrvatskom, Dalmacijom i Istrom, ali i slovenskim zemljama, trebala je sačinjavati federalnu jedinicu unutar države Habsburga.
Jedan čovjek – jedan glas ili “hodte nami vi na viru”.
„Humano rješenje“ koje je Muhamed Hevaji svojedobno nudio umjesto bitke, robljenja, sječe, ubijanja i paljenja kuća između kršćana i muslimana, suštinski je isto ono što danas nudi i A. Mujkić – u 17. stoljeću kršćani su „samo“ trebali ostaviti svoju „neviru“, a na početku 21. stoljeća njihovi daleki potomci trebaju „samo“ ostaviti svoj hrvatski ili srpski „etnopolitički okvir“, i eto vječite sreće bilo u dženetu s hurijama, bilo u raju „deliberativne liberalne demokracije“ u bošnjačkoj interpretaciji. Što drugo dakle na kraju zaključiti osim toga da od sve priče o „deliberativnoj liberalnoj demokraciji“ ostadoše samo načela „jedan čovjek – jedan glas“ i „pobjednik uzima sve“, odnosno grubi, neosviješteni i agresivni nacionalizam usmjeren na majorizaciju i asimilaciju, istoga onakvog tipa kakav zastupa H. Silajdžić kad ustvrdi „jedan čovjek – jedan glas i točka“.
Konfederacije nisu ništa loše čega bismo se trebali stidjeti ili unaprijed odbijati kao nešto loše. Radi ostvarivanja nacionalnih, ekonomskih i političkih cijeljeva one su ponekad poželjne. Njima države članice rješavaju zajedničke probleme. Mislim da bi zajedničke probleme Hrvatske i Bosne i Hercegovine riješila solidna konfederacija država Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske uz očuvanje vlastitih suvereniteta i nadležnosti.
Kontaktirajte nas