RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Gdje su nestali bugojanski Hrvati?

Napisano 19.03.2011. 18:12

■ Obilježeno 17. godina od razmjene bugojanskih Hrvata ■ Iz Bugojanskog  dnevnika Katice Nevistić

Gdje su nestali bugojanski Hrvati?

Iz Bugojanskog  dnevnika Katice Nevistić

19.3.1994.

– Sv. Josip. Noć je za mnoge bila neprespavana, puna strepnje: što ako se predomisle i odgode razmjenu zatvorenika. Dobit će slom živaca, prelit će se čaša strpljenja.

Od ranog jutra sam na "Stadionu". Čini mi se da nije nitko ni ostao kod kuće. Ima dosta Srba, a ima i Muslimana. S nama je i vjerna s. Pavka. Čudna su naša osjećanja: tužni smo što nam djeca odoše s ognjišta, radosni smo što će nam djeca biti slobodna.

Danas prešućujemo bolnu istinu: u kamione neće ući mnogi mladići, pali su braneći dom i narod i ostali ležati u plitkim grobovima, čuvati vječnu mrtvu stražu.

Stižu kamioni Crvenog križa. Našu djecu – zatvorenike broje k'o stoku i kontroliraju. Opet je čovjek broj, a kažu da Hitler nije živ. Nije živ Adolf, ali jest Alija, jest Dževad Mlaćo.

Granate padaju cijelo jutro. Mi stojimo s druge strane rijeke. Prepoznajemo zatvorenike. Svatko odahne kada prepozna nekog svog rođenog kako ulazi u kamion. Unišao je i 294. zatvorenik.
Dok je trajalo ukrcavanje zatvorenika, prestale su padati granate. Aplauzom smo i neizbježnim suzama ispratili kamione, a onda ponovnim aplauzom i uzvicima: "hvala ti, Majko Terezijo", zahvalili našoj vjernoj zatvoreničkoj majci s. Pavki Dujmović, rodom iz Zenice.

Granate tako razorno haraju po gradu da se od kuće do kuće, od lamele do lamele primičemo crkvi. Sv. misa zahvalnica zakazana je u 16 sati.

Stigao je i naš župnik. Na oltaru je. "Jučer sam u Mostaru saznao da će danas biti razmjena. Žurio sam k vama, ali zadržali me na granici, pa u Prozoru. Na Makljenu sam susreo naše zatočenike. Slobodni su!", kaže. Zastao je. Ne može govoriti. Plače s nama!

Granate narušavaju mir hrama, ali nitko se ne miče. Župnik počinje slaviti sv. misu zahvalnicu. Moli litanije Svih svetih. Glas ga često izdaje. Toliko sam ga puta u sobi zatekla kako moli, toliko puta su mu bile vlažne oči slušajući jade svog ostavljenog i samo Bogu i njemu povjerenog naroda. S tugom je on slušao jade i srpskog naroda, makar nas njihove granate tuku, ali i muslimanskog, danas okupatorskog naroda. Danas nema snage zadržati suze. Kako bi i mogao? On je duša svog patničkog i porobljenog naroda, on je njegov predvodnik. Sa svojim narodom se raduje, s njima jeca...! To je naš župnik fra Janko Ljubos.

■■■■■■

Danas, 19. ožujka, na blagdan Sv. Josipa, navršava se 17 godina od razmjene 294 hrvatska zatočenika iz logora 'Stadion'. Obitelji 20 nasilno odvedenih Bugojanaca punih 17 godina tragaju za tijelima svojih najmilijih.

Jutros su polaganjem vijenaca ispred Spomen križa na katoličkom gradskom groblju Sultanovići, te misom zadušnicom u župnoj crkvi Svetog Ante u Bugojnu, bivši zatočenici logora 'Stadion' obilježili 17-tu godišnjicu izlaska iz ovog zloglasnog logora Armije BiH, u kojemu su neki od zatočenika proveli punih osam mjeseci. Za preživjele logoraše 19. ožujak drugi je rođendan, ali i dan sjećanja na 20 nasilno odvedenih zatočenika čija je sudbina još uvijek nepoznata. Povodom godišnjice razmjene bivših zatočenika logora 'Stadion' oglasila se Koordinacija bugojanskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata. U njihovu priopćenju kaže se:

"19. ožujka ratne 1994. godine, na blagdan Svetog Josipa, počela je, već tko zna koliko puta dogovorena i isto toliko puta odgođena, razmjena hrvatskih logoraša. Ipak, činilo se da će ovoga puta predstavnici takozvane Armije BiH biti iskreni i držati se dogovora. Ali nisu!? Ni ovog puta nisu pokazali spremnost poštovati dogovoreno. U evidentiranoj skupinu od 314 logoraša, nedostajalo ih je 20, i to 20 uglednih bugojanskih Hrvata. Umjesto 20 logoraša, plasirane su laži o tomu kako su neki od njih ranije pušteni, a neki su opet pobjegli prema crtama bojišnice koju nadzire srpska vojska. Bezočnu laž prihvati bošnjački narod, ali i pojedini 'slijepci' iz međunarodne zajednice. Iako u izvanrednom izvješću zapovjednika Operativne skupine 'Zapad' Selme Cikotića jasno stoji: 'Zbog nepostojanja razloga za držanje u zatvoru otpušteno je 66 zarobljenika, a u zatvoru imamo 317 zarobljenika plus 2 zarobljena u G. Vakufu, ukupno 319. Od ovih 319 ljudi za sve postoje osnove za suđenje, a 23 zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman.' (Poslano Zapovjedništvu Trećeg Korpusa, 17. rujna 1993. godine, a u potpisu je zapovjednik Selmo Cikotić). Ovo izvješće jasan je dokaz da su tada naši logoraši bili živi i nisu imali osnove za suđenje, a očito da je 'poseban tretman' kojeg aktualni ministar obrane spominje u navedenom dopisu podrazumijeva njihovu likvidaciju i uklanjanje tijela koja ni do danas nisu pronađena. Osim Cikotića, među najblaže rečeno povlaštenima u bugojanskom slučaju je i Predsjednik ratnog predsjedništva Đevad Mlaćo. On je također godinama tvrdio da su bugojanski logoraši pušteni ili pobjegli. No, kako su u laži kratke noge, Mlaćo je demantirao sam sebe i to na Sudu BiH kada je potvrdio autentičnost sljedeće rečenice iz svojega dnevnika: 'Službeno - ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno - ekstremni dio zarobljenih vojnika likvidirati.' Primjeri su to koji najbolje ilustriraju kako bošnjački predstavnici civilnih i vojnih vlasti mogu lagati koliko god žele i gdje god hoće. A premlaćivanja, ubojstva, odvođenje u nama nepoznato, izgladnjavanje, prisilno vađenje krvi logorašima, odvođenje na prvu crtu bojišnice, gdje su mnogi poginuli, a neki ranjeni, očigledno u državi raznih Izetbegovića, Silajdžića, Komšića i Lagumdžija, osobama poput Mlaće i Cikotića, omogućuje da, umjesto u zatvoru, završe u ministarskoj fotelji ili pak vrate prijeratni posao, kao što je to slučaj s Mlaćom koji je odnedavno ponovno nastavnik u bugojanskoj Gimaniziji. Nije stoga nikakvo čudo da je država koja im to omogući svakim danom sve dalje od Europe, a ovakav tretman ratnih zločinaca lako je može dovesti i do raspada. Usprkos svemu, hrvatske Udruge se nikad neće prestati boriti protiv ovakve podle, nepravedne, zle i dominantne bošnjačke politike koja, umjesto pravne i pravedne države tri konstitutivna naroda, ima dva bošnjačka člana predsjedništva i jednog srpskog. Mi nećemo i ne želimo ovakvu državu koja štiti krvnike hrvatskog naroda. Želimo državu u kojoj će i hrvatski narod biti jednakopravan, a majke i očevi naših 20 nasilno odvedenih logoraša dobiti barem minimum, a to je pravo na dostojan pokop svojih najmilijih te primjerenu kaznu za nalogodavce i počinitelje“, stoji u priopćenju četiri Udruge proistekle iz Domovinskog rata Bugojna…

Podsjetimo, pod tribinama NK 'Iskre', u potpuno neljudskim uvjetima, 294 Hrvata provela su punih osam mjeseci. Od 23 nasilno odvedena zatočenika njih 11 prije odvođenja registrirao je Međunarodni crveni križ. Tijela trojice u međuvremenu su pronađena dok se za njih 20 još uvijek traga. Pored 20 zatočenika kao nestali vodi se još 36 osoba hrvatske nacionalnosti iz Bugojna. Bugojanski Hrvati za torture u logorima, progon 15 tisuća Hrvata, ubojstva civila i vojnika, mučenja te pljačku i paljenje njihove imovine najodgovornijim smatraju ratnog bugojanskog načelnika Dževada Mlaću kao i aktualnog ministra obrane BiH Selmu Cikotića. Ruka pravde do danas ih međutim nije sustigla!

Popis 20 nestalih Bugojanaca


Iz logora Prusac od srpnja do kraja 1993. godine odvedeni su: Marko Bartulović, Niko Džaja, Jadranko Gvozden, Frano Jezidžić, Mihovil Strujić i Stipica Zelić. U kolovozu 1993. godine iz Gimnazije je odveden Marijo Subašić. Najviše zatvorenika odvedeno je iz logora Stadion, a njih 11 evidentirali su predstavnici Međunarodnog crvenog križa koji su logor 'Stadion' posjetili 28. rujna 1993. godine. Iz Stadiona su nasilno odvedeni: Branko Crnjak (odveden 25.srpnja 1993. godine), Nikica (Dragutina) Miloš, Anto Markulj, Ivo Miloš i Nikica (Joze) Miloš (odvedeni početkom listopada 1993.), Niko Zlatunić i Zdravko Juričić (odvedeni 7.10.1993.), Miroslav Dilber, Dragan Erkapić (odvedeni 25.10.1993. godine), Perica Crnjak (odveden 29.10.1993,) Perica Kovačević, Dragan Miličević i Zoro Galić (odvedeni su 15.11.1993).

| zupa.bugojno.org | Artinfo | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi