RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Kome smeta novinar Josip Vričko?

Napisano 21.02.2012. 15:26

Kome smeta novinar Josip Vričko?

Kozerije kad im vrijeme nije

Mehmed Musić, predsjednik Udruženja nestalih iz Hadžića, prenosi današnji Dnevni Avaz, „ogorčen je pisanjem niskotiražnog Oslobođenja, koje je zločine iz Hadžića tretiralo u kozeriji Josipa Vrička!?“. 
- Očito je cijenjeni novinar Josip Vričko tok agresije na BiH pratio preko srpskih medija iz redakcije u Zagrebu, gdje je radio kao novinar. Pozivam ga da mu žrtve i ja, koji sam izgubio 18 članova svoje uže porodice, ispričamo svoju stranu priče. Naravno, satisfakciju za onakve bljuvotine koje je objavio u svom listu tražit ćemo na sudu - poručio je Musić.

„Bljuvotine“ prenosimo u cijelosti.

Avaz: Uhvaćena je pogrešna baba!

Zahvaljujući neopreznosti čelnika istraživačkoga tima dnevnika koji uvijek ide korak, a ovoga puta čak i nekoliko koraka unazad, Oslobođenje je otkrilo tajnu staru dva desetljeća; u okolici Hadžića, istražio je Avaz, a ukralo Oslobođenje, kobne '92. došlo je do strašne greške - u kamp Silos je, doduše, odvedena baba Aleksandre Pandurević. Ali ne, -nažalost, ona prava, krotiteljica zmija

Piše: Josip Vričko, Oslobođenje

Odmah negdje tamo u ljeto '92. godine, otac, majka, djed, baba, stric i nekoliko rođaka Aleksandre Pandurević smješteni su u kamp Silos, nadomak prelijepom sarajevskom, takoreći, predgrađu Hadžići, na sjenovitoj, ali gdjekad i sunčanoj strani olimpijskog Igmana. Ljeti, dakle, u hladu, a zimi onako na suncu. Zubatom, istina, ali, ipak, prijatnom. Ali, nisu domaćini vodili računa samo o tomu da kamperima klima bude odgovarajuća. Vodilo se računa i da obitelj ostane na okupu. Što se, primjerice, Pandurevićima toliko svidjelo da su podno Igmana, na čistom zraku ostali tri i pol godine. Puni pansion - po popularnim cijenama. Gdje to ima?! U Silosu, za one koji još nisu shvatili!

MA, Nl BLIZU!

I ta, ma gotovo idilična epizoda iz obiteljskoga almanaha ove, sad već, glasovite hadžićke familije, dvadesetak godina se prenosila na nove naraštaje. A onda je istina, ko hladna voda, izbila na površinu.
Naime, zahvaljujući neopreznosti čelnika legendarnog istraživačkoga tima dnevnika koji uvijek ide korak, a ovoga puta čak i nekoliko koraka nazad, Oslobođenje je otkrilo tajnu staru dva desetljeća; u okolici Hadžića, istražio je Avaz, a ukralo Oslobođenje, kobne '92. došlo je do strašne greške - u kamp Silos je odvedena, doduše, baba Aleksandre Pandurević.
Ali ne, nažalost, ona prava, krotiteljica zmija. A njezina nazočnost, za ionako bogat kulturno-zabavni program na obroncima olimpijskog ljepotana, bila bi dobrodošla. Silos, sada, dvadeset godina kasnije, to je svima jasno s tom i s onom drugom, pogrešnom babom -nije isto. Ma, ni blizu!
Dok su, evo, dakle, konačno istinite i ekskluzivne Avazove priče iz narodnooslobodilačke borbe, Pandurevići bili na ladanju u Silosu, o drugoj Aleksandrinoj babi Tomani Kukričar nitko nije vodio računa. I što će (druga) baba, dovela si je prijateljicu. Iz, što bi kazao Dejtonski sporazum, reda bošnjačkog naroda.

Eh sad, istraživački tim lista za bolju prošlost svjedoči kako je baba Tomana učinila sve da njezinoj novoj prijateljici Sadiki ne bude dosadno. Što i nije bilo teško, budući je Aleksandrina Tomana bila krotiteljica zmija, pa je ponekad, procurilo je iz Avaza, svojoj Sadiki znala, onako iz šale, malo pustiti zmiju.
Međutim, ma koliko zmija voljela i Sadiku, a i osobito Tomanu, jednoga je dana nestala bez traga. Dva, evo, desetljeća duga nitko nije znao gdje je nestala zmija. A onda, nakon ustrajnog rada u sjeni, Avazov je istraživački tim otkrio tu godinama skrivanu, možda i najveću ratnu tajnu.
Zmija je utekla kod Tomanine unuke Aleksandre koju je zavoljela još dok su obje bile male. Dakle, i zmija i Aleksandra. Ne, da ne bude zabune, Tomana! I kako je zmija - sad već velika - bila dresirana, Saša je, čuvši kako se svidjela Sadiki, pokazivala i ostalim, da opet citiram Dayton, pripadnicama iz reda bošnjačkog naroda.
Uspjeh male Saše i velike zmije bio je golem; oduševljena publika ih je naprosto zasipala zlatom. Nažalost, budući su Pandurevići na ladanju u Silosu zaboravili i Aleksandru i zmiju, a babu Tomanu su zaboravili i Pandurevići i zmija i Aleksandra - došlo je do tragičnog razdvajanja obitelji. Razočarane, velika zmija i (još) mala Saša otišle su, ne zaboravljajući zlato, u Beograd.

SRETAN KRAJ, IPAK!

Danas, nakon te potresne ratne drame, sad već velika Saša je državna parlamentarka, njezinoj je familiji, u međuvremenu, dosadilo ladanje u olimpijskom kampu Silos - sve u svemu, jedna na kraju, ipak, sretna priča. Jedino nitko ne zna gdje je, po drugi put, nestala zmija. Eh, o tomu čitajte sutra, također ekskluzivno, u Avazu. Iz kolegijalnosti neću otkrivati detalje ove priče... Tek, kratko: Avaz je uhvatio zmiju!

| Oslobođenje | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi