RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Posljednje riječi Slobodana Miloševića

Napisano 17.07.2011. 10:24

Kozerije kad im vrijeme nije

Piše : Josip Vričko, Oslobođenje

Posljednje riječi Slobodana Miloševića

Iz Beograda stiže vijest koja je razotkrila još jednu, pomno čuvanu tajnu. Haški su izvori, inače vrlo bliski najkooperativnijem Tribunalovu klijentu Mesiću, povjerili jednome visokom srbijanskom dužnosniku kako su posljednje riječi Slobodana Miloševića bile: „Uhvatite Stjepana Mesića“! Dakle baš kao što je Hitler prije no što je stradao od zločinačke ruke urliknuo: „Uhvatite Tihog i Prleta"!

E, OVAJ MU JE DOBAR

Ostavio sam, tvrdi taj balkanski prvak u pričanju viceva, špijuna u Beogradu. Kad mu je, naime, Tuđman naredio povlačenje, Mesić je ključ od svoga ureda ostavio svome čovjeku. Nekome, svjedoči, tipu iz administracije koji bi se ušuljao u njegov kabinet dok bi Milošević i pripadajući mu generali Kadijević i Adžić kovali ratne planove u susjednoj sobi. Kad bi sve čuo, odmah bi trčao u Zagreb - preko prijateljske Madžarske – da to referira Mesiću

Sretna je ovo generacija; ne mora, kao ono mi iz pedeset i neke, čekati desetljećima da se doznaju tajne iz Drugog svjetskog rata ili iz života najvećega našeg sina – što više ljubičice bijele! Kako se raspa(da)la Jugoslavija, napisano je knjiga i knjiga. Eno, npr. Stjepan Mesić je napisao jednu knjigu, ali je zato svako malo mijenjao njen naziv. Tako ispada kao da je napisao sabrana djela. Prvo je posljednji predsjednik izdao knjigu pod naslovom: „Kako sam (s)rušio Jugoslaviju". A onda kada mu se - u neko doba - učinilo kako to i nije neki domet, prekrstio svoj djelo u: „Kako smo (s)rušili,..", i na koncu, taj je najveći prijatelj Bosne i Hercegovine, kada je on pod utjecajem Brozova šefa diplomacije Budimira Lončara odlučio Hrvatsku uključiti u nesvrstani pokret, i treći put krstio svoj autobiografski uradak - „Kako se (s)rušila Jugoslavija". Ili u prijevodu; sama pala, sama se ubila.


DVA RATNA DRUGA

No, ovih dana iz Beograda stiže vijest koja je razotkrila još jednu, pomno čuvanu tajnu. Haški su izvori, inače vrlo bliski najkooperativnijem Tribunalovu klijentu Mesiću, povjerili jednome visokom srbijanskom dužnosniku kako su posljednje riječi Slobodana Miloševića bile: „Uhvatite Stjepana Mesića"! Dakle, baš kao što je Hitler prije no što je stradao od zločinačke ruke urliknuo: „Uhvatite Tihog i Prleta"! Čim sam čuo ovu potresnu priču, odmah sam se kao svaki relativno pametan, a vrlo znatiželjan (ili, obratno neka čitatelj prosudi!) čovjek zapitao: Što li se to Stipe toliko zamjerio Slobi?! Dobro, jest ono ranih devedesetih taj nekadašnji predsjednik svega i svačega znao zapjevati o rujnoj zori i crnom Juri (a bogme i Bobanu!), ali ne vjerujem da bi mu to Mirin suprug, ma koliko ona bila drugarica - zamjerio. Nešto je, stalno mi se vrzmalo po glavi, drugo. Puno značajnije!
I kako je Mesić, kao što na početku ovoga teksta već piše, najbolji prijatelj Bosne i Hercegovine, tako je automatski i moj najbolji prijatelj. Odnosno, svakog Bosanca i Hercegovca. Pače, Hercegovaca - naročito! Da ne kažem - poglavito! Slijedom čega je, dakle, munjevito riješio ovu moju muku. Prije nekoliko dana u beogradskim „Večernjim novostima" otkrio je ono što je dotada krio i od samoga sebe. Što nije čak napisao niti u onoj knjizi raznih naziva.
Ostavio sam, tvrdi taj balkanski prvak u pričanju viceva, špijuna u Beogradu. Kad mu je, naime, Tuđman naredio povlačenje, Mesić je ključ od svoga ureda ostavio svome čovjeku.

Nekome, svjedoči, tipu iz administracije koji bi se ušuljao u njegov kabinet dok bi Milošević i pripadajući mu generali Kadijević i Adžić kovali ratne planove u susjednoj sobi. Kad bi sve čuo, odmah bi trčao u Zagreb - preko prijateljske Madžarske - da to referira Mesiću, do čijega je, inače, mišljenja Tuđman držao skoro kao do mog. Koji sam, također, otrčao u Zagreb čim sam shvatio kako Alija nije baš dobro izračunao kad je kazao kako je za rat potrebno dvoje.

EURO, PO EURO…

Eh, znam, poštovani čitatelji, kako vi ne vjerujete u ovu bajku, ili, s obzirom na neke od njezinih glavnih aktera, možda čak i basnu. Ali, i ona, zapravo, svjedoči o golemoj Mesićevoj hrabrosti. Ovim je, naime, svjedočenjem doveo u opasnost svoju mirovinu, koju mu, ima nekoliko godina, šalju iz Beograda, gdje je ono službovao dok se ono Jugoslavija sama (s)rušila. Nije baš neka penzija, ali 40 eura, odnosno evra nije loše. Stipe, nekako mu baš milo kad mu što stigne iz Beograda, to odmah ne troši te novce... Tek kad se malo nakupi! A i treba mu jer se nedavno, kako bi kupio stan, zadužio 2 milijuna kuna.
Ma, vratit će to Mesić. Ima kad. A ima i odakle!

| Oslobođenje | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi