RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Bošnjačka Posavina a ne Bosanska

Napisano 21.07.2010. 15:40
Gradačac

Piše: Junuz Blećina

Kopajući po internetu naletih na kartu unutarnjeg uređenja BiH objavljenu u listu Ljiljan, bošnjačkom listu koji je u to vrijeme izlazio u Zagrebu a bio je glasnik bošnjačkog političkog vrha, datum je: 22.05.1992. Treba podsjetiti da su tad već utihnule borbe u Hrvatskoj, da pobunjeni Srbi drže okupiranom čak trećinu Hrvatske a borbe po BiH su u punom jeku, konkretno u Bosanskoj Posavini: Bosanski Šamac je već pao no Derventa i Bosanski Brod su još uvijek u rukama  HVO-a.

Zanimljiva je poruka ove karte, crtana je na način da je u što više kantona bošnjačka većina pa i u Posavini i središnjoj Bosni. Svojevrsna je najava onoga što Bošnjaci očekuju od Hrvatske i Hrvata, ipak ne cijelu BiH za što je optuživana, od strane srpskog vrha, tadašnja politika „jedan čovjek, jedan glas“, nego bi mrvice pripale i Hrvatima i Srbima. Jasno je da je bila probni balon kako bi se ispitao puls tadašnjeg političkog vodstva u RH i da izazove podjelu između Hrvata u „čistim“ krajevima i onih izvan njih koja je prisutna i danas iako puno manje nego prije.

Karta uređenja BiH - Ljiljan 1992

Istu stvar su redovno nudili i srpski političari u zadnjih dvadesetak godina, od Vuka Draškovića do Dodika danas, te na taj način slabili hrvatski korpus u BiH. Iako se i upecao, a neki se i dan danas pecaju na slične priče, dio Hrvata kojima je osim njihovog mjesta sve drugo nebitno, jasno je da bi danas Hrvati u BiH, tj. preko 80 % istih, već danas bili samo domorodačka skupina koja lijepo izgleda na smotrama folklora kao što smo u Banja Luci ili Sarajevu trenutno.
 
Doista, što očekivati od  Hrvata u Posavini ili središnjoj Bosni ako im se poručuje da će biti manjina i na državnoj i na srednjoj razini vlasti u ove dvije regije čak i ako se obrane od srpske vojske? Ne bi li bili demoralizirani za obranu i masovno napuštali BiH što se dijelom i dogodilo? Kakva bi ta vlast bila prema Hrvatima u Posavini najbolje pokazuje primjer Gradačca danas, bošnjačkohrvatskog sukoba u njemu nije bilo, HVO i HOS su u početku obranili Gradačac, dakle ne bi smjelo bit „repova“ no ponašanje bošnjačke većine u njemu se ne razlikuje znatno od općina Bosanske Posavine koje su u RS-u. Nakon sličnih problema ne osjeća se ugodno rodbina poginulih ratnika Hrvata ili preživjeli bojovnici, sumnjam da su se za takav Gradačac borili.

Ostatak Hrvata bi bio ograđen u Hercegovini koja Bošnjake (ne zovu se uzalud tako) nikad nije posebno ni zanimala. Karta je trebala pokazati kolika je cijena koju su Bošnjaci mislili naplatiti od RH za vojnu suradnju koja je trebala pomoći da se oslobodi trećina Hrvatske i tada dvije trećine BiH. Nije za utjehu ni što danas, nakon velikih bošnjačkih teritorijalnih i ljudskih gubitaka u ratu, ograničavanje Hrvata na ovako mali prostor ne bi zadovoljilo apetite sarajevskih unitarista, inače bi poslijeratne vođe bh Hrvata odavno dobile svoj entitet ili „federalnu jedinicu s hrvatskom većinom“ kad je defetizam bio na vrhuncu.
 
Nakon ovakvih „kartiranja“ nije ni čudno što su svi Hrvati poskočili kada je objavljena karta Vance-Owen plana, na njoj je bilo i više nego su Hrvati očekivali a jako brzo smo saznali i zašto: da bi se izazvao sukob između Bošnjaka i Hrvata koji je ionako od početka rata iskrio tu i tamo upravo radi različitih pogleda na teritorij koji im pripada, čemu je pridonijelo i „guranje“ na svega 30 % BiH.

U konačnici kad se dvije strane nisu mogle dogovoriti profitirala je treća. Dogovaranjem kantonalnog uređenja BiH te povećanjem slobodnog područja stvorile su se i pretpostavke za koliko toliko suvisao koncept zajedničke države, u početku samo Federacije a kasnije se imalo namjeru i drugi entitet kantonizirati uz blage korekcije granica kantona što bi dosad bilo i napravljeno uz pomoć međunarodne zajednice i susjednih zemalja da je kod Hrvata bilo manje separatista a kod Bošnjaka manje unitarista koji su preslabi da bilo što promijene ali su zato dodatno učvrstili postojanje manjeg entiteta.
 
Iako je doista položaj Hrvata u BiH danas zbog iseljavanja i preglasavanja poprilično loš, kad vidimo što su nam namijenili bili 1992. i Srbi i Bošnjaci, tj. njihove vojske i političari, možemo reći da su bh Hrvati, nakon svega, još dobro i prošli. Koliko god mnogi bili ogorčeni na određene postupke hrvatskih političara u ratna vremena, prave adrese za adresiranje krivnje su ipak Banja Luka i Sarajevo a ne Mostar ili Zagreb. Treba znati da su oni koji lamentiraju o prodaji hrvatskih prostora najčešće isti oni koji govore da prodaje Srebrenice nije bilo a istovremeno ova karta pokazuje da je predviđena sudbina Posavine bila: „Sjaši Kurta da uzjaše Murta“.

Uz ustavne promjene koje bi trebale donijeti veću ravnopravnost, vidljivog,  puno pozitivnijeg pristupa BiH iz Zagreba i Mostara, te uz već zaustavljeno iseljavanje, nemaju bh Hrvati druge nego prestati se stalno vraćati u prošlost – trebamo se okrenuti budućnosti čak i ukoliko ostanu slične unutarnje granice, te više obraćati pozornost na rad ljudi koji predstavljaju Hrvate kojima je alibi politika prečesto služila samo za skrivanje velike koristi koju su izvlačili za sebe.


Nema komentara

Anketa

Ustavi