Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9874
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Dio birača je Lagumdžiju kaznio jer nije uspio ostvariti svoje unitarističke naume

Dio birača je Lagumdžiju kaznio jer nije uspio ostvariti svoje unitarističke naume

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 17.10.2014. 17:16

Ako je socijaldemokracija ikad i postojala u BiH u pravom smislu te riječi, ona nije umrla na posljednjim izborima, nego puno prije – socijaldemokracija u BiH je mrtva najmanje osam godina, od 2006. godine i izbora Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.

Socijaldemokrati se po definiciji zalažu za zakonodavstvo kojemu je cilj putem porezne i socijalne politike što je moguće više smanjiti nejednakost među građanima. Ovime se socijaldemokrati u BiH nikada nisu bavili. Naprotiv, interesi bh. SDP-ovaca, pokazalo se, znatno su prozaičniji.

Kad je prije četiri godine sloganom ”država za čovjeka” SDP nadmoćno pobijedio na općim izborima, nitko im nije bio ravan; Lagumdžija je pozerski najavljivao kako će od Federacije napraviti Zapadnu Njemačku, otvoriti radna mjesta, povećati strane investicije, uvesti državu u Europu…

Ništa od toga, naravno, nije ostvareno, niti se moglo očekivati da će biti ostvareno. Politika zasnovana na laži, odnosno tvrdnji da je SDP multietnička stranka za koju su glasovali i Hrvati te kako zbog toga treba dobiti dio ministarstava u Vladi FBiH i u Vijeću ministara BiH namijenjenih političkim predstavnicima Hrvata, nije ni mogla drugačije skončati.

Krah SDP-a i Zlatka Lagumdžije započeo je znatno prije posljednjih izbora. Sve je krenulo niz brdo već 2011. godine, kada je uz asistenciju visokog predstavnika Valentina Inzka i američkog veleposlanstva u Sarajevu uspostavio Vladu FBiH.

Ali ne bilo kakvu, nego notornu platformašku Vladu FBiH u koju je pustio Lijanoviće, koji su danas u različitim pritvorima, i HSP-ovce, koji su, pak, već nestali sa scene.

Tad je Lagumdžija tvrdio kako su za SDP glasovali i bh. Hrvati, a argumentirao je kako je dokaz za to činjenica da on na listama ima značaj udio Hrvata. Tu je suština Lagumdžijine podvale cijeloj BiH, koja ga je, između ostaloga, u nedjelju koštala ulaska u državni parlament nakon 20 godina uživanja na državnim jaslama.

Salto mortale

Lagumdžija je tada morao imati jednog partnera iz bošnjačkog naroda. To je bila SDA, ali mu se učinilo kako dobiva premalo plijena. Stoga se okrenuo ka kvoti političkih dužnosti u izvršnoj vlasti u FBiH koja je rezervirana za Hrvate. Nudio je Lagumdžija HDZ-u BiH tada ulazak u Vladu FBiH, ali je jedno ”hrvatsko” ministarstvo tražio za SDP. Ni HDZ BiH ni HDZ 1990 nisu na to pristali, jer nisu željeli dijeliti izborni legitimitet koji su im na izborima dali Hrvati.

Lagumdžija se onda odlučio za salto mortale i napravio platformu s HSP-om i Lijanovićima. Oni su mu poslužili kao smokvin list koji je trebao prikriti sramotnu činjenicu da je na izborima iskazana volja hrvatskoga naroda hladno pogažena. Naravno, sebi je priskrbio i jedno ministarstvo. Mostarac Zoran Mikulić je postao ministar pravde u Vladi FBiH.

Ovaj ”puzajući državni udar” blagoslovila su strana veleposlanstva, u prvom redu američko, jer su zajedno s visokim predstavnikom Valentinom Inzkom izračunali kako je pet jedna trećina od 17.

Podsjećamo, platformaška Vlada FBiH je formirana nakon što je pravnim nasiljem utvrđeno kako je pet jedna trećina od 17 izaslanika u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH. Za potvrdu Vlade bila je potrebna podrška jedne trećine izaslanika u svakom od klubova naroda u Parlamentu FBiH.

SDP je zajedno s SDA imao kontrolu na bošnjačkim, srpskim i klubom ostalih, no nedostajao im je jedan izaslanik u Klubu Hrvata.

Kad se shvatilo da ga neće ni osigurati, intervenirao je OHR, suspendirana je odluka Središnjeg izbornog povjerenstva kojom je osporen izbor predsjednika FBiH koji, pak, daje mandat za sastav Vlade FBiH.

Istu je zavrzlamu Lagumdžija pokušao ostvariti i na državnoj razini. Sjetimo se kandidature Slave Kukića za mandatara za sastav Vijeća ministara i sličnih egzibicija.

A kad se dokopao vlasti, nije Lagumdžija mario ni za što drugo osim širenja vlastite mreže odanih po javnim poduzećima, državnim agencijama i institucijama, raznim ministarstvima.

Uspio se posvađati s kim god je došao u kontakt, zemlja je sramoćena po svijetu, ekonomska kriza se udomaćila, politička elita se još više udaljila od prosječnoga građanina BiH, a uspio je srušiti i svaki politički dogovor koji je išao ka rješavanju krupnih problema u zemlji.

Nacionalna pitanja pa socijaldemokracija

Dio birača je kaznio SDP zbog navedenih razloga, i na posljednjim su izborima dobili manje od 10 posto podrške birača u FBiH.

SDP-ovo biračko tijelo se dobrim dijelom samo prebacilo na Komšićev DF. Pri tom se kao nemoralno i protuustavno ne vidi uzurpiranje političkih pozicija namijenjenih političkim predstavnicima drugih naroda. Zapravo, dio birača je Lagumdžiju kaznio jer nije uspio ostvariti svoje unitarističke naume.

Istinske socijaldemokracije u BiH neće ni biti sve dok se ne riješe nacionalna pitanja. U BiH od prvih slobodnih izbora sve do danas dominiraju stranke koje obećavaju rješavanje nacionalnih pitanja, na ovaj ili onaj način. SDP je vodio politiku ignoriranja nacionalnih identiteta, nisu priznavali različitosti i pokušali su nametnuti ”svi smo mi isti narod, samo različitih religija” viziju BiH.

Ipak, suština BiH je sasvim drugačija. Ovdje žive tri suverena naroda i ta se činjenica mora uvažiti. Lagumdžija je proveo posljednjih osam godina ignorirajući tu činjenicu i kao posljedicu imamo jednostavno traćenje vremena svih nas. Osam smo godina zbog takve politike tapkali u mjestu.

Zbog toga su birači zapravo trebali kazniti Lagumdžiju, a tek potom zbog svih ostalih grijeha. U BiH se različitosti moraju prihvatiti i njima se mora upravljati, a ne ignorirati ih.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba