Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Država glasne ljubavi

Država glasne ljubavi

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 18.02.2010. 10:32

Država glasne ljubavi

Vjerojatno bi i Macchiavelli-ja ili Maxa Webera kao jedne od poznatijih teoretičara države zaboljela glava, kad bi vidjeli kako se država i državni aparat koriste u BiH. Ili Kanta koji je rekao (i zajebao se da vidi ovaj djelić Europe), da je država narod, koji vlada sam nad sobom.
Ne, gospodine Kant, država u BiH je svrha sama sebi, a narod je ovdje radi države.

piše: lider30

Koja je svrha političkih tvorevina u 21. stoljeću? Što je društveni cilj osnivanja raznih administrativnih jedinica, od općina i mjesnih zajednica do republika i nadnacionalnih asocijacija?
Izgleda, da još jedino u BiH u cijeloj Europi, političkim tvorbama je svrha - da ne funkcioniraju. Ovdje društvena evolucija ide kronološki obrnutim redom. Tako da je BiH na sigurnom putu za srednji vijek. U srednjem vijeku su lokalni moćnici osnivali države, radi svojih hedonističkih potreba i postajali neovisni ili vazalni ovisno o snazi na vojnom i političkom polju. Razlika od onog doba je samo u tomu, što se svi porezi umjesto lokalnim velikašima ili aktualnim kraljevima, trenutno ide političarima i administracijskoj hobotnici. Koji su postali svrha samim sebi. Vjerojatno i tvorci iz međunarodne zajednice okreću glavu od BiH, jer im je nakaradno uređenje neobične tvorbe poslužilo za pranje savjesti u događanju devedesetih. Ni sami ne znaju čemu trenutno služi, a evidentno je, da građanima nije. Opet, poseban politički monstrum unutar nesretne državne zajednice je njen veći entitet - Federacija BiH.

Naime, javna potrošnja u Federaciji BiH je konstantno prethodnih godina iznad 60 posto BDP-a, dok je u jednom razdoblju zauzimala udjel od skoro dvije trećine ostvarenog BDP-a i gutala ionako slabašno federalno gospodarstvo. Vatrogasne mjere štednje u 2009. godini nisu mogli riješiti osnovni problem – loš sustav u Federaciji. Radi usporedbe veličina, prosjek udjela javne potrošnje BDP-a u EU je ispod 40 posto.

Ako netko od vas počne logično zaključivati i iznos javne potrošnje mu se učinio kao čak i pozitivnost, jer bi po europskim rezonima, visok udio javne potrošnje automatski značio da su plaće i materijalni troškovi zaposlenika u, primjerice, zdravstvu i obrazovanju natprosječne i da Federacija ulaže u nove vrhunske opremljene škole, visoka učilišta ili bolnice, te plaća vrlo dobro liječnike i profesore – grdno bi se prevario. Logika odavno ne stanuje ovdje. Prvenstveno prevelika administracija i nerealna socijalna davanja u entitetu su velik uteg realnom sektoru i čine veliki dio javne potrošnju.
Oko 2,2 milijarde KM u 2008. godini ili 14,6 posto BDP-a F BiH iznose ukupna davanja za sve vrste socijalne skrbi i to većinom sa lošom preraspodjelom, bez ikakvih kontrola. Tako da oni kojima najviše treba socijala, istu u pravilu i ne dobiju.
Izravni socijalni gotovinski transferi u Federaciji su u prethodnim razdobljima dostizali iznos od 4,5 posto, dok EU dijeli packe novim članicama, ako pređu 3 posto. Dvije trećine tog iznosa idu ratnim veteranima, demobiliziranim borcima po raznim osnovama.

Sve razine entitetske administracije su posebna priča. U Federaciji preko 10 posto od svih zaposlenih radi na svim nivoima državne administracije i to isključujući javni sektor. U silnim ministarstvima, upravama, direkcijama i zavodima, novac, kojeg svakako ima sve manje, troši se nemilice.

Za isto to vrijeme realni sektor grca u problemima. Iako je upravo na teritoriju današnje Federaciji BiH smješteno blizu 80% prijeratnog industrijskog potencijala BiH, svjedoci smo da i poslije skoro 15 godina nakon svršetka rata isti nisu aktivirani. Dapače, u svom najjačem potencijalu Federacija BiH ima pad industrijske proizvodnje u 2009. godini od 11,6 posto. U istom razdoblju Republika Srpska ima povećanje industrijske proizvodnje za 19 posto!

Prognostičari MMF-a prognoziraju realni pad BDP-a za BiH od 3% u 2009. godini, a dio čiji sam i ja rezident - Federacija BiH, će imati pad od preko 5 posto BDP-a. Ako nam išta dobrog donese negativna gospodarska kretanja u zadnjih skoro dvije godine, onda bi to mogla biti propast Federacije BiH . Neodrživost Federacije u ovakvim vremenima postaje više nego očigledna.

Percepcija korupcije je na afričko-azijskim nivoima i dodatno otežava problem. Korupcija elita na raznim položajima je još jedna svrha BiH. To je način života i neminovnost življenja u BiH. Mjerenje percepcije korupcije na ovom području je smiješan pojam. Vjerojatno dio ljudi misli, da ju je zakonodavac već dao regulirati u parlamentu i postavio pravila igre, koliko je prisutna u društvu.

Nacionalni problemi u BiH, koje je Europa kod sebe odavno riješila nacionalnim entitetima u raznim administrativnim oblicima, su se nakon Daytona samo dodatno zakomplicirali. Petnaest godina poslije, Srbi uopće ne prihvaćaju nešto više BiH nego prije, niti su Bošnjaci/Muslimani odustali od težnje za vlastitom nacionalnom državom na zajedničkom teritoriju, gdje bi bili malo više temeljniji od ostala dva naroda, a niti su Hrvati dobili minimum nacionalnih prava kao jednog od temeljnih naroda. Dapače, strane se dodatno sa odmakom vremena sve više polariziraju.

Država glasne ljubavi se nastavlja. Tko je u ovom svemu stvarno najebao, možda doznamo tek mnogo, mnogo godina kasnije.