Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9565
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Doktore drž'te se!

Doktore drž'te se!

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 18.02.2010. 13:57

Danas kad se Hrvati BiH osjećaju kao silovana kćer koju okolina osuđuje zato što je silovana, koju čak i mater skriva, ne da je ljudi ne bi povrijedili nego da sakrije vlastitu sramotu i svako malo se zapitkuje: "O Bože zašto se baš meni ovo dogodilo, da ne smijem na ulicu izaći a da se ljudi ne sašaptavaju i gledaju me, neki sažaljivo a poneki i s prijekorom i lakonskim razmišljanjima - sama je to tražila, vjerojatno je izazivala. Nikad se udat neće, vječno će mi bit na teret". No tako je kad je i mater rođena u maloj, primitivnoj i slabo obrazovanoj sredini. Vjerojatno je i za mater i za kćer najbolje promijenit sredinu u neku u kojoj ih niko neće gledati kao objekte i krivce nego kao subjekte i osobe koje mogu pomoći i drugima da im se slično zlo ne dogodi a ako se i dogodi da se znaju nosit s njim.

Hrvatski narod doline Lašve CNN nije volio za razliku od nekih drugih iako stradanja nisu bila ništa manja. Valjda nije bilo Amerikancima u interesu prikazivati u ružnom svjetlu svoje frendove mudžahedine, i strane i domaće, odbila im se o glavu par godina kasnije, na kraju, skupo plaćena pogreška.
No sindrom kasnije pameti nije pomogao napadačima na borce za multietničku BiH 93. Raznih arapskih i domaćih etnikusa su "branitelji", zabrinuti za zdravlje Hrvata u srednjoj Bosni, poslali na liječenje uokolo Nove Bile Hrvate iz većine gradova uokolo za njihovo dobro, tu i tamo bi ubili nekoga ali to je bilo iz samislosti kao kad konja propucaju nakon loma noge. Uglavnom, masa tog razularenog mnoštva se koncentrirala u osinje gnijezdo iz kojega su namjeravali ostvariti svoje zločinačke naume o zauzimanju bošnjačkih gradova, Zenice za početak a da su "ufatili furseta" mogli su i Sarajevo i Tuzla stradat i od Hrvata a ko zna, genocidni Hrvati bi se možda probili i do Bihaća i ostvarili masakre koji su im u krvi, tako nas je barem komunističkojugoslavenska škola učila.

Danas kad Hrvati nikad razjedinjeniji nisu bili, dijelom zbog vanjskih faktora a možda i većom zaslugom samih Hrvata, prisjećanje na dane ponosa, borbe za život i "male" ljude - heroje koji poslije kriznih vremena uvijek budu sklonjeni negdje u stranu, izgleda u startu kao promašeno. No bila su ne tako davno vremena kada nije bilo najvažnije imat što veći minus na tekućem i krivit sve druge za osobne probleme osim samoga sebe a mediji se nisu igrali usmjeravanjem rulje. Svi Hrvati su krenuli u obranu bez obzira na godine, socijalni, materijalni ili društveni status, ideološku, seksualnu orijentaciju, vjersko opredjeljenje ili nekakve druge norme po kojima se ljudi razlikuju jedni od drugih. Bilo je to vrijeme kada se znalo ko je branitelj a ko nije, barem na ratištima. Borili su se Hrvati za goli život, neki oružjem, neki radom a neki humanitarnim djelovanjem. Ponegdje je i taj osnovni ljudski osjećaj, osjećaj za druge ljude i pomoć u nevolji, bio podjednako opasan boravku u rovovima, jedan od vjerojatno svima nama urezanih u pamćenje je snimka kamiona kako se probijaju kroz snijegom zatrpane bosanske vrleti i snimka veselja ranjenika od kojih mnogi nisu ni dočekali živi sutrašnji dan.

60x2 km je bila površina enklave u koju se osim domaćih Hrvata sklonio i dio Hrvata iz oslobođenog arapskog dijela BiH. 248 dana su se malobrojni "napadači" namjerno držali u okruženju višestruko brojnijih "osloboditelja Bosne od Bosanaca", namjerno su se izgladnjivali i ranjavali i slali rijetke fotke ranjene djece samo kako bi bacili ljagu na narodnooslobodilačke viteške vojske i paravojske. 249. dan do njih je došao konvoj na čelu s Dr. Slobodanom Langom. "Bijeli put za Novu Bilu" je došavši u Lašvu donio hranu i lijekove i što je najvažnije poruku izrečenu iz usta Dr. Langa: „da su Hrvati jedinstveni i da su uz Hrvate središnje Bosne“. Ne može se tvrdit sa sigurnošću da je konvoj postigao da danas Vitez nije jedan od najpoznatijih gradova na svijetu, da nema polja s tisućama križeva i da majke, kćeri i sestre pokopanih nisu iskorištavane u dnevnopolitičke svrhe, no sigurno je pomogao u velikoj mjeri.

Ante Vlajić, Splićanin, poginuo je na samom kraju puta u Uskoplju, niko nikad nije odgovarao za to ubojstvo, ipak su "branitelji" pucali na genocidne humanitarce, na što bih htio podsjetiti ovim tekstom. Drugi razlog zašto sam napisao ovu kolumnu je stradavanje najomiljenijeg doktora u središnjoj Bosni. Prošao je bez fizičkih posljedica dr. Slobodan Lang i Pavlovicu i Gornji Vakuf a smrt se opet igrala s njim na Staroj karlovačkoj, srećom, opet ga neće. Preživjeli ste i gore: "Doktore drž'te se!".

Junuz Blećina