• Povratničke tegobe Hrvata (204316)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167661)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96777)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94351)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9866
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

HB Retrovizor

■ Čak 41% građana Republike Hrvatske je podrijetlom iz BiH!

Do toga podatka došla je njemačka politička zaklada „Friedrich Ebert" sa sjedištem u BiH koja je zajedno sa zagrebačkom agencijom Millenium promocija provela opsežno istraživanje u Hrvatskoj i Srbiji pod nazivom „Što građani Hrvatske i Srbije misle o Bosni i Hercegovini i njezinim građanima". Istraživanje je još potvrdilo da je i 35 posto građana Srbije podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Znači, iz Hrvatske čak 41 posto i iz Srbije 35 posto građana je rođeno u BiH ili je podrijetlom iz te države, pa tamo imaju obitelj ili rođake.

- Rezultati istraživanja objedinjeni su u studiji „Imidž Bosne i Hercegovine i njezinih građana u Hrvatskoj i Srbiji", koja ovih dana izlazi iz tiska na engleskom jeziku. Zaklada „Friedrich Ebert" rezultate ovog zanimljivog istraživanja i studiju će predstaviti javnosti 18. svibnja u Tuzli, 19. svibnja u Banjaluci, a potom u Mostaru i Sarajevu - rekao je dr. Božo Skoko, profesor s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i vodeći stručnjak koji se bavi problematikom imidža država.

Rođaci iz Hrvatske i Srbije tako često ne dolaze u rodni kraj ili kraj iz kojega su potekli. Samo 31 posto građana iz Hrvatske je u posljednjih petnaest godina boravilo u Bosni i Hercegovini, a tek 26 posto iz Srbije. Kao razlog njihova posjeta BiH navode se posjeti rodbini, poslovna ili turistička putovanja.

■ Kakvo je stanje u Mostaru po broju stanovnika - Podaci prije popisa otkrivaju.

Službene procjene kažu da ukupno stanovništvo grada Mostara od rata naovamo stagnira. No, u takvoj situaciji Hrvati povećavaju udjel u odnosu na ostale i taj je učinak za 0,5 posto godišnje veći u odnosu na druge nacionalne skupine, ako promatramo protekle tri godine. Prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku, sa stanjem od 30. lipnja 2011. godine, grad trenutačno ima sveukupno 111.364 stanovnika. To je jedini relevantni pokazatelj koji kazuje da je populacija ovoga grada u padu i da je stanovnika u odnosu na prijeratno vrijeme skoro 12 posto manje.

Prema popisu vjernika Katoličke crkve u Mostaru iz 2009. godine, u svim mostarskim katoličkim župama je živjelo nešto više od 64.000 katolika. Od toga 55.000 u samom gradu Mostaru, što je više od polovine stanovništva i u gradu i u širem gradskom području (općini). Po njima, udio Hrvata iznosi 58,4 posto, dok je udio Bošnjaka 38,6 ili oko 42.000 ljudi. Sada su omjeri još i veći. Prema procjenama, Srba i ostalih na području grada je oko 3 posto. Ovdje treba napomenuti da je oko 15.000 Srba uoči rata napustilo Mostar. Ipak, početkom obnove Saborne crkve u Mostaru, povratkom vladike Grigorija, povećan je i broj Srba povratnika koji na području Mostara obnavljaju svoje domove. Očekuje se kako će se veliki broj Srba vratiti u Mostar u idućih nekoliko godina.

Iz Medžlisa Islamske zajednice Mostar stižu, pak, dramatična upozorenja da Bošnjaci u Hercegovini izumiru. Nepovoljni podaci za Bošnjake ogledaju se u činjenici da oni već šestu godinu imaju negativni prirodni prirast i da se bilježi konstantno iseljavanje s područja Mostara prema Sarajevu. Prema podacima federalnog Zavoda za statistiku, više od 200 stanovnika Mostara godišnje napusti Mostar, najviše u smjeru Sarajeva. S druge strane, razlog povoljnih demografskih podataka za Hrvate jest doseljavanje oko 250 Hrvata godišnje u Mostar. Usto, u sedam godina rođeno je 3.549 djece, a umrlo 3.005 ljudi što daje pozitivan prirodni prirast od 544 Hrvata. Nastavi li se kretanje u ovom smjeru, već do konca 2013. godine broj Hrvata u Mostaru mogao bi prijeći udio od 60 posto.

Projekti kao što je izgradnja Mepas Malla, gradske športske dvorane drastično mijenjaju sliku Mostara. Osjeća se poboljšanje ekonomske situacije. Zračna luka Mostar bilježi veliko povećanje broja putnika, a grad na Neretvi ponovno postaje regionalni centar. Ne treba zanemariti činjenicu kako je Mostar studentski grad. U tijeku je izgradnja novog Studentskog centra koji bi trebao biti dovršen za pola godine, a stari Studentski centar je prije nekoliko godina obnovljen i uređen. Izgrađuju se novi stambeni prostori, jer Mostar ima veliki problem nedostatka stanova. Ponuda je mala, a potražnja sve veća, tako da je i stanogradnja jedan od najsigurnijih poslova u ovome gradu. Jedina prepreka velikom iskoraku Mostara i značajnom napretku je nametnuti Status koji konstantno ovaj grad dovodi u krizu i izaziva političke blokade, te dovodi do stalnih napetosti.

■ Ni Pelješki most ni podmorski tunel, već zaštićeni cestovni koridor iznad Neuma. Tako hrvatski ministar prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić namjerava riješiti problem prometne izoliranosti krajnjeg juga Hrvatske od ostatka zemlje. Taj je projekt bio glavna tema današnjih razgovora između Dončića i njegova bosanskohercegovačkog kolege Damira Hadžića, a gradnja 5,5 kilometara duge ceste mogla bi početi već sljedeće godine. Rješenje jednog od ključnih prometnih problema Hrvatske tako bi na kraju hrvatske porezne obveznike moglo stajati pedeset puta manje nego što je planirano.

Naime, cijena gradnje koridora ne bi trebala biti viša od 5 milijuna eura, što je zanemarivo u usporedbi sa 250 milijuna eura vrijednim projektom gradnje pelješkog mosta koji je pokrenula HDZ-ova vlada.

- U početku bi koridor bio korišten samo za putnički promet, dok bi za teretni promet bio organiziran trajektni prijevoz preko Pelješca. To je rješenje tehnički vrlo jednostavno, ali bitna je uloga naše diplomacije, koja će morati za taj model osigurati podršku unutar Europske unije s obzirom na schengenski granični režim - kaže sugovornik iz Ministarstva prometa.

■ Na adresu člana državnog Predsjedništva Željka Komšića, predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, prvog zamjenika predsjedatelja Predstavničkog doma PSBiH Bože Ljubića, te predsjednika Federacije BiH Živka Budimira, HSS-NHI Općinska organizacija Travnik odaslala je otvoreno pismo u kojem traži jednak status ovog grada kao što se to ovih dana zagovara za Mostar, a sve u cilju zaštite Hrvata od eventualne majorizacije ostala dva naroda. U pismu navode da je od 1997. pa do kraja 1998. godine vođena politička aktivnost po pitanju ustroja Općine Travnik kao sjedišta ŽSB/SBK-a, odnosno jednog od dva kantona/županije sa posebnim režimom upravljanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Ustrojstvo sjedišta drugog takvog kantona / županije - Hercegovačko-neretvanskog / Hercegovačko-neretvanske županije, grad Mostar, dogovoreno je u jednom od aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Početkom 1997. godine politički predstavnici Općine Travnik pokrenuli su pitanje njegovog ustrojstva na istim načelima na kojima je dogovoren ustroj Mostara, vodeći se logikom ako jedan narod na jednom dijelu Federacije BiH ima određena prava - zaštita od majorizacije, zašto drugi narod koji se nalazi u istoj takvoj poziciji, samo na drugom dijelu te iste Federacije BiH, ne bi mogao imati ista takva prava.Čak su i predstavnici Ureda visokog predstavnika, OSCE-a i drugih međunarodnih organizacija u tom periodu prepoznali legitiman, ali prvenstveno pravičan zahtjev za jednakopravnost Hrvata općine Travnik.

Marginalizacija Hrvata u Travniku je evidentna, a to je i razlog slabijeg povratka, ali i pitanje opstanka i ostanka onih koji trenutno žive u svome i na svome. U pismu se dalje navodi:

Tomislav Rajić podsjeća Komšića, Čovića, Ljubića i Budimira na nacionalnu strukturu u Travniku.

„Po popisu stanovništva iz 1991. godine, u Travniku je bilo 26.118 Hrvata ili oko 37 posto. Po tom popisu, muslimana-Bošnjaka su bile nepune 32.000 ili 44 posto. Srba je bilo 7.777 ili nešto preko 11 posto, a 5 posto kao Jugoslaveni i nešto oko 3 posto ostali. Tijekom rata iz općine Travnik protjerano je skoro 20.000 Hrvata, od čega se vratilo, po procjenama, 5.000 - 6.000 prognanih, tako da sada u općini Travnik živi oko 50 posto od prijeratnog broja Hrvata."

■ Rasema Handanović zvana Zolja je prva žena osuđena za ratni zločin pred Sudom BiH. Sud BiH osudio je Zolju na pet i pol godina zatvora zbog zločina protiv hrvatskog civilnog stanovništva i ratnih vojnih zarobljenika u selu Trusina u općini Konjic 1993. godine. Handanović je proglašena krivom po optužbi da je u travnju 1993. godine sudjelovala u dobro pripremljenom i isplaniranom napadu na selo Trusina, kojim je rukovodio Nihad Bojadžić zvani Blek, bivši zamjenik zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene pri stožeru Vrhovnog zapovjedništva „Zulfikar" Armije BiH.

Kako se navodi u presudi, Bojadžić je prije napada naredio pripadnicima odreda da „nitko u selu ne smije ostati živ", ne vodeći računa o razlikovanju civilnih i vojnih ciljeva.

„Nakon napada na selo, Nedžad Hodžić zvani „John Wayne" naredio je strijeljanje zarobljenih pripadnika HVO-a i civila. U strijeljanju je sudjelovala Zolja sa Hodžićem, Edinom Džekom, Mensurom Memićem i ostalim pripadnicima odreda 'Zulfikar', rekla je sutkinja Jasmina Kosović. Tada su ubijena i tri pripadnika HVO-a i troje civila koji su se prethodno predali. Presuda je izrečena nakon što je prihvaćen sporazum o priznanju krivnje koji je optužena postigla sa Tužiteljstvom BiH, a kojim je bila predložena kazna zatvora od pet do šest godina.

Sporazumom o priznanju krivnje Handanović se obvezala da će svjedočiti u suđenjima vezanim za Trusinu. Sa svjedočenjem je započela 30. ožujka na suđenju Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Senadu Hakaloviću, Nedžadu Hodžiću, Nihadu Bojadžiću i Zulfikaru Ališpagi, bivšim pripadnicima Armije BiH koji su optuženi za ubojstvo 18 civila i četiri vojnika HVO-a u Trusini.

■ Tko opstruira Program pomoći Vlade RH za povratak Hrvata u BiH, ili kako „Ubijaju ljude po drugi put"

Po pisanju Ive Gavrića, dužnosnika HDZ-a BiH, i političkog predstavnika Hrvata Bosanske Posavine, određene strukture unutar državnih ministarstava BiH rade sve kako bi se spriječila pomoć Republike Hrvatske u građevinskom materijalu, inače namijenjena povratnicima.

Na upit u svezi zastoja isporuke građevinskog materijala za obnovu iz RH, od izvora iz Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU Republike Hrvatske, dobijen je sljedeći odgovor:

„Od 2010. godine Program pomoći je u blokadi, jer je Uprava za neizravno oporezivanje Ministarstva financija i trezora BiH izdala negativno Rješenje o oslobađanju od plaćanja carine i carinskih pristojbi na uvezeni građevni materijal. Od tada je bilo više bezuspješnih pokušaja da se u suradnji s Veleposlanstvom RH u Sarajevu razriješi navedeni problem. Sve se svodi na jednostavnu činjenicu da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nakon nešto manje od 10 godina provedbe Programa pomoći ne želi više biti uvoznik građevnog materijala, nego traži da to budu krajnji korisnici. Takvo riješenje nije operativno izvedivo zbog dugotrajne i komplicirane procedure koja bi se morala provesti za svaku isporuku, upitno je također može li se fizička osoba osloboditi od plaćanja carine, a također u ovom slučaj upitan je i ukupni trošak takve procedure i uvoza građevnog materijala."

Čeka se reakcija hrvatskih političara i nadležnih osoba.