RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Izborna jedinica hrvatski minimum!

Napisano 14.10.2014. 16:24

Izborna jedinica iz koje će bosanskohercegovački Hrvati birati svoje političke predstavnike mora biti apsolutni minimum ispod kojeg hrvatski politički predstavnici ne smiju ići. Ništa ispod izborne jedinice s hrvatskom većinom ne smije biti prihvatljivo za hrvatsku politiku. Konsenzus oko tog pitanja morat će se donijeti na predstojećem zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora, a formiranje izborne jedinice bi morao podržati i Martin Raguž, predsjednik HDZ-a 1990.

Dragan Čović je već najavio kako će se nekoliko mjeseci nakon uspostave nove vlasti riješiti ključna pitanja u ovoj državi. Među njima je provođenje presude Sejdić-Finci, uspostava hrvatske izborne jedinice i mehanizma koordinacije za pregovore s Europskom unijom...

Iako je Čović  poznat po davanju nerealnih vremenskih okvira za rješavanje krupnih političkih problema, ovoga puta bi morao ispuniti što je rekao. Zapravo, to bi mu morao biti preduvjet za formiranje bilo kakve vlasti. Stranke HNS-a, ako žele da na sljedećim izborima u BiH bude Hrvata koji će za njih glasovati, jednostavno više nemaju izbora. Hrvatska izborna jedinica je danas postala minimum ispod kojeg Hrvati ne smiju ići.

 

Princip već potpisan

Lideri sedam najjačih stranaka u BiH već su bili potpisali princip da jedan narod drugom ne smije birati političke predstavnike. Oko toga su se složili i tijekom sastanaka u Bruxellesu kad se pokušavala provesti presuda Sejdić-Finci. Isto je bilo potpisano i na jednom od sastanaka famozne šestorke u Mostaru.

Princip da jedan narod drugom ne treba birati predstavnike u načelu nema protivnika. No, u praksi ima – gotovo sve bošnjake političare. Dosadašnja bošnjačka politika prema problemu ravnopravnosti Hrvata neprestano se odnosi s figom u džepu. Tako Bakir Izetbegović, novopotvrđeni bošnjački lider kaže kako ''Hrvatima nudimo 99 posto šanse da izaberu svoga predstavnika''.

No, vrag, tj. neravnopravnost, je u tih jedan posto. Ako Hrvati imaju zajamčenu mogućnost biranja svojih predstavnika, onda, argumentira Izetbegović, to neće imati pripadnici nekonstitutivnih naroda, manjina, ili popularno zvani ''ostali''. I tu se krije gorka pilula bh. realnosti: ako Hrvati mogu nesmetano birati svoje predstavnike, onda Bošnjaci preko ''ostalih'' ne mogu nametati kojekakve komšiće, lijanoviće ili budimire.

Iako smo svi u BiH jednaki, Bošnjaci i Srbi su jednakiji – oni mogu bez ikakvoga straha od preglasavanja birati svoje predstavnike, dok su na dužnosti rezervirane za političare koje izaberu Hrvati u zadnjih osam godina birane osobe koje su izabrali Bošnjaci.

To je bio slučaj sa Željkom Komšićem u Predsjedništvu BiH i platformaškom Vladom FBiH u kojoj su HSP i NSRzB legitimitet crpili iz činjenice da ih je Zlatko Lagumdžija ''odabrao'' kao ''prihvatljive Hrvate'', odnosno Hrvate koji ne spominju legitimnost izbora Komšića u Predsjedništvo ili ne računaju koliko je 17 dijeljeno s tri.

Izgleda kako bošnjačka politička javnost još nije shvatila do čega je dovelo osam godina uzurpiranja hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH i četiri godine u Vladi FBiH. Federaciju BiH oni doživljavaju kao vlastiti entitet, jednako kao i Srbi Republiku Srpsku. Ali to ne znači i da su u pravu. Zapravo su debelo u krivu.

Zbog takvih kratkovidnih poteza kojima je osnovni cilj u stvari bio sisati brojne proračune, političko Sarajevo je širom otvorilo vrata najgorima među nama.

 

Izborna jedinica ili nove paljevine

Pustili su lisicu u kokošinjac:Lijanovića da upravlja poljoprivredom i poljoprivrednim poticajima. HSP-ovcima, koji prije toga gotovo da nisu bili izašli iz vlastitoga sela, dali su na upravljanje osjetljiva ministarstva, poput rada i socijalne skrbi koje je vodio izvjesni Vjekoslav Čamber iz Vira. To mu je ujedno bila i osnovna referenca  - Vir je selo u zapadnoj Hercegovini uz granicu s hrvatskom iz kojeg potječe i Živko Budimir, perjanica projekta majorizacije Hrvata.

K tomu, u zadnje četiri godine nije bilo niti jednog godišnjeg doba da se negdje nije mijenjala neka vlast.

Lagumdžija je zbog takve politike platio cijenu. Nije ušao u Parlament BiH nakon punih 20 godina uživanja u zastupničkim beneficijama. To bi trebao biti alarm za sve bošnjačke političare. Ne isplati se varati svoje sugrađane.

Neuvažavanjem Hrvata, a Lagumdžija je predvodio tu kampanju, naposljetku se šteta nanosi svima, pa i Bošnjacima. Bošnjački birači još uvijek nisu dovoljno senzibilirani na problem biranja hrvatskih političkih predstavnika i mnogi ne vide ništa sporno u tomu što su dva puta Hrvatima nametali Komšića.

Ali elite moraju vidjeti kakve su posljedice takve politike. Političko Sarajevo je svjesno da su se zgrade u veljači palile i zato što se sva energija trošila na političko ''povaljivanje'' Hrvata i krađu državnih resursa. Ako Sarajevo nastavi s takvim autističnim pristupom političkim procesima, nove paljevine će se sigurno desiti. Vjerojatno i prije nego mislimo.

Tek nakon što u ovoj zemlji konstitutivni narodi bez problema budu mogli izabrati svoje političke predstavnike, imat ćemo preduvjet za druge vrste napretka. Ekonomija se ne može razvijati u zemljama u kojima jedan narod drugom bira političke predstavnike.

Izborna jedinca će naposljetku omogućiti i razvoj političke pluralnosti među Hrvatima. HDZ BiH i Dragan Čović su dobili u prosjeku 70 posto hrvatskih glasova. Jasan je to znak grčevitog grupiranja Hrvata zbog straha od novog gubljenja političkih pozicija, a posredno i narodnog suvereniteta.

Fenomen Komšić otišao je u povijest. Nadamo se zauvijek. Da bi tako i bilo, Hrvatima je potrebna izborna jednica. Dragan Čović i HNS ne smiju pristati na ništa manje od toga.

 

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi