• Povratničke tegobe Hrvata (205167)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167736)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96820)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94450)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9876
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Kružni tokovi

Piše: Junuz Blećina

Desetljećima se prometuje kroz gradove. U početku bijahu konjske zaprege, malo kasnije neveliki broj automobila, dok se zaslugom talijanskih vozila sklepanih na kragujevački način nisu putevi, napravljeni po ćirinim prugama ili još uvijek natabani austrugarskom kockom, zapunili dovoljno da se može reći kako postoji promet motornim vozilima. Imati vozačku dozvolu je bila velika stvar u ta vremena, odličan poklon od roditelja za 18. rođendan, a imat semafor je grad razlikovalo od sela. Gradovi koji su imali više od jednog su se nazivali središtima regija i bili posebniji, privlačniji za naseljavanje od drugih. Rat je prekinuo promet u Bosni i Hercegovini, da bi ubrzo nakon toga krenuli razni koridori preko planina kojima je prometovanje i danas avantura, a kamoli je bila tad sa šleperom i često pokriveno artiljerijskom vatrom kao gratis dodatkom. Netom poslije rata, stidljivo su počela prometovati motorna vozila diljem zemlje, a nakon carinskih olakšica i poznatog uvoznog buma golfova dvojki, ionako loše prometnice se opet zapuniše, a parkinzi napuniše. Proradiše i semafori, a kako se povećavao sve više broj vozila, i njihov broj se povećavao. Dok nismo dobili zapunjene i zagađene ulice gradova, kroz koje je avantura kretati se vozilom.

Beskonačne kolone i veliki rast cijena goriva začudo nisu promijenili navike (ne)sretnih ljudi koji žive u kapitalističkoj demokraciji da pokušaju koristit alternativne metode prijevoza. Nažalost, i dalje je u mentalitetu ljudi da upute sažaljiv pogled kad vide nekog na međunožnom guralu kako suvereno prolazi kraj njih. Ništa dobro nije došlo u BiH a da nije došlo izvana, kao što i loše dolazi samo tako, rekao bi neki starac prilikom otpuhivanja zadnjeg dima s čika. Tako su nam došli i kružni tokovi koji se grade se na sve strane, a začepljena semaforizirana raskrižja se mijenjaju Boltovom brzinom. Peru se proračunske pare kroz gradnju istih, zadužuje kod stranih banaka, ali neka, vrijedi. Čovjek se zapita kako se toga nije prije sjetilo? Doduše, sjećam se jednog predratnog u Ljubuškom. Ko će ako neće Hercegovci? Diše promet, od točke A do točke B se stiže puno brže kroz nekoliko kružnih, a vozači se polako navikavaju na vožnju kroz kružne, mada ih još ima koji pale žmigavac kad ulaze, a ne kad izlaze s kružnog toka.

Život ljudi u Bosni i Hercegovini se poprilično može oslikati stanjem prometa u njoj kroz desetljeća. Od dobrijeh vremena gradnje uskotračnih željeznica i tramvaja, do "napretka" koji se u komunizmu bar tako zvao, do rata kada je život stao a počela smrt. Da bi nakon toga oprezno ljudi prodisali, počeli disat, i previše, da bi ponovno postali prostori na kojima se obitava tijesni. Dok se prepire svakodnevno i nateže sad na ovu a sad na onu stranu, pitam se: Postoje li kružni tokovi koji se mogu sagradit? Makar na način da se operu i maznu pare iz proračuna, makar uz to da strane banke zarađuju na kreditima i sjedaju na resurse? Ako postoje: Zašto se ne grade? Vjerujem da postoje i da ih treba gradit. Vjerojatno ćemo se jednog dana kada budu sagrađeni pitati: A kako se toga nismo ranije sjetili? Zašto smo stajali u kolonoma po semaforima? Zašto smo kasnili na posao, kod liječnika, na treninge? Zašto smo proveli dio svog života čekajući da dođemo na red i da nam se upali zeleno?Psovali, proklinjali, trošili gorivo i zagađivali okolicu bespotrebno? Da, potrebni su ljudi koji će gradit kružne tokove umjesto semafora na koje smo nekad bili ponosni i koji su bili važni, ali su ih vrijeme, ritam života, naprosto pregazili. Nažalost, i dalje u politici oko nas se brane semafori, stoji u kolonama, kasni se na sve događaje uokolo. Valjda je vrijeme da se shvati kako nije problem samo u duljini trajanja intervala na semaforu, u usmjeravanju prometa po ulicama, broju traka, mada to nisu nevažni parametri; veći je problem što postoje bolja rješenja poput kružnih tokova, a koja se ne primjenjuju. A ako se jedno ikad primjene, pitat ćemo se: Kako se toga nismo prije sjetili?