Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Pluralizacija u Hrvata

Pluralizacija u Hrvata

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 08.05.2010. 18:33

Što se događa na hrvatskoj društveno-političkoj sceni? Kakve promjene i procesi su u tijeku, kako ih objediniti, nazvati pravim imenom, prepoznati pozitivne i negativne trendove – jednom rječju promisliti stvarnost društveno-političkog života Hrvata u BiH.

piše: Ivo Kotromanović l poskok.info

Koje su to vrijednosti i transformacije koje ne smiju proći neopaženo? Možemo li se, opterećeni slabošću vlastite ustavne i de facto pozicije, još uvijek uzdignuti i pokušati kritički i objektivno sagledati naš položaj u BiH? Što se još dešava sa Hrvatima u ovoj zemlji mimo poznatih činjenica o malobrojnosti, ugroženosti, mehanici zakona manjine - u smislu da su Hrvati prema sadašnjoj konstelaciji moći u Državi BiH manjina upravo zbog te iste konstelacije, a dijelom i zbog zluradosti elita druga dva naroda, pa i nesposobnosti, uskogrudosti i egoizma vlastitih političkih ekspozitura.

Postoji konsensuz kod Hrvata da sadašnji Ustav ne valja, ali istini za volju on je „prestao valjati“ tek onda kada je HDZ izgubio monopol i kada je došlo do prve značajnije pluralizacije na hrvatskoj političkoj sceni: imali ste u početku prve pokušaje oponiranju (jednom zdravom i nužnom demokratskom procesu): HSP, NHI-a, HSS-a, pa je došlo i do mitoze HDZ-a itd.

U međuvremenu Hrvati su pali na ljestvici svoje konstitutivnosti, te izgubili svog legitimno mjesto u Predsjedništvu, ali su na drugoj strani dobili kakvo takvo višestranačje, pluralizaciju političke ali i društvene scene. Ta društvena scena kod Hrvata možda je i ključ uspjeha projekta konstitutivnosti, obzirom da je politika, barem ovakva kakva je do sada vođena, pokazala svoju impotenciju i neumijeće da osigura bh. Hrvatima ravnopravan položaj sa ostala dva naroda.

Činjenica je da danas više nego prije imamo reakciju na društvenoj - intelektualnoj sceni, naime Hrvati u BiH, kao rezultat svoje političke slabosti, sve više rastu na kontu parametara onoga što podrazumijevamo pod pojmom civilnog društva.

Pri tome taj rast nije rezultat inženjeringa stranih organizacija i spin-mastera, već proizvod htijenja i želja domaćih snaga, što je svakako inspirirajuće. Mostarska tribina od prije neki dan je dokaz tome, bez obzira na incident koji je najverojatnije insceniran kako bi se bacila ljaga na mogućnost jačanja intelektualne i društvene baze Hrvata u BiH.

Opasnost je prepoznata od strane onih koji bi željeli marginalizirati ili usisati hrvatski narod u BiH, naprosto ga ideološki vakumizirati. Jer, krenule su pojedinačne reakcije, mišljenja, plete se polagano kolo intelektualno-duhovnog pozicioniranja Hrvata unutar BiH. Taj proces jamči da će Hrvati, ako do sada već nisu, zauzeti svoj mjesto koje im pripada, ne samo po slovu Daytona vec i po slovu Zavnobih-a, ma što mnogi mislili o tome.

Hrvatske elite odnosno političko vodstvo Hrvata u BiH, kako se da primijetiti, prilično su dezorijentirane i konfuzne, tako da je mjesto za upravljačem hrvatske konstitutivnosti trenutno upražnjeno: tamo po svoj prilici trenutno nitko ne sjedi – nadajmo se da je uključen autopilot.

Međutim, to i nije toliko tragično: možda ovakve elite kakve su sada i ne trebamo, te s pravom možemo i trebamo tražiti od njih usavršavanje, rad, razvoj, širenje, unutarnju demokratizaciju, pluralizaciju i obračunavanje sa retrogradnim pojavama.

Naime, nekompromitirano civilno društvo u usponu potrebuje iste takve - nekompromitirane elite, koje će čista obraza sjesti za upravljač konstitutivnosti i upravljati znanjem i htijenjem kroz labirint postwashingtonskog i postdaytonskog nasljeđa, te u dogovoru sa političkim elitama preostala dva naroda, ali i predstavnika Ostalih (ma što sadržaj ove kategorije bio) dovesti do punine svrhu konstitutivnosti Hrvata u BiH.

Način na koji će to uraditi, naravno, neće ovisiti samo o njima već i o političkim predstavnicima druga dva naroda. Mehanizmi svakako postoje – a suština je izvršiti preraspodjelu (ne podjelu) moći na nivou entiteta i države između suverenih naroda i njihovih političkih predstavnika. Dugoročni procesi kakav je emancipacija hrvatske kulturne, društvene i političke svijesti u BiH od suštinskog je značaja za budućnost ovog naroda, koja po važnosti nadilazi efemerna dešavanja kakav je jedan izborni ciklus.

Kako sada stvari stoje, emancipacija je pokrenuta a njen kranji cilj je i to da hrvatsko društvo generira hrvatske elite i politiku u BiH, a nikako obratno. Pred nama je još jako mnogo tribina, sučeljavanja, borbe za politički i kulturni identitet koji je osporavan ponajviše iz razloga što ga do sada nije imao tko zaštititi, kako iznutra tako izvana."