RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Pripremaju li se Bošnjaci za rat i tko bi ratovao protiv koga?

Napisano 08.10.2016. 21:10

Rašomon oko spornog referenduma u Republici Srpskoj, koji je trajao više mjeseci, prilično je dobro popraćen u hrvatskim medijima, unatoč popriličnoj nezainteresiranosti za prilike u BiH.

Ipak, tom problemu pristupilo se prilično površno, odnosno sve se svelo na dilemu hoće li zbog referenduma izbiti oružani sukobi, pa se čak špekuliralo i o novom ratu. Ovaj referendum je mnogo kompleksniji problem.

On je kulminacija višegodišnje pat-pozicije u zemlji i kraj jedne bošnjačke političke utopije koju je svojevremeno najbolje opisao Zlatko Lagumdžija predizbornom izjavom o tome kako će "od Federacije BiH napraviti Zapadnu Njemačku".

 

Notorni Sefer Halilović

Republici Srpskoj je, po toj logici, bila namijenjena uloga Istočne Njemačke koju će "superiorni brat" na kraju progutati. Ta kratkovidna i bahata politika išla je na ruku Miloradu Dodiku koji je od Republike Srpske stvorio državu u državi, uz istovremeno slabljenje institucija BiH, te je referendum neka vrst simboličke potvrde te "državnosti".

Međutim, ključno pitanje bilo je hoće li se u jednom trenutku prije održavanja referenduma početi zveckati oružjem. Iako se činilo kako će sve proći bez otvorenog zazivanja novog rata, to se nije dogodilo.

Za to se pobrinuo notorni Sefer Halilović, bivši zapovjednik Armije BiH i predsjednik minorne Bosanskohercegovačke patriotske stranke, iza kojeg se tijekom rata vukao krvavi trag zločina i koji je bio u neposrednoj blizini kada su počinjeni masovni zločini prema Hrvatima u Uzdolu i Grabovici, a nikada nije odgovarao za njih, iako su se dogodili u sklopu operacija kojima je neposredno zapovijedao.

Tako se potvrđuje ona teza iz romana "Rat i sjećanje" Željka Ivankovića o kojemu sam nedavno pisao: "Stvarnu razliku među vojskama i zlu koje čine, čini samo razlika u njihovoj stvarnoj vojničkoj snazi". Radi se o čovjeku koji je prije nekoliko godina tužio jednog od rijetkih preživjelih iz Grabovice, koji je u vrijeme zločina bio dječak i čija je cijela obitelj ubijena tom prilikom, "zbog uvrede časti i ugleda", jer ga je ovaj nazvao ratnim zločincem, iako je Grabovica samo jedan od krvavih tragova koji se vuku iza Sefera Halilovića.

Po svojim uvjerenjima i neskrivenoj mržnji prema drugima, Sefer Halilović je šoven kojemu je revanšizam temeljna politička filozofija.

Ratnohuškačka retorika Sefera Halilovića nije nepoznata stvar, ali ovaj put je otišao do kraja. Što se zapravo dogodilo?

Gostujući u Dnevniku sarajevske televizije TV1, Seferović je, među ostalim, izrekao sljedeće: "Nakon referenduma Daytonski ustav više ne vrijedi, onda se vraćamo na Ustav Republike BiH, a nakon toga neka nam Bog pomogne svima, neka nam da prvo razuma, a onda snage da tu priču dovedemo do kraja".

Također, naveo je kako se Republika Srpska u nekom eventualnom sukobu može održati najviše 10 do 15 dana. Halilovićeve izjave prenesene su i u hrvatskim i srpskim medijima, po principu sportske kladionice, s naglaskom na tih "10 do 15 dana".

Samo je još nedostajao koeficijent za svaku od sukobljenih strana, Bošnjake i bosanskohercegovačke Srbe, dok su Hrvati zasada po strani: hrvatski političari u ovoj priči, izgleda, "mudro" igraju na dvoznak.

 

Ima li dovoljno ljudi?

Na ono stereotipno pitanje, koje je ovdje postalo neizostavno, kao nekakav vid mentalne samoobmane, o tome ima li dovoljno ljudi na obje strane koji su spremni ratovati, Halilović je odgovorio:

"Da, apsolutno. I zato ja apeliram da se dobro razmisli. Jer Milošević je umro, JNA ne postoji, ne postoji tisuću tenkova, tisuću transportera, 200.000 naoružanih četnika u BiH. Ne može Srbija pomoći RS. Oni se mogu držati 10-15 dana u nekom sukobu, ne više. Nećemo dopustiti da nam neko pola države odcijepi, na kojem je počinjen genocid. Onog dana kada se otpakira Dayton sve će biti drugačije, a ovim referendumu se otpakira Dayton. Nikome ne prijetimo, ali nitko nećemo dopustiti da odnese i dio BiH bez belaja... A nakon toga neka nam Bog pomogne svima, neka nam da prvo razuma, a onda snage da tu priču dovedemo do kraja."

Halilović je tu, na žalost, u pravu: uvijek će biti ljudi "voljnih" za rat. Međutim, on to uzima zdravo za gotovo: iz sličnih pitanja logički se podrazumijeva da je prethodni rat većina ljudi jedva dočekala. Istina je drugačija, i ne tako crno-bijela kao što se to želi prikazati i što vrijedi za svaki rat: mehanizam "voljnosti" isključivo se sastoji u dovođenju ljudi pred svršen čin.

Druga stvar, koja se kod Halilovića podrazumijeva, a o čemu nije progovorio ni riječ, je ključna: Tko će se to boriti i protiv koga? Ne objašnjava što podrazumijeva pod Vojskom Republike Srpske koja je postala dio OS BiH, uz Armiju BiH i HVO. Te tko bi činio drugu stranu? Policija? Srpska policija protiv bošnjačke policije? Ne. Prije desetak mjeseci, o čemu sam svojevremeno pisao, na jednom od sijela opskurnog "Foruma bošnjačkih intelektualaca", akademik Ibrahim Bušatlija izrekao je sljedeće rečenice:

"Mi pravnim postupcima ne možemo više ništa napraviti (oko ukidanja Republike Srpske, op.a.). Mi se moramo upitati imamo li mi sile ili nemamo.  Ako smo spremni priznati da nemamo sile, nastavimo se igrati pravno. Ali ja smatram da mi sile imamo. Ja smatram da naš vojni i obavještajni establišment treba poručiti Banja Luci – Budete li pravili državu dobit će rat. Oni nemaju šanse da nas pobjede. Govorim o vojnoj  pobjedi. Ne pravnoj. O pravnoj govorimo već godinama i pričat ćemo do kijameta. Pobijedit ćemo kvantitativno. Nemaju oni dovoljno boraca. Mogu zvati koga žele u pomoć kao i prije, opet nemaju dovoljno. Mi imamo primjere da nam netko dođe kad nam zatreba. I kad ih pozovemo. Nek se ne šale. Alžirci su ovdje bili kad su nam zatrebali. Al Quaida je bila. Nek se ne šale."

Ovo je zapravo pravi odgovor na to tko će se nalaziti s "bošnjačke" strane u tom sukobu. Ili kako to zamišljaju Sefer Halilović i slični njemu.

Šutnja i ravnodušnost bosanskohercegovačke javnosti na revanšističku i ratnohuškačku retoriku iz Sarajeva postala je poslovična.

Radi se ponajprije o strahu i zastrašenosti bošnjačke intelektualne elite, ili nezainteresiranosti, što bi bila još poraznija opcija, iako se u kuloarima može doznati štošta toga, čak i pojedinosti koje graniče s teorijama zavjere, o postojanju konkretnih ratnih planova za neki budući rat.

 

Sefer, Bakirov glasnogovornik

Postoji tu i određena logika koja stoji iza ovoga. Primjerice, o radu i sesijama spomenutog "Foruma bošnjačkih intelektualaca" Federalna televizija redovito izvješćuje, naravno uz izostavljanje krajnje "kontaminiranih", odnosno fašistoidnih stavova. Međutim, ovakva praksa nikada nije osuđena od strane međunarodnih organizacija, čak se stječe dojam da se na taj način, znakovitom šutnjom, donekle potiče.

Na Halilovićeve riječi uslijedila je žestoka reakcija u srbijanskim medijima, ali i iz političkog miljea. Šef srpske  diplomacije Ivica Dačić, "mali Sloba", izjave Sefera Halilovića tumači kao najveću prijetnju miru i stabilnosti u regiji, te kako je Halilović neslužbeni glasnogovornik Bakira Izetbegovića.

"Halilović govori ono što Izetbegović misli. Zato njegove prijetnje treba shvatiti ozbiljno, jer pokazuju da postoje ratni planovi, koji se baziraju na procjeni da Republika Srpska ne može izdržati više od 10-15 dana i da je ni Srbija ne može obraniti. Svima je jasno da je referendum samo izgovor, a da iza svega stoji namjera da se ratom uništi Republika Srpska".

Dačićeve riječi doduše objašnjavaju šutnju Bakira Izetbegovića, iako Halilović nije Izetbegovićev glasnogovornik. Izetbegoviću ova retorika naprosto odgovara, odnosno točno je kako Bakir Izetbegović i Sefer Halilović u ovom slučaju razmišljaju na identičan način. I to je sve.

Treba se prisjetiti ratnog pokušaja atentata na Sefera Halilovića u naselju Ciglane koje je bilo jedno od sigurnijih dijelova ratnog Sarajeva, prilikom kojeg je na balkonu stana u kojemu je živjela Halilovićeva obitelj ubijena njegova supruga i njen brat, a iza kojeg su, po navodima medija, stajale "Ševe", privatni eskadron smrti Alije Izetbegovića koji se sumnjičio za cijeli niz unutarbošnjačkih ratnih i poratnih ubojstava.

 

Spavajte mirno...

Jedna izjava Alije Izetbegovića s početkom rata i danas se često citira:

"Spavajte mirno, rata neće biti. Za rat je potrebno dvoje." Uslijedilo je ono što je uslijedilo, jer se, naravno, pokazalo kako je za rat dovoljna i jedna strana. Što reći o ovom najnovijem slučaju?

Možemo parafrazirati Aliju Izetbegovića: "Spavajte mirno, rata neće biti, ljudi nisu voljni za rat?" Ako i nisu, a sigurno nisu, onda će to, ako zatreba, postati.

Uvijek će se naći poneki Sefer Halilović koji će se pobrinuti za to. I netko na drugoj strani koji će to spremno dočekati, kao Milorad Dodik u ovoj priči, koji je na Halilovićeve izjave reagirao rečenicom kako će u slučaju bilo kakvog oružanog napada na Republiku Srpsku doći do njenog odcjepljenja od BiH.

Josip Mlakić/Express


Nema komentara

Anketa

Ustavi