RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Što će sad Džuvo?

Napisano 05.12.2011. 08:51

Što će sad Džuvo?

Optužnica protiv Bašića je, rekosmo, otišla u Sud na potvrđivanje. Džuvino urgiranje nije kazneno djelo pa ne treba ni očekivati nikakvu optužnicu protiv njega. Još manje bi bilo za očekivati da, recimo, zbog skandala u koji je umiješan i moralne odgovornosti, Almir Džuvo ponudi ostavku. Pa nismo u Japanu! A i Džuvi ovo nije prvi skandal: ako ćemo pravo, u ovoj zemlji i nema čestita skandala da u njega nije upleten direktor OSA BiH!

Piše: Vildana Selimbegović, Oslobođenje

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine u petak je obznanilo podizanje optužnice protiv Muhidina Bašića, načelnika Odjeljenja za borbu protiv organiziranog kriminala u OSA, te još trojice pripadnika Armije BiH kojom ih tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. U optužnici, koja je proslijeđena Sudu BiH, stoji kako su Muhidin Bašić i Mirsad Šijak, sa još dvojicom nepoznatih pripadnika Armije BiH, u zatvoru koji se nalazio u podrumu zgrade Šumarstvo u Varešu, 25. siječnja 1994. godine, u jeku sukoba ABiH i HVO-a, silovali ženu hrvatske nacionalnosti. Suprug silovane u to vrijeme je bio u zatvoru.

Muhidin Bašić je, pak, u to vrijeme bio načelnik Ratnog odjeljenja službe Državne sigurnosti Olovo. Zanimljiv je podatak da je zbog istih optužbi Muhidin Bašić ostao bez posla u Državnoj sigurnosti, točnije u tadašnjem AID-u, još 1996. godine?! No, uskoro je vraćen na posao na kome je - kako se može vidjeti iz dužnosti koju je obavljao u trenutku podizanja optužnice, dakle ravno 15 godina od otkaza u AID-u i 17 godina od nedjela i zločina za koje ga optužnica tereti - napredovao. Nije Bašić koračao samo hijerarhijskom ljestvicom uspjeha, doguravši tako do načelnika odjeljenja za borbu protiv organiziranog kriminala, napredovao je on i u očima svog pretpostavljenog, direktora OSA BiH Almira Džuve.

O čemu se zapravo radi najbolje svjedoči službena zabilješka nastala nakon jednog od javnosti poznatih Džuvinih skandala. Naime, početkom rujna ove godine Nezavisne novine su objavile Službenu zabilješku SIPA centra za istraživanje ratnih zločina. Zabilješka je stara sada duže od godinu (nastala je 19. studenog 2010.) a u njoj stoji kako je Džuvo posjetio Željka Komšića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH, te ga izvijestio o „izvršitelju kaznenog djela ratnog zločina, silovanja jedne osobe ženskog spola hrvatske nacionalnosti, koje se dogodilo na teritoriju općine Vareš“. Priznao je Džuvo tada Komšiću i da je riječ o Muhidinu Bašiću i da je ovaj svom pretpostavljenom, tj. Džuvi, „priznao predmetno kazneno djelo te od istog zatražio pomoć“?!

Zbog pomoći je, naime, Džuvo i dolazio Komšiću, te mu objasnio kako ovaj „jeste silovao, al' je dobar momak, on je radio Turkovića i dosta je pomogao u tome“. Može li se to ikako stopirati?, interesirao se direktor OSA BiH u kabinetu člana Predsjedništva BiH. Komšić je, naravno, bio zgrožen Džuvinim pitanjem, valjda se protokolarno rastao sa direktorom državne obavještajne službe uz uzajamni dogovor da se nisu sreli, ali je odmah potom dao punu podršku istražiteljima SIPA-e na rasvjetljavanju i ovog kao i drugih ratnih zločina. Tužiteljstvo BiH je konačno privelo Bašića, ispitalo ga o čitavom slučaju, ali ga je ispitalo i o urgiranju njegovog direktora Džuve.

Optužnica protiv Bašića je, rekosmo, otišla u Sud na potvrđivanje. Džuvino urgiranje nije kazneno djelo pa ne treba ni očekivati nikakvu optužnicu protiv njega. Još manje bi bilo za očekivati da, recimo, zbog skandala u koji je umiješan i moralne odgovornosti, Almir Džuvo ponudi ostavku. Pa nismo u Japanu! A i Džuvi ovo nije prvi skandal: ako ćemo pravo, u ovoj zemlji i nema čestita skandala da u njega nije upleten direktor OSA-e BiH! Javna je tajna da Almir Džuvo godinama funkcionira kao diler prisluškivanih razgovora, on je taj koji se ne libi političkim liderima diljem BiH ponuditi svoje usluge kako bi saznali što im misli konkurencija, a što međunarodna zajednica, zbog njegovog (ne)angažmana tako često padaju velike istrage pa ova zemlja konstantno stenje pod teretom organiziranog kriminala, međunarodnih trgovaca narkoticima, oružjem, ljudima... Valja mu odati priznanje: ne priznaje nacionalne niti vjerske kriterije, nema granica kada je koristoljublje u pitanju i vrlo je ažuran kada treba zaštititi one od kojih ima koristi. Ovo posljednje zorno ilustrira i slučaj Bašić, načelnik za kojeg njegov pretpostavljeni kaže „jest' silovao al' je dobar momak“.

Gdje mi to zapravo živimo? Posljednjih dana je ponovno i po tko zna koji put aktualizirana priča o našim i tuđim zločincima, ona postdejtonska priča koja inzistira da su naše ubojice, naši ratni zločinci, naši silovatelji, zapravo žrtve koje treba pomoći i sačuvati, valjda da napreduju na raznoraznim hijerahijskim ljestvicama. U isto vrijeme - tuđe ubojice i tuđe silovatelje treba suditi, pa kako svako čuva, mazi i pazi svoje dođosmo do toga da su se kojekakve džuve dosjetile da i naše i tuđe zločince koriste u vlastite svrhe?! Ako je Slobodan Vasković, ta nekadašnja zvijezda „60 minuta“ o čijem se srebreničkom angažmanu zna od istog onog vremena kada je Bašić dobio otkaz u AID-u, pao na žrtvenom oltaru tek kada je prestala potreba javnog bošnjačkog  obračuna sa Miloradom Dodikom, ako je Milorad Barašin postao opasan glavni tužitelj BiH onoga dana kada se odveć približio međunarodnim švercerima droge, ako je optuženi za ratno silovanje - pod teretom znane optužnice - najzaslužniji za slučaj Turković, opravdano se valja upitati za koga radi obavještajna služba i njezin direktor? Napomene radi: to je isti onaj direktor koji zna da u BiH ima 3.000 potencijalnih terorista selefijske provinijencije, ali ne zna kad je u zemlju ušao Mevlid Jašarević, sada već prokazani terorista!?

| Oslobođenje |


Nema komentara

Anketa

Ustavi