Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9568
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Tko se protivi pristupanju BiH u EU i zašto?

Tko se protivi pristupanju BiH u EU i zašto?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 31.03.2017. 23:41

(Izreka - ''naša država je kao majka - rodiš se tek kad iziđeš iz nje'' neće biti aktualna nakon što BiH pristupi u EU)

1. Uvod

Za prosperitetan društveni i gospodarski razvitak BiH ne odgovara ostati sama, izolirana, a može se povezati s EU, muslimanskim zemljama ili Rusijom. Nijedna od njih neće joj ništa pokloniti, a EU nudi veće gospodarske i druge mogućnosti. I pored toga, mnogi se protive priključenju EU i nastojat će to spriječiti ili prolongirati, a treba ih onemogućiti i ubrzati proces pristupanja.

Predajom zahtjeva za članstvo i njegovim prihvaćanjem počeo je proces pristupanja BiH u EU, a kad će se okončati ovisi o mnogim činiteljima i okolnostima, poticajnim i otežavajućim, vanjskim i unutarnjim. Podrazumijeva se da to neće biti moguće bez potpore vanjskih činitelja, EU i zemalja članica, cijele međunarodne zajednice, a glavni i najveći dio posla trebaju obaviti tijela vlasti u BiH.

Od njih će ovisiti kako će se proces pristupanja odvijati i koliko će trajati, kako će se, i u kolikoj mjeri, iskoristiti vanjski poticajni činitelji za ulazak u EU i izbjeći negativni učinci vanjskih i unutarnjih činitelja. Za postati članicom EU postoje dvije mogućnosti ili scenarija, da se u procesu pristupanja ispune svi uvjeti i kriteriji za prijam kao Hrvatska ili da se BiH primi po posebnoj proceduri kao što su Bugarska i Rumunjska.

Prvi scenarij je bolji, poželjniji i prihvatljiviji i za BiH i za zemlje EU pa na njemu treba ustrajati. Ako bi se brzo, i u nekom razumnom roku, okončao bio bi i najučinkovitiji, a u protivnom mogao bi trajati godinama i ne okončati se.

Drugi scenarij je manje vjerojatan i moguć zbog neusuglašenih stajališta među zemljama članicama EU i sustava odlučivanja (koncensusa), a i to se može promijeniti ako bude odgovaralo zemljama EU, zbog sigurnosnih razloga, izbjegličke krize ili sprječavanja utjecaja drugih zainteresiranih zemalja za BiH.

2. BiH ne odgovara ostati sama, izolirana, a izbor EU je bolji od drugih

Sa stajališta ekonomskih i racionalnih kriterija problem pristupanja BiH u EU može se svesti na pitanja može li BiH ostati sama, izolirana ili se priključiti EU ili nekoj drugoj skupini zemalja koja joj može pružiti veće mogućnosti za društveni i gospodarski razvitak.

BiH je jedna je od 47 europskih zemalja od kojih su njih 28 (27) članice EU, tri su članice europskog gospodarskog prostora (EGP), četiri članice su Schengena (uz 22 članice EU) pa se mogu tretirati kao i članice EU, a jednako se to odnosi i na Andoru, Monako, San Marino i Vatikan. Pet zemalja ima status kandidata za članstvo, dvije status potencijalnog kandidata, a tri su potpisale sporazum o ekonomskom udruživanju s Europskom unijom. Praktično samo dvije europske zemlje (Bjelorusija i Rusija) nisu izravno uključene u EU.

Bosna i Hercegovina bila bi jedna i jedina europska zemlja koja nije u nekom savezu ili uniji, a to joj ne može biti u interesu jer bez toga ne mogu ni puno veće i razvijenije zemlje svijeta kao što su SAD, Kina, Rusija i druge. Uzimajući to u obzir, razumljivo je prosuđivati što se može dobiti ili očekivati ulaskom u EU ili neku drugu uniju ili savez.

S teorijskog stajališta, osim EU, BiH mogla bi se udružiti s muslimanskim zemljama ili Rusijom, a to bi moglo odgovarati onima koji odlučuju po etničkim i religijskim kriterijima.

Suradnja s muslimanskim zemljama ne bi trebala biti upitna, ali te zemlje nemaju organizaciju koja bi se mogla usporediti s EU. One su još 1969. utemeljile Organizaciju islamske konferencije (OIC) kao "kolektivni glas muslimanskog svijeta" koja je pored ostalog trebala jačati i gospodarsku suradnju među državama članicama, a do sada nije puno polučila na tom planu kao organizacija, osim u bilateralnim odnosima među državama.

Moguće povezivanje s Rusijom uključuje i odnose s Bjelorusijom i Euroazijskom ekonomskom unijom SCO, s kojom zemlje potpisnice namjeravaju ''parirati'' EU, SAD i Japanu. Odredbe sporazuma o toj uniji nisu poznate, a može se pretpostaviti da podrazumijevaju izravne veza među tim velikim zemljama s kojima, zanemarivo maloj (u gospodarskom smislu), BiH ne bi bilo moguće izboriti bolju pregovaračku poziciju od one kakvu bi mogla imati u EU.

Zbog toga je, sa stajališta racionalnih i ekonomskih motiva teško naći razloge zbog kojih bi BiH više odgovaralo priključiti se Rusiji nego EU koja je puno razvijenija i u kojoj najmanje razvijena zemlja (Bugarska) ima gotovo jednak društveni proizvod (20.116 $) po stanovniku kao Rusija (26.105 $), a demokratske norme i standardi, ljudska prava i druge demokratske vrijednosti su neusporedivo na strani EU, čak i za nacionalne, etične i vjerske.

Zato je za BiH bolji i prihvatljiviji izbor EU od muslimanskih zemalja ili Rusije jer ni jedna od ovih dviju drugih opcija ne nudi ni približno dobre mogućnosti kao EU.

EU nije idealna ni ''raj na zemlji'', bremenita je mnogim problemima i neusuglašenim stajalištima među zemljama članicama oko sigurnosti, terorizma, izbjegličke krize, održivog razvitka, klimatskih promjena, zaštite okoliša i drugim.

O tim pitanjima teško se usuglašavaju stajališta i na nacionalnoj razini, između vladajućih struktura i oporbe, a u tijelima EU, među predstavnicima 27 zemalja još teže. Svaka članica ima svoje specifičnosti i premda zagovaraju jednake standarde i vrijednosti međusobno se puno razlikuju po dostignutom stupnju gospodarske razvijenosti i drugim kriterijima.

Najviši društveni proizvod po stanovniku ima Luksemburg (101.994 $), a najniži Bugarska, nezaposlenost je najniža u Njemačkoj (4,3% ukupna i 7,2 % za mlađe od 25 godina), a najviša u Grčkoj (23, 5,%, i 46,2 % za mlađe od 25 godina), najviše zadužena zemlja je Grčka 179,2% BDP-a), a najmanje Bugarska (29,4 % BDP-a).

Bosni i Hercegovini ni jedna ekonomska grupacija, pa ni EU, neće ništa dati ni pokloniti osim mogućnosti koje se pružaju jednako svim članicama, a hoće li se te mogućnosti iskoristiti ili neće ovisi o znanju i sposobnosti onih koji u zemljama članicama budu radili na tim pitanjima.

3. Tko se protivi ulasku u EU i zašto

O pristupanju EU odlučit će građani, a njihove odluke temeljit će se na osobnim razlozima i motivima. Hoće li, pri odlučivanju, prevagnuti emocionalni ili racionalni kriteriji ovisi o mnogim činiteljima, najviše o informiranosti i znanju, činjenicama i osobnom uvjerenju svakog pojedinca.

Iako istraživanja Direkcije za europske integracije (2016.) pokazuju da bi, u slučaju referenduma za članstvo u EU, 76% građana BiH glasalo pozitivno (91% ispitanika iz F BiH i oko 51% ispitanika iz RS) treba ih uzeti oprezno i ne zanemariti činjenice da postoji i veći broj skupina koji se protive ulasku u EU zbog različitih razloga.

Za pristupanje Europskoj uniji nisu oni koji pripadaju etničkoj i religijskoj skupini, uposlenici koji bi mogli ostati bez posla, ambiciozni političari, socijalisti-utopisti i euroskeptici.

3.1. Etična i religijska skupina

U ovoj skupini zagovaraju suradnju i saveze sa zemljama koje imaju zajednička stajališta po nacionalnim i vjerskim pitanjima, takvih je u BiH najmanje tri, a ima ih i više obzirom na pripadnike drugih naroda i religija.

U odnosu na ukupan broj pučanstva nedvojbeno je najviši postotak građana hrvatske narodnosti za pristupanje u EU i najmanji postotak ih je protiv (u odnosu na druga dva konstitutivna naroda). Jedan od razloga za to je i okolnost što je R Hrvatska članica EU kao što bi vjerojatno bio veći postotak i građana srpske i bošnjačke narodnosti da su Srbija i Turska njene članice.

Bez obzira što pripadnici ove skupine nemaju većinu u odnosu na ukupan broj građana naroda kojem pripadaju ne bi trebalo zanemariti ni njihov utjecaj, a imaju i pravo izražavati svoja nacionalna, vjerska, kulturna i druga osjećanja.

3.2. Skupina uposlenika koji bi mogli ostati bez posla

Protiv ulaska u EU mogli bi biti i uposlenici koji nisu sigurni da će moći zadržati radna mjesta nakon provedbe privatizacije u neprivatiziranim poduzećima i nakon restrukturiranja javnih poduzeća i imaju razloga biti zabrinuti jer bi im se to moglo dogoditi, većem ili manjem broju. Uposleni u tim poduzećima sada su, iako s malim plaćama i drugim problemima ipak u povoljnijem položaju od mnogih drugih koji ne rade i nemaju izgleda zaposliti se. Zato će svi koji misle da bi mogli ostati bez posla vjerojatno biti protiv pristupanja u EU osim ako im se ne ponude valjani razlozi da mogu vjerovati kako im pristupanje, njima ili njihovoj djeci, može u razumnom roku osigurati radna mjesta, donijeti boljitak i veće mogućnosti.

3.3. Skupina političara, dužnosnika u tijelima vlasti i stranačkih

Najutjecajniji na proces pristupanja EU su političari, dužnosnici u tijelima vlasti i stranačke vođe i oni što kane doći na njihova mjesta, iz oporbe. Ima ih više skupina s različitim stajalištima oko pristupanja u EU.

Među onima što zagovaraju pristupanje, i koji su podnijeli službenu aplikaciju, ima ih koji su istinski opredijeljeni za to, vjeruju da je to ispravan i najbolji put, a ima ih i koji su za pristupanje zbog formalnih razloga, misle da im to može koristiti, da tako mogu dobiti povjerenje svojih birača (glasača), nisu oduševljeni idejom o pristupanju i mogli bi lako promijeniti svoja stajališta u razdoblju pristupanja.

U skupini političara vjerojatno postoje i oni koji nisu za pristupanje zbog osobnih razloga, što im ne odgovaraju europski propisi jer ne bi mogli raditi i postupati onako kako to čine sada ili bi mogli odgovarati za djela za koja sada ne odgovaraju. Posebnu skupinu među političarima čine ambiciozni političari iz oporbe, stranačke vođe i dužnosnici koji će poduzimati sve kako bi osvojili vlast pa će i svoja stajališta o pristupanju ili ne pristupanju EU temeljiti na procjeni (ili predviđanjima) kako će reagirati građani na proces pristupanja i suprotnim stajalištima od onih koja će zastupati aktualna tijela vlasti.

S obzirom da su načelna stajališta aktualne vlasti za pristupanje u EU, opozicijski političari će nastojati pridobiti povjerenje (i glasove) svih koji se protive pristupanju, a u prilog će im ići i neusuglašena stajališta među dužnosnici i strankama iz vlasti koje su se izjasnile za pristupanje.

U svakom slučaju svi će oni planirati, i nastojati pridobiti, glasove onih koji su nezadovoljni ulaskom u EU, a ozbiljan problem mogao bi nastati ako te skupine budu brojnije i glasnije od onih koji zagovaraju pristupanje. Njima se ne bi trebalo vjerovati dok ne pokažu i dokažu da postoje i druge bolje opcije od pristupanja EU.

3.4. Skupina socijalista - utopista

Ova skupina protivi se ulasku u EU jer se ne mogu prilagoditi novonastalim okolnostima, novom sustavu, kapitalističkom (kako ga zovu), koji nije kao onaj u kojem su živjeli prije. Ne žele prihvatiti novi sustav, a ''dokaze'' protiv njega (i EU) nalaze u propustima i zlouporabama u procesu privatizacije, ponašanju novih vlasnika poduzeća i ''tajkuna'', njihovoj pohlepi za stjecanjem bogatstva, lošom zakonskom regulativom, neučinkovitom i korumpiranom administracijom i pravosuđem i drugim negativnostima.

Tranzicijski problemi i poteškoće izgradnje novog društvenog i gospodarskog sustava karakteristični su za sve bivše socijalističke zemlje, u BiH su izraženi više nego u nekim drugim, a manifestiraju se visokim postotkom izjašnjavaju za ''vraćanje na staro'' i u zemlji u kojoj je taj proces završio u kratkom roku, s najmanje posljedica i najučinkovitije.

S njihove točke gledišta imaju razloga i žaliti za sustavom u kojem su ranije živjeli, mogli su, ako su bili lojalni, računati na zaposlenje, stalni radni odnos do mirovine, da će moći riješiti stambeno pitanja, dobiti stan ili povoljan stambeni kredit, imati sigurna primanja i zdravstvenu zaštitu, besplatno školovati se i studirati, nije bilo velikih razlika u bogatstvu, svi su bili izjednačeni u siromaštvu i neimaštini i sl. Podrazumijeva se da bi to sve bilo poželjno (osim siromaštva), a neće biti moguće postići vraćanjem na stari (komunistički, socijalistički ili samoupravni) sustav koji se pokazao nemogućim i neodrživim (utopijom), a socijalni mir i sigurnost treba ostvariti u novom sustavu i na način kako je to urađeno u razvijenim demokratskim zemljama svijeta, skandinavskim, i nekim drugim.

Novi sustav temelji se na drugim postavkama, višestranačkoj parlamentarnoj demokraciji i tržišnom gospodarstvu u kojem neće moći postojati jednostranačka tijela vlasti u državnoj upravi i administraciji ni državna (ili društvena) poduzeća, u gospodarstvu, kakva su postojala u ranijem sustavu.

U novom sustavu kakav je zamišljen, poslodavci neće davati (dijeliti) stanove svojim djelatnicima niti će im država isplaćivati plaće i regrese kad to ne budu u mogućnosti njihova poduzeća, ali će zato moći, kad se taj sustav izgradi, zaraditi novac da to mogu sami sebi osigurati, a država će im moći osigurati socijalnu sigurnost kao što to može u razvijenim zemljama.

3.5. Skupina euroskeptika

U skupini euroskeptika ne vjeruju u projekt EU, misle da nije dobar, da je neodrživ, da BiH od pristupanja ne može ništa dobrog očekivati, da može predati (prodati) prirodna bogatstva, da je cijena ulaska velika, da se može izgubiti identitet i sl.

Kao dokaze za to navode nejedinstvo i neslaganje među zemljama članicama oko važnih pitanja kao što su ustupanje – prenošenja – suvereniteta i ovlasti na zajednička tijela, po pitanjima obrambene, monetarne, politike zaduživanja, zapošljavanja i drugih.

To samo potvrđuje da postoje neusuglašena stajališta među tim zemljama o načinima na koji bi se ti problemi trebali rješavati jer svaka zemlja odlučuje samostalno, a za zajedničke odluke potreban je konsenzus i teško ga je postići, nema većinskog glasovanja.

Za dokaze protiv EU uzimaju zemlje u kojima eskaliraju krize kao što su u Grčkoj (prezaduženost), Španjolskoj (nezaposlenosti), probleme niskih stopa gospodarskog rasta (u većini zemalja), problemi prekomjerne potrošnje (u ne malom broju zemljama EU) i sl., kao da su krize u tim zemljama posljedica njihovog članstva u EU, a ne slabosti gospodarske i drugih politika u tim zemljama.

EU nije zadužila ni jednu od prezaduženih zemalja, a ni jedna od navedenih zemalja ne uplaćuje više sredstava u proračun EU nego ih povlači, nisu ''neto davatelji'' već ''neto primatelji''. Njihovi problemi posljedica su pogrešnih odluka njihovi tijela vlasti, a ne zato su članice EU.

To što su zemlje s izraženim problemima nezadovoljne s visinom sredstava koja im se odobravaju u vidu pomoći iz EU mogu jednako prigovarati sebi i drugima jer sve jednako (konsenzusom) odlučuju o tim pitanjima, koliko će uplaćivati u zajednički Fond, kome će se, kako, koliko i kada isplaćivati i pod kojim uvjetima, a euroskeptici bi trebali znati da u svijetu ne postoji ni jedan savez, udruženje ili asocijacija zemalja koje bi bile usporedive s EU ni po tim pitanjima.

Važan ''adut'' protiv EU im je i izlazak Engleske (''Brexit'') kojim ''dokazuju'' njenu nemoć, slabost (''da je dobra zar bi Engleska iz nje izišla''), početak njenog kraja (''propast'') i najavu (njihova očekivanja) da će je slijediti i neke druge zemlje, a te iste (i nikako dobre i poželjne) okolnosti mogu se tumačiti i na drugi način. Engleska se odlučila na izlazak, ne zna se kako će napusti EU i kad će to biti, a učinila je to zbog unutarnjih razloga (izbori) i neuspjelih pokušaja da osigura ili dobije (zadrži) povoljniji status u odnosu na druge zemlje članice EU.

Njen izlazak je velik gubitak i za EU i mogao bi promijeniti EU, pogotovu ako bi to slijedile i druge zemlje, a to je malo vjerojatno. Engleska će Brexitom imati samo štetu, nikako korist, a EU može opstati i funkcionirati i bez nje, čak biti i učinkovitija.

EU neće nestati, prestati postojati i zato što je to interesna zajednica gospodarske i političke suradnje zemalja članica koje imaju, baštine i dijele zajedničke vrijednosti, najviše demokratske standarde za ljudska, nacionalna, vjerska i sva druga prava.

Sve zemlje članice su zbog vlastitih interesa, a dosadašnja iskustva pokazuju da su sve imale koristi od članstva. Ni jedna nije postala manje razvijena, manje bogata nego je bila prije ulaska, već naprotiv, postale su razvijenije i bogatije.

U svim zemljama EU ima nezadovoljnih pojedinaca i skupina, a njih koristi opozicija i političari koji žele doći na vlast pa u svojim predizbornim kampanjama najavljuju da će promijeniti stanje koje im ne odgovara ili pokrenuti pitanje referenduma o izlasku.

U zemljama koje ulažu u proračun EU više nego iz njega povlače (neto davateljima), najavljuju da neće plaćati toliko ako dođu na vlast, a u zemljama neto primateljima da će tražiti još više novca iz EU. Na taj način nastoje pridobiti glasove nezadovoljnih koji misle da su im problemi posljedica članstva u EU i da će se riješiti izlaskom iz EU, a neće i mogu se samo povećati, ali to ne brine političare koji su ih obmanuli (nenamjerno ili namjerno) i osvojili vlast njihovim glasovima.

EU ne može ništa ugrozi dok se bude temeljila na dragovoljnoj međusobnoj suradnji zemalja članica, a treba naći i najbolje odgovore na aktualna pitanja i probleme, terorizam, izbjegličku krizu, nezaposlenost, održivi razvoj, gospodarski rast, socijalnu sigurnost, zaštitu okoliša, povećanje kvalitete življenja i dr.

Ugroziti bi je mogla samo njezina demokratičnost, ako pod izgovorom demokratskih normi i načela dopusti njenim protivnicima uništiti je na demokratski način, onako kako je to Sokrat nagovijestio prije gotovo dvije i pol tisuće godina.

Uvijek treba pomagati ljudima bez obzira tko su i kakvi su, odakle dolaze i zbog čega su u nevolji, treba im osigurati i odgovarajući smještaj i boravak na sigurnim mjestima, ali i raditi to na način koji neće ugroziti sigurnost i društveni sustav u zemljama koje ih primaju, da među onima kojima treba pomoći ne mogu doći teroristi, nesretnici kojima netko plaća i upućuje ih da unište sebe, izbjeglice i one koji im žele pomoći, sustav od kojeg izbjeglice traže pomoć i u kojem se osjećaju sigurnim.

Za argumente protiv priključenja EU euroskeptici navode kako EU ne odgovara ni velikim gospodarskim silama što je točno, a kao da ih ne zanimaju razlozi zbog čega im to ne odgovara. Razumljivo je da bi im (tim gospodarskim silama) bilo jednostavnije i da bi s manje poteškoća mogle pregovarati s pojedinim zemljama nego s EU, imale bi veću pregovaračku moć, položaj ''velikog kupca'' ili ''velikog dobavljača'‘ i mogle bi s pojedinim zemljama pod povoljnijim uvjetima sklapati ugovore, poslovati i trgovati nego s EU, a o kakvom tržištu i potencijalima je riječ može se vidjeti iz sljedećeg prikaza:

IZVOZ '15. UVOZ '15. RR (P) '15. Per cap/ 000 $

Kina 2.275 SAD 2.308 Kina 3.943 SAD 57.294

EU 1.985 EU 1.914 EU 3.899 Kina 15.424

SAD 1.505 Kina 1.668 SAD 3.173 Rusija 26.109

Japan 625 Japan 645 Japan 1.270 Japan 38.894

Rusija 340 Rusija 194 Rusija 534 Luksemburg 101.936

billion dollars billion dollars IZVOZ i UVOZ Bugarska 20.116

Podrazumijeva se da se ni euroskepticima ne može osporiti pravo na mišljenje i stajališta, a neutemeljena su im obrazloženja zbog kojih se protive pristupanju EU.

4. Kako ubrzati proces pristupanja BiH u EU

Pristupanje u EU je proces pripreme i pregovaranja koji se ne može provesti u vrlo kratkom razdoblju, čak ni ako bi se provodio po posebnoj proceduri i ubrzanom postupku, a može trajati i vrlo dugo, ako bi se pojavile opstrukcije u tom procesu. Zbog toga je važno je promotivnim aktivnostima (predavanja seminari, okrugli stolovi, savjetovanja, promotivne aktivnosti i sl.) informirati građane o mogućnostima koje pruža članstvo u EU i naglašavale prednostima pristupanja, upoznavalo o besperspektivnosti postojećeg stanja, ostajanja izvan EU, obrazlagala neutemeljenost argumenata onih koji se protive pristupanju i propustima čije bi dugoročne posljedice mogle nastati u budućnosti odlaganjem pristupanja ili odustajanjem od toga, ako ''pobijede'' oni koji se protive pristupanju.

Dostavom Upitnika nastavljene su aktivnosti za početak pristupanja i otvaranje pregovaračkih poglavlja, a pregovaranje može trajati manje ili više vremena što će najviše ovisiti o spremnosti tijela vlasti i njihovoj odlučnosti za usvajanje zakonskih i drugih akata kojima se uvode europske norme i standardi koji su uglavnom poznati i moglo bi se (i trebalo) već početi raditi na njihovoj pripremi, predlaganju i usvajanju u parlamentarnoj proceduri.

Pri tom bi se mogli pojaviti problemi oko usuglašavanja stajališta po pitanjima ovlasti i nadležnosti što bi moglo otežati ili usporiti pregovarački proces, to će sigurno koristiti skupine koje se protive ulasku u EU, a sudeći prema izjavama pojedinih dužnosnika u tijelima vlasti koje se načelno izjašnjavaju za pristupanje mogao bi ih biti i veći broj i mogli bi ugrozi ili dovesti u pitanje cijeli projekt pristupanja.

Zato je važno s tim procesom početi što prije, naznačiti pitanja koja bi mogla biti sporna i koje treba usuglašavati i rješavati ih u najkraćem mogućem roku.

5. Zaključak

Pristupanje u EU važno svim građanima BiH jer stvara pretpostavke za prosperitetan društveni i gospodarski razvitak, otklanja razloge za iseljavanje (ne u kratkom roku) i razloge zbog kojih bi mogla prestati biti aktualna izreka iz naslova (''naša država je kao majka, rodiš se tek kad iziđeš iz nje'')43 puno veće nego bi ih imali ako bi BiH ostala sama-izolirana i veće nego ako bi se priključila nekoj drugoj zemlji ili skupini zemalja, a važno je čak i ako bi EU prestala postojati kakva je sada jer bi ostali europski demokratski standardi (što je također vrlo vrijedno).

U europskoj BiH imali bi veće prava i mogućnosti nego ih imaju sada i bili bi manje diskriminirani nego su sada u pojedinim entitetima i zbog toga pristupanje BiH u EU treba ubrzati što je moguće više. Zato je važno poticati tijela vlasti u BiH da, u što je u moguće kraćem roku ispune uvjete iz Plana pristupanja, usuglase neusuglašena stajališta o svim pitanjima u svezi s pristupanjem i pripreme za usvajanje i usvoje sve zakonske i druge akte potrebne za pristupanje. Uz to, u suradnji s Direkcijom za EU integracije uraditi plan i program aktivnosti (predavanja seminari, okrugli stolovi, savjetovanja, promotivne aktivnosti i sl.) kojima bi se poticalo pristupanje (''pridobili glasovi'' za pristupanje) i naglašavale prednosti pristupanja, upoznavalo s propustima koji bi se mogli učiniti (i štete koje bi mogle nastati) ako se ne pristupi EU, ako se bude prolongirao ili odgađao proces pristupanja i obrazlagala neutemeljenost argumenata onih koji se protive pristupanju.

Frano Ljubić / Dnevnik.ba