Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9594
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Za razliku od rata, Hrvate u dijaspori nitko ne zove. Čak ni na birališta

Za razliku od rata, Hrvate u dijaspori nitko ne zove. Čak ni na birališta

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 31.12.2014. 16:23

Hladno vrijeme i snijeg dodatno su ohladili zanimanje dijaspore za izbore. Uz to, mali broj biračkih mjesta fizički je onemogućio većini od 250 tisuća s pravom glasa u BiH dolazak do izbornih mjesta. Glasovalo je tek njih nešto preko sedam tisuća. Kada bi “službeni Zagreb” uistinu svim hrvatskim državljanima u Bosni i Hercegovini želio tehnički omogućiti glasovanje onda bi umjesto sadašnjih 15 biračkih mjesta u četiri grada, trebao otvoriti još barem 200 birališta u pedesetak općina.

I dijaspora u svijetu je poput hrvatskih državljana u BiH također tek simbolički (13 tisuća) iskoristila svoje pravo. Ako znamo da izvan Hrvatske “stanuje” još jedna Hrvatska koja broji bar dva, tri milijuna Hrvata onda brojka od 20 tisuća (zajedno s BiH) koliko ih je jučer glasovalo drastično demantira one koji tendenciozno upiru prstom kako im iseljeništvo bira predstavnike.

Nekada se izlazak na izbore za hrvatskog predsjednika u dijaspori doživljavan dramatično važnim. Izlaznost je bila velika i zbog straha dijela Hrvata u BiH od dolaska ljevice. Koja je često prema njima bili nesklona. Osobito Stipe Mesić. Međutim, ukupna politika RH prema Hrvatima iz BiH postala je principijelna. I desnica i ljevica imaju poprilično ujednačen stav oko strateških pitanja. Zapravo, bh. Hrvati sve su uvjereniji da će, bez obzira na to, tko sjedio na Pantovčaku i Markovu trgu poštovati ustavnu obvezu o skrbi Hrvatima izvan domovine, te inzistirati na jednakom statusu sva tri konstitutivna naroda u BiH.

Ovakav odnos prema BiH nešto je oko čega na hrvatskoj političkoj sceni odavno postoji opći konsenzus. U politički podijeljenoj i posvađanoj državi to je jedno od rijetkih, a možda i jedino pitanje oko kojeg nema prijepora. Valjda je zato BiH bila tek sporedna tema i u predsjedničkoj kampanji. Sve konstruktivniji odnos prema Hrvatima u BiH rezultirao je sve manjom njihovom zainteresiranošću za hrvatske izbore. Od tih nekoliko tisuća glasova iz BiH, 80 posto očekivano su dani HDZ-ovoj kandidatkinji. Hrvati izvan domovine tradicionalno su naklonjeni narodnjacima pa bi i ovaj put sve izvan potpore Kolindi Grabar Kitarović bilo iznenađenje.

Činjenica je, međutim, da ti glasovi nisu utjecali na rezultat predsjedničkih izbora. Ma koliko se Hrvatima u inozemstvu, a posebno onima u BiH, spočitava ‘uplitanje’ u hrvatsku državnu politiku, povijest pokazuje da glasovi izvan Hrvatske nikada nisu odlučili pobjednika bilo kojih izbora. Uvijek je to bio izbor ‘hrvatskih poreznih obveznika’, kako to vole definirati zagovornici ukidanja biračkog prava građanima u inozemstvu. Iseljeništvo će i u drugom izbornom krugu 11.1. tek 1 posto iskoristiti biračko pravo. Kolinda Grabar Kitarović ili Ivo Josipović svakako će nakon tog datuma trebati mijenjati stereotip o Hrvatima izvan RH. Hrvati u dijaspori nisu “paraziti” koji samo žele glasovati, već su snaga koja može pokrenuti Hrvatsku. Nažalost, za razliku od ratnih vremena, u miru ih Hrvatska ne zove. Čak ni na birališta.

Jozo Pavković/Večernji list