Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9568
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Raspudić: Ako tri strane ne dogovore okvir, BiH čeka dug i spor proces propadanja

Raspudić: Ako tri strane ne dogovore okvir, BiH čeka dug i spor proces propadanja

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 10.07.2010. 10:57

Ispred Udruge “Istina”, a prije predaje kandidatskih listi za listopadske izbore, viši asistent na katedri za talijansku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prof. dr Nino Raspudić pozvao je hrvatske stranke u BiH da se usaglase i glasačima ponude zajedničkog kandidata. Inicijativa je propala, a zašto - za DEPO portal objasnio je ovaj rođeni Mostarac

Gospodine Raspudiću, prije predaje kandidatskih lista za naredne izbore u BiH pokrenuli ste inicijativu da se hrvatske političke stranke u BiH ujedine i usaglase oko zajedničkog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Zašto mislite da je potrebna jedna ovakva inicijativa?

Izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bio je legalan, ali nelegitiman. Prosta usporedba izbornih rezultata po izbornim mjestima i nacionalnog sastava stavnovništa nedvojbeno potvrđuje da ga nije izabrao narod kojeg bi trebao predstavljati. Ako netko misli da će BiH i njezinim građanima takva vrsta preglasavanja i nametanja „poštenih“ predstavnika donijeti neko dobro neka se prisjeti Miloševićevih manipulacija putem kojih je uspio kontrolirati četiri od osam članova Predsjedništva SFRJ i kako je sve to završilo. Radi se o opasnoj političkoj praksi i na to treba ukazati. Hrvati u BiH su dovedeni u ponižavajuću političku situaciju da, ako neće da im drugi opet izaberu predstavnika u Predsjedništvu, moraju privremeno suspendirati politički pluralizam. To je strašno i ide na dušu i povijesni račun onih koji su iskoristili nedostatke postojećeg izbornog zakona i odigrali tu prljavu političku igru. Inicijativa grupe građana u kojoj sam sudjelovao željela je ukazati na to stanje, no očito je nedostajalo političke mudrosti i odgovornosti od strane vodećih hrvatskih stranaka u BiH.

U jednom intervjuu kažete da je dosta jednoumlja, te da je konačno došlo vrijeme pluralizma. Otkud onda inicijativa za privremeno odustajanje od ovog principa?

Pluralizam je kada imate mogućnost izabrati svog člana Predsjedništva između više kandidata, a situacija u kojoj vam drugi odredi pobjednika, a vama ostaje samo mogućnost izbora za drugo i ostala mjesta nije pluralizam već politički idiotizam. Dogovor oko zajedničkog kandidata na kojeg smo pozvali hrvatske političke stranke je iznuđen potez, manje zlo u odnosu na ponavljanje već viđenog scenarija. Njegov cilj je prije svega ukazivanje na nepravedan izborni zakon unutar kojeg najmalobrojniji narod mora žrtvovati ili pluralizam ili mogućnost da ima predstavnika kojeg je sam izabrao.

Svojevremeno ste hrvatske političare u BiH okarakterizirali korumpiranim i nesposobnim. Zbog čega? I za koga onda mislite da bi bio najidealniji kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva?

Iz stanja u kojem se nalaze, ne samo Hrvati, nego i svi građani BiH, vidi se da političke elite nisu bile, niti su danas dorasle zadatku koji pred njima stoji. Djelomičan razlog takvom stanju je i nedostatak autentične, konstruktivne civilne scene i ozbiljnih i vjerodostojnih medija koji bi služili ne samo kao korektiv, već djelomično i kao putokaz dnevnoj politici. Da postoji idealan kandidat davno bih ga podržao. U demokraciji u pravilu nema idealnih stvari, no ono što bi bio minimum je da Hrvati imeđu više kandidata mogu sami izabrati svog predstavnika. SDP-ova perfidna igra im je to onemogućila, što je dovelo, a u budućnosti će, ako se scenarij ponovi, opet dovesti, do dodatne političke frustracije i radikalizacije Hrvata i destabiliziranja BiH.

Ne mislite li da je nerealno očekivati da bi bh. Hrvati različitih ideološih profila podržati jednu takvu osobu? Kakva bi ta osoba morala biti?

Ne znam koliko je realno, ali siguran sam da je nužno, prije svega kako bi se poslala važna poruka o nepravednosti postojećeg izbornog zakona, ali i jedinstvo u otporu praksi preglasavanja i majorizacije.

Šta mislite o Željku Komšiću kao trenutnom predstavniku bh. Hrvata u Predsjedništvu BiH? Može li se na njega primijeniti ono što ste nedavno napisali za hrvatske ljevičare u BiH – da se prepoznaju po tome što podržavaju bošnjačke desničare?

Opsežno sam pisao o tome kako u nacionalno složenim društvima, u kojima još nije nađen okvir za rješenje nacionalnog pitanja, poput BiH, građanska opcija uvijek predstavlja krinku za nacionalizam većinskog naroda. Ne sumnjam da se puno dobronamjernih ljudi početkom devedesetih zalagalo za Jugoslaviju nesvjesni da pušu u jedra velikosrpske politike, kao što je nereflektirana „građanska“ priča u BiH u praksi samo jedan segment bošnjačke nacionalne strategije. Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata u BiH, niti ih zastupa. Nijednom nije obišao većinska hrvatska područja što dovoljno govori čiji je predstavnik.

Glasate li redovno na izborima u BiH?

Prilično redovito.

Koji su to interesi koji bi Hrvatima u BiH trebali biti primarni?

Isti kao i svim narodima u BiH i u svijetu – ravnopravnost, sloboda, državni okvir koji se neće umjetno održavati izvana poput nekog perverznog eksperimenta, već država ustrojena tako da će je većina građana iz svakog naroda osjećati kao svoju. Tranparetnost, iskren politički dijalog, raspravljanje o bitnim problemima i pokušaj nalaženja rješenja, a ne njihovo guranje pod tepih... Ono u što sam siguran je da nam ne bi trebao biti vitalni nacionalni interes da namećemo npr. bošnjačkog člana Predsjedništva ili da Srbi nemaju kanal na svom jeziku.

Pisali ste da je jedini put prema održivoj BiH stvaranje trećeg entiteta? Zbog čega mislite da je to jedini put opstanka BiH?

Zato jer je politička praksa zadnjih petnaest godina, uključujući i „slučaj Komšić“ pokazala da je Federacija, koja je trebala postati jezgra integrativnih procesa u BiH, promašen projekt. U BiH od prvih demokratskih izbora postoje tri odvojena, krvavim ratom i fizički razdvojena, društva unutar kojih su već generacije odrasle i formirane bez ikakvog osjećaja zajedništva s druge dvije „strane“. Javna je tajna da čak i u Mostaru, koji je formalno ujedinjen grad, ispod stola postoje dva odvojena proračuna iz kojih svaka strana plaća svoje institucije, klubove i slično. Umjesto da se za međunarodnu zajednicu glumata kako postojeće institucije funkcioniraju i pušta da se s protekom vremena, nakon što se izmrcvarimo još petnaest ili dvadeset pet godina, država raspadne, trebalo bi naći kompromis i dogovoriti se oko administrativnog i pravnog okvira koji bi odgovarao stvarnom stanju. Hrvatima je federalna jedinica potrebna prije svega radi institucija i samo unutar nje bi mogli razviti pravi politički pluralizam i građansko društvo. No bojim se da je sad već proteklo previše vremena i da će se, čak i ako bi se riješilo hrvatsko nacionalno pitanje i dobila puna potpora Hrvata opstanku BiH, Republiku Srpsku teško zadržati na putu odvajanja.

Dosta ste tekstova napisali o odnosu ljudi iz Hrvatske prema Hercegovcima. Osjećate li Vi u Hrvatskoj neku vrstu netrpeljivosti prema Vama?

Osobno zbog svog porijekla nisam imao nikakvih problema, jer nisam tip na kojem se može olako iživljavati. Ali mi nije bilo ugodno doznavati iz medija da smo genetski lopovi, kockastoglavi zlikovci i slično.

Kažete da je „kukanje, cmizdrenje i glumatanje žrtve bosanski štih, ne hercegovački“? Nije li ovo, zapravo, predrasuda protiv kojih se borite?

Citat je izvađen iz konteksta jednog humorističkog teksta koji se bori protiv predrasuda. Ljudi bliži Mediteranu su skloniji razmetljivosti, a kontinentalci samozatajnosti. Hercegovac će se pohvaliti i kad nema, Bosanac će kukati i više nego što treba. Ideal bi bio negdje po sredini.

Šta mislite kakva je bliska budućnost BiH? Hoće li ući u EU?

Budućnost je vrlo mračna. Nastavit će se i dalje svi negativni procesi koji se događaju od rata do danas. BiH će i dalje biti podjeljena u tri, sve udaljenija, društva. Propadanje institucija i zapuštenost društva će se nastaviti. Ukoliko ne dođe do iskrene incijative političkih elita tri naroda da se nađe dogovorni okvir bez međunarodnih tutora, bojim se da slijedi dugi i spori proces propadanja koji će, u trenutku kad prestane vanjski interes njenog održavanja, na koncu dovesti do raspada države.( depo.ba)