Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9574
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Dokin Biro za istraživanje ratnih zločina

Dokin Biro za istraživanje ratnih zločina

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 20.01.2012. 13:27

POVRATAK JERKE DOKE

Prvi ministar obrane Republike BiH JERKO DOKO odlučio je prekinuti višegodišnju medijsku šutnju iznoseći svoje viđenje ratnih događaja iz 1992., koji su posljednjih mjeseci u fokusu istrage Državnog tužiteljstva; novinarka „Slobodne Bosne“ piše o inkriminirajućim dokazima protiv Jerke Doke do kojih je Tužiteljstvo BiH došlo istražujući ubojstvo osam zarobljenih rezervista bivše JNA u sarajevskom Velikom parku, za koje Doko, navodno, nikada nije čuo, ali i otkriva manje poznate činjenice iz kratke (pred)ratne biografije bivšeg ministra obrane zbog kojih Jerko Doko i njegov najpovjerljiviji vojni obavještajac FIKRET MUSLIMOVIĆ imaju razloga za paniku

DOKIN BIRO ZA ISTRAŽIVANJE RATNIH ZLOČINA

Jerko Doko i Stjepan Kljuić su formirali Biro za istraživanje ratnih zločina čiji su operativci, po instrukcijama Fikreta Muslimovića i Envera Mujezinovića hapsili i u tajnim sarajevskim zatvorima brutalno mučili zatočene Srbe

Piše: Suzana Mijatović, Slobodna Bosna

Nakon dugogodišnje medijske šutnje i upornog izbjegavanja novinara, prvi ministar obrane Republike BiH Jerko Doko oglasio se proteklog vikenda u sarajevskom Dnevnom avazu, iznoseći svoje viđenje ključnih događaja iz 1992., koji su posljednjih mjeseci u fokusu intenzivne istrage Tužiteljstva BiH. Odbjegli ministar obrane koji je BiH napustio potkraj '92., u jeku najžešćih ratnih sukoba, zamijenivši bojišnicu foteljom bh. konzula u njemačkom gradu Stuttgartu, potvrdio je u razgovoru s novinarom Dnevnog avaza da je dao iskaz Državnom tužiteljstvu u „predmetu Dobrovoljačka“, ali o detaljima nije želio govoriti. Istodobno je Jerko Doko negirao bilo kakvu odgovornost za ubojstvo osam zarobljenih rezervista bivše JNA u Velikom parku u Sarajevu, tvrdeći kako se ničega ne sjeća.
„Nemam pojma. Što je Veliki park? Možda je to bilo poslije mene? Prvi put čujem za to, zaista ne znam“, neuvjerljivo se pravdao nekadašnji ministar, iako nema dvojbe da je njegov prvi javni istup u bh. medijima motiviran upravo aktualnom istragom Tužiteljstva BiH. Doko je, naime, o likvidaciji zarobljenika u Velikom parku također saslušan u Tužiteljstvu BiH i njegovo se ime nalazi u samom vrhu liste osumnjičenika, odmah nakon nekadašnjeg zapovjednika Teritorijalne obrane BiH Hasana Efendića.

MUSLIMOVIĆ - NAŠ ČOVJEK U NJIHOVIM REDOVIMA

Podsjetimo, u kaznenoj prijavi Centra javne sigurnosti Istočno Sarajevo koja je podnesena u svibnju 2005., za ubojstvo osmorice rezervista JNA u Velikom parku, pored Doke i Efendića, terete se ratni zapovjednik Specijalne jedinice MUP-a Dragan Vikić, zapovjednik Vojne policije Kerim Lučarević, načelnik Stanice javne sigurnosti u sarajevskoj općini Novi Grad Malik Krivić, te Davor Matić Žmiro, jedan od zapovjednika Specijalne jedinice Jusufa Juke Prazine. Prema informacijama Slobodne Bosne koje smo dobili iz izvora bliskih Tužiteljstvu BiH, u dosadašnjoj su istrazi o događajima u Velikom parku iskaze dali svi osumnjičeni, osim pokojnog Davora Matića. No, u odnosu na ostale sarajevske ratne zapovjednike, pozicija Hasana Efendića i Jerke Doke umnogome je delikatnija, budući da Tužiteljstvo BiH posjeduje dokument koji njih dvojicu ozbiljno kompromitira. Posrijedi je dopis koji su Hasan Efendić i Jerko Doko 21. svibnja 1992. uputili Kriznom štabu Srpske demokratske stranke, informirajući ih o sudbini osam nestalih rezervista JNA, koje su pripadnici Teritorijalne obrane BiH zarobili u borbama na Dobrinji 22. travnja. Odgovarajući na više zahtjeva kriznih štabova SDS-a sa Pala, Ilidže i Vogošće, koji su tražili zvanične informacije o zarobljenim rezervistima, Efendić i Doko su potvrdili da su zarobljeni Milivoje Lalović, Đorđe Bjelica, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Stevan Đokanović, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović.

KAKO JE FORMIRAN BIRO ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA

„Nakon obavljenog razgovora sa svim zarobljenim vojnicima, isti su se izjasnili da ne žele povratak u redove JNA, niti prelazak u redove TO RBiH, već da im je želja da se vrate kućama, pošto su prisilno mobilizirani. Kod takvog stava svakog pojedinačnog pripadnika bivše JNA srpske nacionalnosti, prema proklamiranim načelima Teritorijalne odbrane RBiH, svi imenovani zarobljeni vojnici pušteni su na slobodu, tako da o njihovoj daljoj sudbini nemamo bližih informacija“, piše u službenom dokumentu koje su Hasan Efendić i Jerko Doko, gotovo mjesec dana nakon što su zarobljeni rezervisti JNA „po kratkom postupku“ strijeljani u Velikom parku, poslali Kriznom štabu SDS-a. Navodno da je Hasan Efendić, na saslušanju u Tužiteljstvu BiH, izjavio da je inkriminirajući dokument potpisao na temelju informacija koje mu je dostavio tadašnji načelnik Uprave za vojnu sigurnost TO RBiH Fikret Muslimović, kojeg je Jerko Doko neobično srčano branio u intervju za Dnevni avaz.
„Čovjek je profesionalac. On je vodio KOS za sarajevsku oblast, JNA je tri puta pravila atentat na mene, a on je vodio operacije u kojima je mene trebalo likvidirati. Fikret Muslimović je bio naš čovjek u njihovim redovima. Onda smo ga prebacili da ga zaštitimo. Ja sam ga stavio u Ministarstvo obrane BiH, jer je on profesionalac i zna taj posao“, kazao je Doko, ponovno prešućujući najvažnije činjenice iz perioda njihove (pred)ratne suradnje, odnosno, okolnosti pod kojima su se upoznali. Kao prvi ministar obrane u Vladi BiH (koje je na tu dužnost kandidirao HDZ BiH, a imenovanje potvrdio Savezni sekretarijat za narodnu obranu u Beogradu), Jerko Doko se tijekom 1991. godine sa Fikretom Muslimovićem, tadašnjim šefom Kontraobavještajne službe JNA (KOS-a) za BiH, sretao često, u brojnim incidentnim situacijama, kada su pripadnici MUP-a pokušali spriječiti ilegalno naoružavanje Srba. Iako u naknadnim interpretacijama burnih događaja iz 1991. i početka '92. godine Dokina uloga nikada nije problematizirana, činjenica je da su sve policijske akcije koje su za cilj imale obustavu podjele oružja SDS-u, upravo na temelju odluka predratnog ministra obrane Jerke Doke i ministra policije Alije Delimustafića, završene bez uspjeha, budući da je po naređenju Fikreta Muslimovića sporno naoružanje stavljeno pod kontrolu vojne sigurnosti JNA, odakle je kasnije, dakako, raspoređeno srpskim postrojbama. Činjenica je, također, da Jerko Doko, kao ministar obrane BiH, nikada nije javno osudio naoružavanje srpskih paravojnih formacija koje je vršila JNA, kao što se nije oglasio ni kada su, ponovno u organizaciji JNA, minirani mostovi na Savi, premda je raspolagao provjerenim informacijama o počiniteljima i njihovim ratnim planovima. Iz tog je perioda ostao upamćen samo jedan oštar istup ministra Doke, kada je podržao predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića da se regruti iz Bosne ne šalju u JNA, što je učinio po nalogu tadašnjeg vodstva HDZ-a Hrvatske. Naknadno će se, međutim, ispostaviti kako je obustava regrutiranja mladih vojnika iz BiH išla na ruku vojnom i političkom rukovodstvu u Beogradu, jer je manjak vojske nadomješten rezervistima SDS-a, koji su tako dobili priliku da se u JNA dodatno obuče i naoružaju. Bliska komunikacija između Jerke Doke i „profesionalca“ Fikreta Muslimovića nastavljena je i nakon što je taj vojni obavještajac formalno promijenio uniformu, odnosno, poslije njegovog naprasnog promaknuća na mjesto šefa Vojne sigurnosti Teritorijalne obrane BiH.

Budući da je Muslimovićev bliski suradnik iz KOS-a Enver Mujezinović po povratku iz Beograda postavljen za načelnika Odjeljenja sigurnosti Ministarstva obrane RBiH, upravo će njih dvojica u prvim mjesecima rata imati ključnu ulogu u radu Biroa za istraživanje ratnih zločina koji su osnovali član Predsjedništva BiH Stjepan Kljuić i ministar obrane Jerko Doko u vrijeme dok je Alija Izetbegović bio u Lisabonu na pregovorima.

Za šefa Biroa izabran je Nusret Šišić Dedo, jedan od osnivača HDZ-a u Sarajevu (i otac Kljuićeve ljubavnice Amire), a za njegovog prvog suradnika Mahir Žiško, predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza (MOS-a), SDA-ovskog pomlatka koji je nakon izbora 1990. formirao Omer Behmen. Sjedište Biroa za istraživanje ratnih zločina nalazilo se u dijelu zgrade Predsjedništva BiH u kojem su urede imali Doko i Muslimović, dok su na više lokacija u Sarajevu imali tajne zatvore, u kojima su nezakonito odvođeni građani srpske i hrvatske nacionalnosti. U Birou je u to vrijeme bilo angažirano desetak operativaca-istražitelja, ali i jedan vod koji je brojao oko 20 naoružanih vojnika, koji su hapsili „neprijatelje“, najčešće imućnije građane Sarajeva (kaznena je ekspedicija Biroa početkom rata u jednoj „akciji“ uhapsila gotovo čitavo rukovodstvo sarajevske kompanije Šipad, devet direktora i njihovih zamjenika), za koje se znalo da na atraktivnim lokacijama imaju velike stanove. Pripadnici Biroa za istraživanje ratnih zločina bili su angažirani i na osiguranju zarobljenih pripadnika JNA iz kolone u Dobrovoljačkoj ulici koji su bili zatvoreni u prostorijama FlS-a, što je također predmet istrage Tužiteljstva BiH.

NAREDBA RUSMIRA MAHMUTĆEHAJIĆA

Među zatočenicima ilegalnih zatvora koji su bili u nadležnosti famoznog Biroa bio je i Ilija Stanić, dugogodišnji suradnik UDB-e i navodni ubojica ustaškog zločinca Vjekoslava Maksa Luburića, koji je uhapšen kao pripadnik TO BiH na Dobrinji, po nalogu Omera Behmena. Stanićevo hapšenje tada je tražio Nijaz Batlak, alijas Mate Šarlija, obećavajući zauzvrat oružje i novac za Teritorijalnu obranu BiH. Stravične torture i mučenja koje je prošao u tajnim zatvorima Biroa za istraživanje zločina, Stanić je preživio pukom srećom, zahvaljujući tadašnjem potpredsjedniku Vlade RBiH Rusmiru Mahmutćehajiću koji je, nakon što je saznao za hapšenja nevinih ljudi i odvođenje u ilegalne zatvore, od načelnika CSB-a Sarajevo Bakira Alispahića i šefa sarajevskog Sektora SDB-a Munira Alibabića krajem '92. zatražio hitnu akciju. Ironija je da je Mahmutćehajić za „tajne operacije“ Biroa saznao upravo od Jerke Doke koji u to vrijeme nije vidio ničeg spornog u zatvaranju nedužnih ljudi, i njihovom brutalnom isljeđivanju, koje je podrazumijevalo prženje strujom, paljenje tabana, premlaćivanje?! Doko se čak hvalio kako na raspolaganju ima dvojicu iskusnih obavještajaca: Fikreta Muslimovića i Envera Mujezinovića (koji je, prema njegovim tvrdnjama, iz Beograda donio spisak suradnika KOS-a), koji daju instrukcije Dedi Šišiću i Mahiru Žiški. No, premda su istražitelji Biroa za istraživanje ratnih zločina u akciji sarajevske policije i SDB-a uhapšeni, i to u improviziranom zatvoru u prostorijama nekadašnjeg restorana RS, i mada je o njihovim zločinima otvorena istraga, svi su oslobođeni nakon povratka Alije Izetbegovića i Omera Behmena u Sarajevo, a cijeli slučaj je ubrzo zataškan. Pod pritiskom javnosti, a nakon pritužbi na desetke građana čiji su najbliži rođaci bili žrtve Šišića, Žiške i njihovih nalogodavaca Muslimovića i Mujezinovića, Biro za istraživanje ratnih zločina pod čijim su okriljem počinjeni strašni zločini je ukinut. No, ostali su brojni svjedoci.

■ RATNE ZASLUGE

Doko je stan u Mostaru otkupio certifikatima, a onda ga za gotovinu prodao federalnoj Vladi

Jerko Doko je Sarajevo napustio krajem 1992., nakon što mu je Stjepan Kljuić u hotelu Holiday Inn priredio oproštajni gala prijem na kojem, unatoč ratnoj neimaštini, nije manjkalo ni hrane, ni pića, ni brojnih uzvanika. Prvi bh. ministar obrane je karijeru nastavio u Konzulatu BiH u Stuttgartu, ali se u diplomaciji nije dugo zadržao, budući da je zahvaljujući stranačkim vezama u HDZ-u Hrvatske „zbrinut“ u Hrvatskoj elektroprivredi gdje i danas radi. Prostrani stan u Mostaru veličine 110 kvadratnih metara Jerko Doko je 1998. otkupio certifikatima, da bi ga godinu dana kasnije ponovno prodao Vladi Federacije BiH. Jerko Doko i danas često posjećuje Mostar. Njegov brat Frano Doko je zapovjednik Odjela sudske policije u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.

■ „ABDIĆ, KLJUIĆ, DOKO I DELIMUSTAFIĆ SU JAKO KOOPERATIVNI“

Kada je početkom maja 1992. iz Beograda u Sarajevo stigao novi načelnik KOS-a Nedeljko Bošković, koji je netom zamijenio smijenjenog Aleksandra Vasiljevića, sa zadaćom da osigura izlazak pripadnika JNA iz kasarni, Alija Izetbegović je u Komisiju za pregovore imenovao Fikreta Abdića, Stjepana Kljuića, Jerku Doku i Aliju Delimustafića. Bošković je o sastavu Komisije referirao Branku Kostiću, tadašnjem predsjedniku Predsjedništva SFRJ, informirajući ga da su „sva četvorica predloženih članova do sada bili jako kooperativni. KOS na njih nema nikakvih primjedbi“. Nakon razgovora sa političkim rukovodstvom u Beogradu, Nedeljko Bošković je pozvao Ratka Mladića kako bi ga obavijestio da je „Alija odabrao dobru ekipu za pregovore“, napominjući da je sretna okolnost da u Komisiju nije izabran Paraga. Paraga je, kako će se otkriti u nastavku razgovora, bio Branko Kvesić, tadašnji podtajnik SDB-a BiH kojeg su u KOS-u smatrali puno opasnijim „ustašom“ od kooperativnog Jerke Doke.

| Slobodna Bosna | HB.org |