Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Redefiniranje odnosa između Hrvata i Srba

Redefiniranje odnosa između Hrvata i Srba

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 04.10.2011. 13:31

Piše: dr.sc. Saša Mrduljaš

Zbog nemogućnosti usklađivanja hrvatskih i srpskih državotvornih ambicija, odnosi između Hrvata i Srba u posljednjih 150 godina bili su iznimno konfliktni i opterećeni negativnom međusobnom percepcijom. Međutim, nakon završetka rata 1991.-1995. stvoreni su relativno zadovoljavajući i stabilni geopolitički uvjeti koje ni Srbi ni Hrvati nisu u stanju izmijeniti. Njihovom je, pak, pojavom stvorena i osnova za promjenu hrvatsko-srpske međusobne percepcije, a time i za temeljito redefiniranje odnosa između tih dvaju naroda. S hrvatskoga gledišta, animozitet prema Srbima stvoren tijekom stoljetnog sukoba, koji je u masovnoj svijesti postao sastavnim elementom "pravovjernog hrvatstva", te prostorno-politička fiksacija na srpsku prijetnju u novim okolnostima funkcioniraju kao bitna prepreka odgovarajućoj artikulaciji postojećih hrvatskih državnih i nacionalnih interesa.

U najkraćim crtama riječ je o sljedećem - spomenuti animozitet svoju konkretnu efektivnost ostvaruje tek u zagorčavanju života našim sugrađanima srpske nacionalnosti. Pritom činjenica da se oni ne mogu oduprijeti rečenom zagorčavanju svodi "pravovjerno hrvatstvo" na dehumaniziranu ideologiju. Kao takvo, ono postaje odbojnim velikom dijelu etničkih Hrvata, u bitnome utječe na njihovo ograđivanje od svake političnosti utemeljene na nacionalno-interesnim kategorijama i u svijetu u kojem nacionalne politike predstavljaju glavne kreatore političke zbilje vodi njihovu suživljavanju s anacionalnom ili protunacionalnom idejnom alternativom.

U uvjetima u kojima Srbi u Hrvatskoj kvalitetu svoje egzistencije mogu ostvariti samo unutar hrvatskog državnog okvira, što nužno vodi nastanku njihova etatističko-hrvatskog domoljublja, spomenuti animozitet utječe na usporavanje tog procesa, a time i na slabljenje unutarnje snage našeg društva. Ujedno, dovodi u pitanje njegov demokratski karakter, čime na svoj način utječe na stagnaciju hrvatske integracije u toliko sanjanu euroatlantsku cjelinu. S druge strane, naznačena je fiksacija osnovni uzrok što hrvatska (geo)politička misao nije uspjela percipirati nove regionalne realitete.

Opsjednuta Republikom Srpskom i iščekivanjem nekakva njezina urušavanja, nije uočila da na destrukciji postojećih hrvatskih pozicija u BiH djeluje samo muslimanski/bošnjački politički aktivitet te da destrukcijom tih pozicija susjedna država postaje poligonom srpsko-muslimanskih/bošnjačkih sukoba i zemljom koja će trajno destabilizirati RH. Nije uspjela dokučiti ni to da je zapadni dio RS, u geopolitičkim okolnostima u kakvima jest, predisponiran za višestruku (nedržavnu) inkorporaciju u hrvatski egzistencijalni sustav.

Sve u svemu, bez redefinicije spomenute percepcije, koja ni u kojem slučaju ne znači zaborav onoga što je bilo, suvremeni će hrvatski državni i nacionalni interesi u bitnome biti zakinuti. Ona će, pak, nužno voditi pozitivnom strukturiranju hrvatsko-srpskih odnosa, prema ozračju u kojem će i fond međusobnih kulturnih istovrsnosti, primarno zasnovanih na, uvjetno rečeno, istovrsnosti jezika, napokon dobiti priliku da rasterećen političko-idejne manipulacije bude konstruktivna spona između obiju zajednica.

Tjednik Obzor (27.03.2004)